Biološko ratovanje predstavlja upotrebu mikroorganizama, toksina ili drugih bioloških agenasa za nanošenje štete ljudima, životinjama, biljkama ili ekosistemima u cilju vojne prednosti. Ova vrsta ratovanja spada u kategoriju oružja za masovno uništavanje i podliježe međunarodnim zakonima, uključujući Konvenciju o biološkom oružju (BWC) iz 1972. Historija Primjena bioloških agenasa u sukobima datira još iz antike:
Tokom srednjeg vijeka, vojske su zaražavale bunare i opsjednuta mjesta kako bi širile bolesti. U 18. i 19. vijeku, tokom kolonijalnih ratova, dokumentovane su upotrebe zaraženih pokrivača i stoke protiv lokalnog stanovništva. Tokom 20. vijeka, nekoliko država je razvijalo programe biološkog oružja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Sovjetski Savez i Japan (jedinica 731). Agensi i metode Biološko ratovanje uključuje:
Bakterije: npr. Bacillus anthracis (antraks) ili Yersinia pestis (kuga). Virusi: npr. variola (velike boginje) ili virusi hemoragijske groznice. Toksini: npr. botulinum toksin i ricin. Metode širenja: aerosol, kontaminacija hrane ili vode, zaražena stoka i biljke.
Posljedice Primjena biološkog oružja može imati dugoročne i katastrofalne posljedice:
Masovno obolijevanje i smrtnost kod ljudi. Ekološke štete i kontaminacija zemljišta ili vode. Socijalna i ekonomska destabilizacija pogođenih područja. Međunarodni zakoni i regulativa
Konvencija o biološkom oružju (BWC, 1972) zabranjuje razvoj, proizvodnju i posjedovanje biološkog oružja. Ujedinjeni narodi i druge međunarodne organizacije nadgledaju implementaciju zabrana i kontrolu bioloških agenasa. Moderni standardi biosigurnosti u laboratorijama (Biosafety Level 1-4) sprečavaju neovlašteni pristup opasnim mikroorganizmima.
Etika i izazovi
Biološko ratovanje izaziva ozbiljna etička pitanja zbog neselktivnog utjecaja na civile i životnu sredinu. Teško je razlikovati prirodne epidemije od onih izazvanih namjerno, što otežava odgovornost i pravne mjere. Napredak u biotehnologiji i sintetičkoj biologiji povećava rizik od neovlaštene proizvodnje bioloških agenasa.
Reference
Vanjski linkovi i literatura Wheelis, M. (2002). Biological Warfare at the 1346 Siege of Caffa. Emerging Infectious Diseases, 8(9), 971–975. Carus, W. S. (2001). Biological Warfare: A Historical Perspective. Washington, D.C.: National Defense University Press. Tucker, J. B. (2000). Historical Trends Related to Bioterrorism: An Empirical Analysis. Emerging Infectious Diseases, 6(6), 631–640. United Nations Office for Disarmament Affairs. Convention on the Prohibition of the Development, Production and Stockpiling of Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons and on their Destruction (BWC, 1972). http://disarmament.unoda.org/en/our-work/weapons-mass-destruction/biological-weapons
Kategorija:Bioetika Kategorija:Ratovanje po tipu Kategorija:Ratni zločini po vrsti