Eholalija je ponavljanje vokalizacije, koje vrši druga osoba; kada to ponavlja ista osoba, naziva se palilalija. U svom dubokom obliku je automatska i bez napora. To je jedan od ehofenomena, blisko povezan s ehopraksijom, automatskim ponavljanjem pokreta koje vrši druga osoba; oba su "podskupovi imitativnog ponašanja" pri čemu se zvukovi ili radnje imitiraju "bez eksplicitne svijesti". Eholalija može biti trenutna reakcija na stimulus ili može biti odgođena.
Eholalija se javlja u mnogim slučajevima kao što su poremećaj autističnog spektra i Touretteov sindrom. Može se javiti i kod nekoliko drugih neuroloških stanja kao što su neki oblici demencija ili afazija) povezanih oždanim udarom.
Riječ "eholalija" potiče od staogrčkog ἠχώ (ēchō), što znači "eho" ili "ponavljati", + λαλιά (laliá) značenje " govor" ili "razgovor" (onomatopeja|onomatopejskog]] porijekla, od glagola λαλέω (laléo), što znači "govoriti").
Znaci i simptomi Eholalija se može kategorizirati kao neposredna (javlja se odmah nakon stimulusa) ili odgođena (neko vrijeme nakon pojave stimulusa). Neposredna eholalija nastaje zbog brzog prisjećanja informacija iz kratkoročnog pamćenja i "površinske lingvističke obrade". Tipična pedijatrijska prezentacija neposredne eholalije mogla bi biti sljedeća: dijete se pita "Želiš li večeru?"; dijete odgovara "Želiš li večeru?", nakon čega slijedi pauza, a zatim odgovor: "Da. Šta je za večeru?"Bashe, P. R. The OASIS Guide to Asperger Syndrome; Advice, Support, Insight, and Inspiration. Crown Publishers, 2001, p. 22. Kod odgođene eholalije pacijent ponavlja riječi, fraze ili više rečenica nakon zakašnjenja koje može trajati od nekoliko sati do nekoliko godina. Neposredna eholalija može ukazivati na postojanje razvojnog poremećaja, ali to ne mora nužno biti slučaj.
"Ublažena eholalija" odnosi se na ponavljanje u kojem je originalni stimulus donekle izmijenjen, a "ambijentalna eholalija" odnosi se na ponavljanje (obično se javlja kod osoba s demencijom) podražaja iz okoline, kao što je televizijski program koji se reproducira u pozadini.
Primjeri ublažene eholalije su promjene zamjenica ili sintaksne korekcije. Prva se može vidjeti u primjeru pitanja pacijentu "Gdje ideš?" i kada pacijent odgovori "Gdje idem?". Potonja bi se vidjela kod kliničara koji pita "Gdje idem?" i pacijenta koji ponavlja "Gdje idem?" Kod ublažene eholalije dolazi do određene jezičke obrade. Ublažena eholalija se može vidjeti kod dispraksije i afazije govora.
Povezani poremećaji Eholalija može biti pokazatelj komunikacijskih poremećaja kod autizma, ali nije ni jedinstvena za sindrome, niti je sinonim za njih. Ehofenomeni (posebno eholalija i ehopraksija) bile su ključne karakteristike u ranim opisima Touretteovog sindroma (TS). Eholalija se također javlja kod afazije, shizofrenije, demencija, katatonije, epilepsije, nakon moždanog infarkta (moždanog udara)), zatvorene povrede glave, kod slijepe djece, djece s jezičnim oštećenjima, kao i određene neurotipske djece u razvoju. Drugi poremećaji povezani s eholalijom su: Pickova bolest, frontotemporalna demencija, kortikobazalna degeneracija, progresivna supranuklearna paraliza, kao i pervazivni razvojni poremećaj.
Kod transkortikalne senzorne afazije, eholalija je česta, pri čemu pacijent uključuje riječi ili rečenice druge osobe u svoj vlastiti odgovor. Iako ovi pacijenti nemaju razumijevanje govora, i dalje su u stanju čitati.
Anatomski korelati Eholalija može biti rezultat oštećenja lijevih hemisfera. Konkretno, oštećenje frontalnog režnja lijeve hemisfere povezano je s napornom eholalijom. Slučajevi eholalije pojavili su se nakon lezija lijevog medijalnog frontalnog režnja i dodatnih motornih područja. Nenamjerna ili nefunkcionalna eholalija pokazuje sličnosti s imitacijskim ponašanjem koje se vidi nakon dezinhibicije frontalne mreže i najvjerovatnije je povezana s ogledalskim neuronima. U slučajevima kada je eholalija dio miješane tranzitorne afazije, perisilvijski jezični dio ostaje netaknut, ali okolni prednji i stražnji asocijativni korteks degeneriraju ili doživljavaju infarkt.
Imitacija i učenje Eholalija je česta kod male djece koja tek uče govoriti. Eholalija je oblik imitacije. Imitacija je korisna, normalna i neophodna komponenta socijalnog učenja: imitativna nastava se javlja kada "posmatrač stekne nova ponašanja kroz imitaciju", a mimikrija ili automatska imitacija se javlja kada se "ponovljeno ponašanje zasniva na prethodno stečenim motoričkim (ili vokalnim) obrascima". Ganos et al (2012) definiraju eholaliju kao "automatsku imitativnu radnju bez eksplicitne svijesti". Djeca često prvo brbljaju slogove, a na kraju i riječi koje čuju. Na primjer, beba često može čuti riječ "boca" u raznim rečenicama. Beba prvo ponavlja samo sa slogovima poput "baba", ali kako se njihove jezičke vještine razvijaju, dijete će na kraju moći izgovoriti riječ "boca". Eholalija postaje sve rjeđa kako se djetetove jezičke vještine razvijaju. Nije moguće razlikovati imitativni oblik učenja eholalije koji se javlja kao dio normalnog razvoja od automatske imitacije ili eholalije karakteristične za poremećaj sve do otprilike treće godine života, kada se razvije određena sposobnost samoregulacije. Poremećaj se može posumnjati ako automatska imitacija traje i nakon treće godine života.
Funkcija Prije 1980-ih, eholalija se smatrala negativnim, nefunkcionalnim ponašanjem. Međutim, istraživači poput Barryja Prizanta i kolega naglasili su komunikacijsku funkciju eholalije. Među navedenim komunikacijskim funkcijama su naizmjenično izgovaranje, traženje, samoregulacija i vježbanje radi lakšeg razumijevanja. Eholalija se može kategorizirati kao komunikativna (u kontekstu i sa "očiglednom komunikacijskom svrhom") naspram polukomunikativne ("nejasno komunikacijsko značenje").
Upotreba eholalije u odgovoru na zadatak radi olakšavanja generalizacije je područje koje nosi mnogo obećanja. Istraživanja u ovom području su svakako potrebna. Marjorie H. Charlop je provela niz eksperimenata sa zadacima sa autističnom djecom. Rezultati ukazuju na to da možda u određenim zadacima (npr. receptivno označavanje), eholaliju ne treba eliminisati, već iskoristiti jer može olakšati usvajanje i generalizaciju kod autistične djece.
Touretteov sindrom Eholalija i ehopraksija su karakteristični tikovi Touretteovog sindroma (TS); eholalična ponavljanja osoba sa TS-om su uglavnom odjeci iz njihovog vlastitog "tik repertoara". Dokazi ukazuju na zdrav sistem ogledalskih neurona (MNS), ali "neadekvatan mehanizam kontrole imitacije, što ih čini ranjivim na smetnje".
Autizam Simptom neke autistične djece je borba za proizvodnju spontanog govora. Studije su pokazale da se u nekim slučajevima eholalija koristi kao mehanizam suočavanja koji omogućava autističnoj osobi da doprinese razgovoru kada nije u stanju proizvesti spontani govor. Studije iz 1980-ih pokazale su da može postojati komunikativna namjera kod odgođene eholalije, "ovisno o kontekstu u kojem se javlja"; Ovo istraživanje o autističnoj djeci "pokrenulo je pitanja vezana za programe modifikacija ponašanja koji su branili ukidanje ili zamjenu neposredne eholalije".
Uta Frith, Prizant i drugi su interpretirali eholaliju kao dokaz "gestalt psihologije" obrade kod autistične djece, uključujući i usvajanje jezika. Međutim, studija o usvajanju gramatike koju su 1990. proveli Tager-Flusberg i Calkins otkrila je da eholalija nije olakšala gramatički razvoj kod autistične djece.
Međutim, studija o usvajanju gramatike koju su 1990. proveli Tager-Flusberg i Calkins otkrila je da eholalija nije olakšala gramatički razvoj kod autistične djece Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Autizam Kategorija:Simptomi shizofrenije Kategorija:Touretteov sindrom Kategorija:Simptomi i znakovi mentalnih poremećaja Kategorija:Simptomi ili znakovi koji uključuju izgled ili ponašanje