Roda () u grčkoj mitologiji, bila je boginja i personifikacija ostrva Rodos i supruga boga sunca Helija.Fowler 2013, str. 14, 591–592; Hard, str. 43, 105; Grimal, str. 404 "Rhode", str. 404–405 "Rhodus"; Smith, "Rhode" , "Rhodos"; Pindar, Olympian 7.71–74; Diodorus Siculus, 5.56.3
Porodica Za Rodu su navedeni različiti roditelji. Pindar je smatra kćerkom Afrodite bez spominjanja oca,Pindar, Olympian Odes 7.14 iako sholije navode Posejdona kao oca;Scholia on Pindar, Olympian Odes 7.25 za Herodora iz Herakleje bila je kćerka Afrodite i Posejdona,Herodorus, fr. 62 Fowler (Fowler 2000, str. 253), apud schol. Pindar Olympian 7.24–5; Fowler 2013, str. 591. dok je prema Diodoru sa Sicilije bila kćerka Posejdona i Halije, jedne od Telhina, prvobitnih vladara Rodosa.Diodorus Siculus, 5.55.4 Prema Apolodoru (koji je naziva "Rodom") bila je kćerka Posejdona i Amfitrite i potpuno sestra Tritonu.Apolodor, 1.4.5 (with Frazer's note 3); Fowler 2013, str. 14. Međutim, za Epimenida, njen otac je bio Okean,Epimenides, fr. 11 Fowler (Fowler 2000, str. 98); Fowler 2013, str. 14 dok je prema skoliji iz Odiseje 17.208 (koja je naziva "Rodom"), njen otac bio riječni bog Asop, što je čini Najadom.Apollodorus, 3.14.3 n. 2 with commentary of Frazer; Fowler 2013, str. 591 Možda pogrešno čitajući Pindara, Asklepijad ("vjerovatno mitograf" Asklepijad iz Tragilija) navodi joj oca kao Helija.Fowler 2013, str. 14
Roda je, zajedno s Helijem ili Posejdonom, bila predak Jalisa, Kameira i Linda, eponima gradova Rodosa.Tzetzes ad Lycophron, 923
Mitologija Pjesnik Pindar pripovijeda priču o tome kako su bogovi, kada su izvlačili iz žlijeba mjesta na Zemlji, Helije, budući da nije bio prisutan, nije dobio ništa. Žalio se Zeusu na to, koji je ponudio da ponovo izvrši podjelu. Helije je odbio, jer je vidio novo ostrvo koje će se uskoro izdići iz mora. Stoga je Helije, uz Zeusov pristanak, zatražio novo ostrvo (Rodos), koje se još nije izdiglo iz mora. A nakon što se izdiglo iz mora, legao je s njom i rodila mu je sedam sinova.Pindar, Olympian Ode 7.54–74. According to Gantz, str. 31, this "tale survives only in Pindar (and may well be a local tradition or poetic invention)". Prema drugom izvoru, sam Helihe je uzrokovao da voda koja je preplavila ostrvo nestane, a nakon toga je ovo ostrvo nazvao "Rodos" po Rodi.Diodorus Siculus, 5.56.3
S Helijem, Roda je bila majka Helijada, koji su naslijedili Telhince kao vladari Rodosa. Prema Pindaru, Roda je s Helijem imala sedam sinova.Pindar, Olympian Ode 7.71–74 Pindar ne imenuje sinove, ali prema Diodoru sa Sicilije, Helijade su bili Ohim, Cerkaf, Aktis, Makar (tj. Makarej), Kandal, Triopas i Tenaget.Diodorus Siculus, 5.56.5 Diodor sa Sicilije također kaže da su Helije i Roda imali jednu kćer, Elektrionu. Sholion Pindaru daje isti popis sinova, s Makarejom (za Makar) i imenovanjem posljednje Helijade kao Faetona, "mlađeg, kojeg Rodžani zovu Tenaget".Scholion to Pindar, Olympian 7.132a (Fowler 2001, str. 205), which quotes Hellanicus of Lesbos as calling their mother "Rhode" rather than "Rhodos". Fowler 2013, str. 591 in his list of the sons of Rhodos and Helios given by the scholion to Pindar, omits (apparently inadvertently) Ochimos, though he does mention him later (str. 592) as one of the brothers (along with Cercaphus) as not having participated in the murder of Tenages. Stariji Faeton na koji se ovdje misli vjerovatno je poznati Faeton (čiju priču priča Ovidije) koji je vozio Helijeva kola.Fowler 2013, str. 592, kaže da "Vjerovatno je sigurno pretpostaviti... ali nije sasvim sigurno". Za Ovidijev izvještaj pogledajte Metamorfoze 1.750–2.324 Sholion u Odiseji 17.208 (možda inspirisan jednom od izgubljenih tragedija Helijade (Helijeve kćeri) od Eshila i Feton od Euripida), također čini Rodu majkom, od Helija, ovog poznatog Fetonsa, kao i tri kćeri: Lampetije, Egle i Faetouse.Gantz, str. 32; Frazer, bilješka 2 to Apollodorus, 3.14.3; Fowler 2013, str. 591. Skolion navodi "tragičare" kao svoj izvor; za opis ove dvije izgubljene drame i njihovog mogućeg izvora za skolion, vidi Gantz, str. 31–32. (U Odiseji, Lampetije i Faetouse, pastirice Helijeve stoke i ovaca na Trinaciji, su umjesto toga kćeri Helija sa Nearom.)Homer, Odiseja 12.131–133; Gantz, str. 30, 34
Kada je Afrodita proklela Helija i natjerala ga da se zaljubi u smrtnu princezu po imenu Leukotoja, kaže se da je zaboravio na Rodu, među ostalim ljubavnicama.Ovidije, Metamorfoze 4.192–270
Kultura Dok su rodski novčići bili poznati po prikazu veličanstvene Helijeve glave, neki od njih su prikazivali i glavu Rode; osim toga, ruža (grčki rodon) postala je simbol ostrva.Larson, str. 207 Tokom helenističkog perioda, na Rodosu je bila poštovana kao boginja zaštitnica ostrva.
Reference
Dodatna literatura Apolodor, Apollodorus, The Library, with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. Online version at the Perseus Digital Library. Diodorus Siculus, Diodorus Siculus: The Library of History. Translated by C. H. Oldfather. Twelve volumes. Loeb Classical Library. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1989. 5.55. Fowler, R. L. (2000), Early Greek Mythography: Volume 1: Text and Introduction, Oxford University Press, 2000. . Fowler, R. L. (2013), Early Greek Mythography: Volume 2: Commentary, Oxford University Press, 2013. . Gantz, Timothy, Early Greek Myth: A Guide to Literary and Artistic Sources, Johns Hopkins University Press, 1996, Two volumes: (Vol. 1), (Vol. 2). Grimal, Pierre, The Dictionary of Classical Mythology, Wiley-Blackwell, 1996, . Hard, Robin, The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology", Psychology Press, 2004, . Homer; The Odyssey with an English Translation by A.T. Murray, PH.D. in two volumes. Cambridge, Massachusetts., Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1919. Online version at the Perseus Digital Library. Larson, Jennifer, Greek Nymphs: Myth, Cult, Lore, Oxford University Press, 2001, . Ovidije, Metamorfoze, Brookes More. Boston. Cornhill Publishing Co. 1922. Online version at the Perseus Digital Library. Pindar, Odes, Diane Arnson Svarlien. 1990. Online version at the Perseus Digital Library. Smith, William; Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, London (1873). Tzetzes, Chiliades, editor Gottlieb Kiessling, F.C.G. Vogel, 1826. (English translation, Books II–IV, by Gary Berkowitz. Internet Archive).
Kategorija:Grčka mitologija Kategorija:Okeanide Kategorija:Djeca Afrodite Kategorija:Djeca Posejdona Kategorija:Supruge Helija Kategorija:Najade Kategorija:Likovi iz Metamorfoze