Masakr u Gacku bilo je masovno pogubljenje 170-180 srpskih civila od fašističkog ustaškog pokreta 4. juna 1941, tokom Drugog svjetskog rata.
Pozadina Dana 6. aprila 1941, Jugoslaviju su napale Sile Osovine. Kapitulacija koja je uslijedila rezultirala je podjelom njene teritorije između Njemačke i njenih saveznika. Osnovana je marionetska Nezavisna Država Hrvatska, koja je obuhvatala današnju Hrvatsku (bez Dalmacije), cijelu današnju Bosnu i Hercegovinu i dijelove današnje Srbije. Ovom marionetskom državom upravljao je fašistički ultranacionalistički ustaški pokret, s Antom Pavelićem na čelu. Ustaše su zatim započele kampanju genocida nad srpskim, jevrejskim i romskim stanovništvom unutar svojih granica. Bošnjaci nisu bili progonjeni zbog uvjerenja da su potomci Hrvata koji su prešli na islam. Veliki dio muslimanskog stanovništva stao je na stranu ustaša, dok su se drugi pridružili partizanima.
Prema popisu stanovništva iz 1931, općina Gacko imala je 15.233 stanovnika, od kojih je 5.724 bilo muslimana. Uzimajući u obzir obližnju općinu Nevesinje, srpsko stanovništvo u ovim dvjema regijama činilo je 67%, muslimansko 28%, a hrvatsko skoro 4%.
Potpisivanjem Rimskih ugovora između fašističke Italije i NDH, ustaške jedinice su započele administrativno preuzimanje vlasti nakon povlačenja Italije iz zone III. Lokalni muslimani više klase stavljeni su na čelo Gacka. Grupa ustaša predvođena Hermanom "Krešom" Tonglom stigla je i počela organizirati lokalnu komandu u Gacku. Pokušali su pridobiti podršku muslimana obećavajući im, između ostalog, povratak posjeda koje su izgubili tokom agrarnih reformi 1920-ih i izgradnju džamija u selima.
Historičar Tomislav Dulić primjećuje da je uspjeh ustaša u provođenju masakra često zavisio od toga da li će osigurati podršku i povjerenje lokalnih Hrvata i Muslimana, te da su "tamo gdje bi takvo smirivanje uspjelo, oni bili manje-više slobodni da započnu proces uništenja". Tongl je održao sastanak s lokalnim muslimanima gdje je predstavio historijsko izlaganje i iznio ustaške ideološke stavove o muslimanskom stanovništvu. Sastanak je završio tvrdnjom da svi Srbi moraju biti ubijeni: "Ne možemo biti zadovoljni i nećemo stati dok ne dođe do potpunog istrebljenja posljednjeg Srbina iz naše Nezavisne Države Hrvatske. Posljednji metak za posljednjeg Srbina."
Masakr Dana 2. juna, Tongl je izdao naredbu srpskim stanovnicima sela Korita i Zagradci, zahtijevajući da se svi muškarci stariji od petnaest godina jave u zgradu u selu Stepen. To je učinjeno pod izgovorom da će im biti izdati pasoši kako bi mogli preći granicu s Crnom Gorom, a da će oni koji se ne pojave biti deportovani ili pogubljeni. Većina je otišla dobrovoljno. Preko 100 ljudi je zatvoreno u zgradi Sokolskog društva, a još 12 u obližnjoj školi gdje su držani dva dana.
Dana 4. juna, Tongl je došao u Korita sa grupom ustaša i obavijestio zatvorenike da će biti poslani u Njemačku na prisilni rad. Zatim su zatvorenici, kojih je bilo oko 170, vezani u grupe od dva ili tri, utovareni u kamion i odvezeni u krečnjački rudnik Golubnjača u blizini Kobilje Glave radi pogubljenja. Jedan preživjeli je svjedočio o svojoj patnji:
Dana 7. juna, jednog od preživjelih su iz jame spasili srpski seljaci koji su živjeli u blizini, ali je dva sata kasnije preminuo od zadobijenih povreda. U masakru je poginulo između 170 i 180 ljudi.
Posljedice Masakri u općini Gacko utjecali su na druga područja istočne Hercegovine i izazvali ustanak koji je predvodio pravoslavni svećenik Radojica Perišić, a koja se fokusirala na Gacko. Ovo je bio prvi veliki ustanak protiv NDH prije partizanskog ustanka u julu 1941.
Reference
Izvori
Kategorija:Drakulić Kategorija:1941. u Jugoslaviji Kategorija:1941. u Bosni i Hercegovini Kategorija:Masakri u Jugoslaviji Kategorija:Masakri u Bosni i Hercegovini Kategorija:Masakri nad Srbima Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu Kategorija:Ratni zločini u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu Kategorija:Ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu