Rimska izjava o Sarajevu (također: Rimski sporazum o Sarajevu) politička je izjava usaglašena u Rimu 17–18. februara 1996, u ranoj fazi provođenja Dejtonskog sporazuma (DPA). Dokument je potvrdio da je Sarajevo "ujedinjen i glavni grad" te sadržao obaveze o ohrabrivanju stanovništva srpske nacionalnosti da ostane, garancijama sigurnosti i jednakih prava, te okvirnim mjerama za civilnu tranziciju i nadzor. Rimska izjava je bila neposredni politički okvir za proces reintegracije sarajevskih općina (februar–mart 1996), koji je nadgledan od IFOR-a i UN-IPTF-a, pod koordinacijom OHR-a.
Pozadina Krajem 1995. potpisan je DPA kojim su, kroz Aneks 1-A (vojni aspekti), Aneks 2 (međuentitetska linija razgraničenja – IEBL), Aneks 7 (izbjeglice i povratak) i Aneks 10 (civilna implementacija pod nadzorom Visokog predstavnika), određeni rokovi i okvir za reintegraciju dijelova Sarajeva u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sedmicama uoči reintegracije održana je i izjava Zajedničke komisije za civilnu implementaciju (JCCS) za Sarajevo (14. februar 1996), koja je naglasila sigurnosne garancije, povratak i funkcionisanje službi. Ujedinjene nacije su redovnim biltenima pratile situaciju i naglašavale potrebu za mirnim transferom i zaštitom civila.
Sadržaj Rimska izjava potvrđuje da je Sarajevo "ujedinjen i glavni grad BiH", poziva "sve građane, uključujući i Srbe da ostanu" te garantuje "jednaka prava" i sigurnost za sve. Dokument predviđa: sigurnosne aranžmane i nadzor od IFOR-a i UN-IPTF-a hitne mjere za funkcioniranje komunalnih i javnih službi princip nediskriminacije i jednakog pristupa pravima i uslugama nastavak koordinacije kroz OHR i JCCS za Sarajevo.
Provođenje i praćenje Neposredno nakon Rima, 18. marta 1996. u Ženevi su usaglašene "Dogovorene mjere", koje operacionaliziraju rimske obaveze (sloboda kretanja, policijska pitanja, organizacija grada, uklanjanje kontrolnih punktova i drugo). Dana 30. marta 1996. u Sarajevu je potpisan dodatni sporazum o konkretnom provođenju na nivou FBiH (transfer struktura, policijske uniformne standardizacije, fiskalni i carinski aranžmani, kantonalne vlade i dr.). Ured visokog predstavnika je u prvom izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a (14. mart 1996) izvijestio o toku primopredaje, izazovima s povratkom i imovinom te ograničenom mandatu IFOR-a i UN-IPTF-a u sprečavanju vandalizma i podmetanja požara tokom povlačenja lokalnih struktura. Generalni sekretar UN-a je u izvještaju S/1996/210 zabilježio odlaske stanovništva, incidente i stanje sigurnosti u transfernim područjima. Vijeće sigurnosti je 4. aprila 1996. pozvalo strane na punu provedbu obaveza vezanih za Sarajevo i DPA u cjelini.
Odnos s reintegracijom sarajevskih općina Rimska izjava je politički okvir neposredno vezan uz fazu primopredaje pet područja Sarajeva (Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Ilidža i dijelovi Novog Sarajeva: Grbavica, Vraca, Kovačići), realiziranu između 23. februara i 19. marta 1996. godine. IFOR je imao striktno vojni mandat (Aneks 1-A), dok je UN-IPTF obavljao nenaoružani policijski nadzor i monitoring; OHR je koordinirao civilnu implementaciju kroz JCCS i naknadne sporazume.
Važnost i ocjene Rimska izjava je prvi zajednički politički dokument nakon DPA koji je eksplicitno definirao Sarajevo kao "ujedinjen i glavni grad", dao javne sigurnosne i pravne garancije (uz poziv stanovništvu da ostane) te otvorio put za preciznije tehničke mjere u Ženevi i Sarajevu. Istovremeno, izvještaji OHR-a i UN-a ukazivali su na nedostatke u zaštiti imovine i civilne sigurnosti tokom povlačenja lokalnih struktura, kao i na potrebu jačanja civilnog nadzora i kapaciteta institucija.
Također pogledajte Reintegracija sarajevskih općina Dejtonski sporazum Ured visokog predstavnika IFOR UNMIBH
Reference
Vanjski linkovi Ured visokog predstavnika – zvanična arhiva dokumenata UN Digital Library – arhiva UN-ovih dokumenata
Kategorija:Historija Sarajeva Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini