Gastrointestinalno krvarenje (GI krvarenje), također nazvano GIB, obuhvata sve oblike krvarenja u gastrointestinalnom traktu, od usta do rektuma. Kada dođe do značajnog gubitka krvi u kratkom vremenskom periodu, simptomi mogu uključivati povraćanje crvene krvi, povraćanje taloga kafe, povraćanje crne krvi, krvavu stolicu ili crnu stolicu. Male količine krvarenja tokom dužeg vremena mogu uzrokovati anemiju uzrokovanu nedostatkom željeza, što rezultira osjećajem umora ili bolom u prsima povezanim sa srcem. Ostali simptomi mogu uključivati bol u trbuhu]], kratak dah, blijedu kožu ili nesvjesticu.
Klasifikacija thumb| Uzroci gastrointestinalnog krvarenja Gastrointestinalno krvarenje se može grubo podijeliti na dva klinička sindroma: krvarenje iz gornjeg gastrointestinalnog trakta i krvarenje iz donjeg gastrointestinalnog trakta. Oko 2/3 svih krvarenja iz gastrointestinalnog trakta dolazi iz gornjih izvora, a 1/3 iz donjih izvora. Uobičajeni uzroci gastrointestinalnog krvarenja uključuju infekcije, rak, vaskularne poremećaje, neželjene efekte lijekova i poremećaje zgrušavanja krvi. Nejasno gastrointestinalno krvarenje (OGIB) je kada izvor nije jasan nakon pretrage.
Gornji gastrointestinalni trakt
mini|right|Endoskopska slika stražnjeg zida ulkus dvanaesnika s čistom bazom, što je čest uzrok krvarenja u gornjim dijelovima gastrointestinalnog trakta.
right|thumb|Endoskopska slika malog ulkusa želuca s vidljivim krvnim žilama, potencijalni znak upozorenja za krvarenje u gornjim dijelovima gastrointestinalnog trakta
Krvarenje iz gornjih dijelova gastrointestinalnog trakta dolazi iz izvora između ždrijela i Treitzaovog ligamenta. Gornji izvor karakterizira hematemeza (povraćanje krvi) i melena (katranasta stolica koja sadrži promijenjenu krv). Otprilike polovina slučajeva uzrokovana je ulkusnom bolešću želuca (ulkusi želuca ili ulkusi duodenuma). Esophageal inflammation and erosive disease are the next most common causes. Kod osoba sa cirozom jetre, 50–60% krvarenja uzrokovano je variksima jednjaka. Otprilike polovina osoba sa peptičkim ulkusom ima H. pylori infekciju. Drugi uzroci uključuju Mallory-Weissove rupture, rak i angiodisplaziju.
Utvrđeno je da niz lijekova uzrokuje krvarenja iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta. NSAID ili COX-2 inhibitori povećavaju rizik za oko četiri puta. SSRI, kortikosteroidi i antikoagulansi također mogu povećati rizik. Rizik sa dabigatranom je 30% veći od rizika sa varfarinom.
Donji gastrointestinalni trakt
thumb|Divertikularna bolest može potencijalno uzrokovati donje gastrointestinalnu gogastroduodenozu
Divertikularna bolest može potencijalno uzrokovati krvarenje iz donjeg gastrointestinalnog Krvarenje iz donjeg dijela gastrointestinalnog trakta obično je iz debelog crijeva, rektuma ili anusa. Uobičajeni uzroci krvarenja iz donjeg dijela gastrointestinalnog trakta uključuju hemoroide, rak, angiodisplaziju, ulcerozni kolitis, Crohnovu bolest i aortoenteralnu fistulu. Može biti naznačeno izlaskom svježe crvene krvi rektalno, posebno u odsustvu hematemeze. Krvarenje iz donjeg dijela gastrointestinalnog trakta može dovesti i do melene ako se krvarenje dogodi u tankom crijevu ili proksimalnom dijelu debelog crijeva.
Znaci i simptomi Gastrointestinalno krvarenje može varirati od malih, nevidljivih količina, koje se otkrivaju samo laboratorijskim testiranjem, do masivnog krvarenja gdje se izlučuje jarko crvena krv i razvija se šok (cirkulatorni šok). Brzo krvarenje može uzrokovati sinkopi. Prisustvo jarko crvene krvi u stolici, poznato kao hematohezija, obično ukazuje na krvarenje iz donjeg gastrointestinalnog trakta. Probavljena krv iz gornjeg gastrointestinalnog trakta može izgledati crno, a ne crveno, što rezultira povraćanjem poput "taloga kafe" ili melenom. Ostali znakovi i simptomi uključuju osjećaj umora, vrtoglavicu i blijedu boju kože. Brojne namirnice i lijekovi mogu obojiti stolicu u crvenu ili crnu boju u odsustvu krvarenja. Bizmut koji se nalazi u mnogim antacidima može obojiti stolicu u crno, kao i aktivni ugalj. Krv iz vagine ili urinarnog trakta također se može zamijeniti s krvlju u stolici.
Dijagnoza thumb|Dijagnoza se često zasniva na direktnom posmatranju krvi u stolici ili povraćki. Iako se testiranje na okultno krvarenje u stolici koristilo u hitnim slučajevima, ova upotreba se ne preporučuje jer je test validiran samo za skrining raka debelog crijeva. Razlikovanje krvarenja iz gornjeg i donjeg dijela gastrointestinalnog trakta u nekim slučajevima može biti teško. Ozbiljnost krvarenja iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta može se procijeniti na osnovu Blatchford skora ili Rockall skora. Rockall skor je tačniji od ta dva. Od 2008. ne postoji sistem bodovanja koristan za krvarenja iz donjeg dijela gastrointestinalnog trakta.
Klinički značaj Aspiracija želuca i/ili lavaža, gdje se sonda ubacuje u želudac kroz nos u pokušaju da se utvrdi ima li krvi u želucu, ako je negativan ne isključuje krvarenje iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta ali ako je pozitivno korisno za presudu. Ugrušci u stolici ukazuju na izvor iz donjeh gastrointestinalnog trakta, dok melena u stolici ukazuje na gornji.
Laboratorijsko testiranje Preporučeno laboratorijsko testiranje krvi uključuje: unakrsno testiranje krvi, hemoglobina, hematokrita, trombocita, vremena koagulacije i elektrolita. Ako je odnos ureje u krvi i kreatinina veći od 30, izvor je vjerovatnije iz gornjeg dijela gastrointestinalnog trakta.
Snimanje CT angiografija je korisna za određivanje tačne lokacije krvarenja unutar gastrointestinalnog trakta. Nuklearna scintigrafija je osjetljiv test za otkrivanje okultnog gastrointestinalnog krvarenja kada su direktni snimci gornje i donje endoskopije negativni. Direktna angiografija omogućava embolizaciju izvora krvarenja, ali zahtijeva brzinu krvarenja veću od 1 mL/min.
Prevencija Kod pacijenata sa značajnim varikoznim venama ili cirozom neselektivni β-blokatori smanjuju rizik od budućeg krvarenja. Sa ciljanom frekvencijom srca od 55 otkucaja u minuti, B-blokatori smanjuju apsolutni rizik od krvarenja za 10%.Endoskopska ligacija trakom (EBL) je također učinkovita u poboljšanju ishoda. Kao početne preventivne mjere preporučuju se ili B-blokatori ili EBL. Kod pacijenata koji su imali prethodno krvarenje iz varikoznih vena preporučuju se oba tretmana. Neki dokazi podržavaju dodavanje izosorbid.mononitrata. Preporučuje se testiranje i liječenje onih koji su pozitivni na H. pylori. Transjugularno intrahepatično portosistemsko pomjrtsnje (TIPS) može se koristiti za sprječavanje krvarenja kod osoba koje ponovo krvare uprkos drugim mjerama. Među pacijentima primljenim na jedinicu intenzivne njege s visokim rizikom od krvarenja, PPI ili H2RA se čine korisnima.
Liječenje right|thumb|Endoskopsko spajanje na čir na želucu s rizikom od krvarenja Početni fokus je na reanimaciji, počevši s upravljanjem disajnim putevima i reanimacijom tekućinom korištenjem intravenskih tekućina i/ili krvi. Brojni lijekovi mogu poboljšati ishode ovisno o izvoru krvarenja.
Peptički ulkus Na osnovu dokaza ljudi s drugim zdravstvenim problemima, smatra se da su kristaloid i koloidi ekvivalentni za krvarenje iz peptičkog ulkusa. Liječenje inhibitorima protonske pumpe (PPI) prije endoskopije može smanjiti potrebu za endoskopskim hemostatskim tretmanom, međutim nije jasno da li ovaj tretman smanjuje smrtnost, rizik od ponovnog krvarenja ili i potrebu za operacijom.. Oralne i intravenske formulacije mogu biti ekvivalentne; međutim, dokazi koji to podržavaju su suboptimalni. Kod osoba s manje teškim oblikom bolesti i gdje je endoskopija brzo dostupna, oni su od manjeg neposrednog kliničkog značaja. Postoje okvirni dokazi o koristi za traneksamsku kiselinu koja inhibira razgradnju ugruška. Somatostatin i oktreotid, iako se preporučuju za krvarenje iz varikoznih vena, nisu se pokazali općenito korisnima za krvarenja koja nisu iz varikoznih vena. Nakon liječenja ulkusa visokog rizika od krvarenja, endoskopska primjena inhibitora protonske pumpe jednom ili dnevno, umjesto infuzije, čini se da djeluje jednako dobro i jeftinije je (metoda se može primijeniti oralno ili intravenski). Nakon liječenja ulkusa visokog rizika od krvarenja, endoskopska primjena inhibitora protonske pumpe jednom ili jednom dnevno, umjesto infuzije, čini se da djeluje jednako dobro i jeftinije je (metoda se može primijeniti oralno ili intravenski).
Variksno krvarenje Za početnu nadoknadu tekućine, koloidi ili albumin su poželjniji kod osoba s cirozama. Lijekovi obično uključuju oktreotid ili, ako nisu dostupni, vazopresin i nitroglicerin za smanjenje pritiska u portnoj veni. Terlipresin se čini učinkovitijim od oktreotida, ali nije dostupan u mnogim dijelovima svijeta. To je jedini lijek za koji je dokazano da smanjuje smrtnost kod akutnog krvarenja iz varikoznih vena. Ovo se primjenjuje pored endoskopskog brendinga ili skleroterapija za varikozne vene. Ako je ovo dovoljno, tada se mogu koristiti beta blokator ii nitrati za sprječavanje ponovnog krvarenja. Ako krvarenje ne prestane, može se koristiti balonska tamponada sa Sengstaken-Blakemoreovim tubusom ili Minnesota tubusom u pokušaju mehaničkog pritiska na varikozitete. Nakon toga može uslijediti transjugularni intrahepatični portosistemski šant. Kod osoba s cirozom, antibiotici smanjuju mogućnost ponovnog krvarenja, skraćuju vrijeme provedeno u bolnici i smanjuju smrtnost. Oktreotid smanjuje potrebu za transfuzijama krvi i može smanjiti smrtnost. Nisu provedena ispitivanja vitamina K.
Krvni produkti Dokazi o koristi transfuzija krvi kod gastrointestinalnog krvarenja su slabi, a neki dokazi ukazuju na štetnost. Kod osoba u šoku preporučuju se O-negativna koncentracija eritrocita. Ako se koriste velike količine koncentracije eritrocita, treba primijeniti dodatne trombocite i svježe smrznutu plazmu (FFP) kako bi se spriječile koagulopatije. Kod alkoholičara se FFP preporučuje prije potvrde koagulopatije zbog pretpostavljenih problema sa zgrušavanjem krvi. Dokazi podržavaju odgađanje transfuzija krvi kod osoba koje imaju hemoglobin veći od 7 do 8 g/dL i umjereno krvarenje, uključujući i one s prethodno postojećom koronarnom arterijskom bolešću. Ako je INR veći od 1,5 do 1,8, korekcija svježe smrznutom plazmom ili protrombinskim kompleksom. totrombinsdkom komplksom može smanjiti smrtnost. Dokazi o šteti ili koristi rekombinantnog aktiviranog faktora VII kod osoba s bolestima jetre i gastrointestinalnim krvarenjem nisu utvrđeni. A massive transfusion protocol may be used, but there is a lack of evidence for this indication.
Procedure thumb|upright=1.5|Blakemoreov ezofagusni balon koji se koristi za zaustavljanje krvarenja iz jednjaka ako druge mjere nisu uspjele