Električni tramvaj u Puli, tadašnjoj pomorskoj bazi Austro-Ugarske mornarice, zvanično je pušten u saobraćaj 24. marta 1904., iako je probna vožnja obavljena 5. februara. U prva četiri mjeseca na dvije gradske tramvajske linije prevezeno je 410.000 putnika.
Završetkom Prvog svjetskog rata, ekonomski značaj Pule je znatno opao, što je dovelo do stagnacije tramvajskog saobraćaja. Nakon 30 godina upotrebe, tramvaj je ukinut 16. aprila 1934., ustupivši mjesto autobusima.
Zanimljivo je da je Pula dobila električni tramvaj 5 godina nakon Rijeke, 6 godina prije Zagreba i 22 godine prije Osijeka.
Historija
Izgradnja Zbog naglog razvoja i širenja Pule, urbanizacije i industrijalizacije, a time i brzog rasta stanovništva, javila se potreba za uvođenjem električnog tramvaja, koji je počeo s radom 1904. Uvođenje tramvaja bio je rezultat razvoja grada, koji je krajem 19. vijeka imao približno 60.000 stanovnika. Električna verzija ovog prevoznog sredstva tada je bila relativno novo prevozno sredstvo u evropskim gradovima. Osim toga, tramvaj je u to vrijeme bio vrlo popularno sredstvo masovnog prijevoza u evropskim gradovima, što je Puljanima olakšalo njegovo prihvatanje. Iako je bio simbol novog vremena, uveden je uglavnom zbog stvarne potrebe za rješavanjem problema javnog prijevoza. U augustu 1897., Ministarstvo željeznica je angažovalo inženjera Rudolfa Urbanitzkog da izradi idejni projekat za prevozno sredstvo s konjskom zapregom. U decembru 1900., projekat je revidirala kompanija "Wrede" iz Beča. Gradska uprava Pule je 1902. izdala obveznice (javni radovi) u iznosu od 1.200.000 kruna, probni rad je izvršen 15. februara, a zvanično je otvorena 24. marta 1904. ispred kasina Marina. Tramvaj je imao četiri vagona, crvenkasto-žute boje, sa gradskim grbom sa svake strane.
Saobraćanje lijevo|mini|250x250piksel|Tramvaj ispred željezničke stanice Na otvaranju su prvi ušli članovi gradske uprave, limeni orkestar i ostali gosti. Tramvaj je ubrzo postao ponos grada. Prvog dana prodato je 6.500 ulaznica, a u naredna četiri mjeseca 410.000. Najviše je zarađivao nedjeljom kada se prodavalo i do 11.000 ulaznica, što nesumnjivo govori o vrlo aktivnom društvenom životu građana Pule.
Početna tačka je bila na željezničkoj stanici. Jedan krak je išao uz Rivu i Arsenal do "Nove Pule", odnosno do današnje tvornice cementa. Druga grana vodila je uz Marine Casino, preko gradskog trga - Giardina, uz Arenu nazad do željezničke stanice. Kasnije se od Arene odvojila još jedna grana prema Šijanskoj šumi. Ukupna dužina pruge bila je 7,1 km. Planirane su pruge prema Fažani i Vodnjanu, ali nikada nisu realizovane, vjerovatno zbog početka Prvog svjetskog rata. U početku je tramvajska kompanija imala osam zatvorenih i četiri otvorena vagona. Kasnije je kupljeno ukupno 14 vagona i 15 prikolica. Zatvoreni vagoni su imali prvi i drugi razred, dok su otvoreni vagoni imali treći razred. Vagoni su imali 40 sjedišta i 16 stajaćih mjesta. Udaljenost između šina bila je identična udaljenosti između vozova, tako da su se dijelovi pruge mogli koristiti i za tramvajski saobraćaj. Širina tračnica je također određivala širinu vagona, što je omogućavalo prijevoz većeg broja putnika.
Ukidanje Nakon Prvog svjetskog rata, dolaskom Italije, tramvaj je postepeno gubio na značaju. Bilo je malo putnika, pa su autobusi počeli da mu konkurišu. Iz tih razloga, tramvaj je ukinut 16. juna 1934. Gradski saobraćaj preuzeli su autobusi kompanije "Gattoni". Nakon ukidanja, više nije bilo potrebe za šinama, pa su i one uklonjene.
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Tramvajski saobraćaj u Hrvatskoj T