thumb|upright=1.6|Globalna distribucija zdravstvenih resursa prikazana kroz broj ljekara na 10.000 stanovnika, po državama. Podaci su preuzeti iz baze podataka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i odnose se na period 2017–2023.
Zdravstvena zaštita obuhvata sistem društvenih, grupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja kroz prevenciju, dijagnostiku, liječenje, ublažavanje ili potpuno izlječenje bolesti, zdravstvenih tegoba, povreda i drugih tjelesnih i psihičkih poremećaja kod ljudi. Zdravstvenu zaštitu u okviru zdravstvenih ustanova i privatnih praksi, pružaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, primjenom savremenih medicinskih postupaka i tehnologija, te praćenjem dostignuća u razvoju medicinske nauke. U zdravstvenu zaštitu ubrajaju se različite profesije kao što su medicina, stomatologija, farmacija, babičarstvo, sestrinstvo, psihologija, optometrija, audiologija, radna terapija, fizikalna terapija, sportska medicina, kao i druge zdravstvene djelatnosti.
Mogućnost pristupa zdravstvenoj zaštiti varira od države do države, različitih zajednica i pojedinaca, a zavisi od društvenih, ekonomskih i političkih okolnosti, kao i od implementacije zdravstvenih politika. Pružanje zdravstvene zaštite znači ″pravovremeno korištenje ličnih zdravstvenih usluga s ciljem postizanja najboljih mogućih ishoda po zdravlje pacijenata″. Na pristup zdravstvenoj zaštiti utječe niz međusobno povezanih faktora, uključuju finansijska ograničenja (kao što je pokrivenost zdravstvenim osiguranjem), geografske i logističke prepreke (poput dodatnih troškova prijevoza i mogućnosti uzimanja plaćenog odsustva s posla radi korištenja zdravstvenih usluga), kao i sociokulturna očekivanja i lična ograničenja. Lična ograničenja obuhvataju otežanu komunikaciju sa zdravstvenim radnicima, nizak nivo zdravstvene pismenosti i nizak nivo prihoda. Ograničenja u pristupu zdravstvenim uslugama negativno utječu na korištenje medicinskih usluga, efikasnost liječenja i ukupne zdravstvene ishode (opće blagostanje, stopa smrtnosti i sl.).
Zdravstveni sistemi predstavljaju organizacije uspostavljene s ciljem zadovoljavanja zdravstvenih potreba određenih populacija. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, efikasan zdravstveni sistem zahtijeva odgovarajući mehanizam finansiranja, dobro obučene i adekvatno plaćene zdravstvene radnike, pouzdane informacije kao osnovu za donošenje odluka i kreiranje zdravstvenih politika, te adekvatno održavane zdravstvene ustanove u kojima se osigurava dostupnost kvalitetnih lijekova i zdravstvenih tehnologija.
Efikasan zdravstveni sistem može značajno doprinijeti ekonomiji jedne države, njenom razvoju i industrijalizaciji. Zdravstvena zaštita predstavlja važan faktor u unapređenju općeg tjelesnog i mentalnog zdravlja, kao i ukupnog blagostanja stanovništva širom svijeta. Primjer takvog djelovanja predstavlja globalna eradikacija (potpuno iskorjenjivanje bolesti) velikih boginja, koju je zvanično 1980. zvanično potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija, čime je ova bolest postala prva u historiji čovječanstva koja je u potpunosti eliminisana planskim i ciljanim zdravstvenim intervencijama.
Reference
Kategorija:Medicina Kategorija:Zdravlje