Friðrik Ólafsson bio je islandski šahovski velemajstor i šahovski funkcioner.
Karijera Kao prvi pobjednik Islandskog prvenstva 1952. i Nordijskog prvenstva godinu kasnije, brzo je postao prepoznat kao najjači islandski šahist svoje generacije. Njegov prvi rezultat od međunarodne važnosti bila je podjela prvog mjesta s Viktorom Korčnojem u Hastingsu 1955/56.
Najbolji rezultat na svjetskim prvenstvima ostvario je na Međuzonskom turniru 1958, gdje je podijelio peto mjesto, automatski stekavši titulu velemajstora (prvu za Island) i plasiravši se na Turnir kandidata 1959, posljednju fazu u procesu određivanja izazivača za svjetskog prvaka 1960. To je bilo veliko dostignuće za nekoga ko u to vrijeme nije bio profesionalac. Međutim, na Turniru kandidata završio je sedmi od osam igrača sa 10/28. Igrao je i na sljedećem Međuzonskom turniru 1962, ali se nije uspio kvalifikovati za Turnir kandidata.
Među njegovim drugim najboljim rezultatima na turnirima jesu podjela trećeg mjesta na prvom Kupu Pjatigorskog u Los Angelesu 1963. sa 7½/14 te prvog mjesta s Ljubomirom Ljubojevićem u Wijk aan Zeeu 1976. ispred Mihaila Talja. Prema Chessmetricsu, u svojim najboljim trenucima imao je rejting 2692 u oktobru 1958, rangiran kao 13. na svijetu.
Nastavio je povremeno igrati i u 21. stoljeću, pobijedivši u brzopoteznom meču 2003. kolegu veterana Benta Larsena 5-3. Prema njegovoj FIDE-kartici, 2018, kad je napunio 83 godine, odigrao je šest partija i jednu pobijedio, a ostatak remizirao.
Obično je igrao Sicilijansku odbranu protiv 1. e4 te Kraljevu indijsku i Nimcoindijsku protiv 1. d4. Kao bijeli obično je igrao Englesko otvaranje, ali je također mnogo puta igrao 1. d4, 1. e4 i 1. Sf3.
Predsjednik FIDE-a Godine 1978. naslijedio je Maxa Euwea na mjestu predsjednika međunarodnog šahovskog upravnog tijela FIDE-a. Tokom mandata predsjedavao je mečom za svjetskog prvaka 1981. Karpov – Korčnoj. Otkad je Korčnoj prebjegao iz Sovjetskog Saveza 1976, Sovjeti su držali Korčnojevog sina Igora. Ólafsson je odgodio planirani početak meča 19. septembra u pokušaju da nagovori Sovjete da oslobode Korčnojevog sina, zbog čega je navukao gnjev Sovjeta, koji su potom podržali potpredsjednika FIDE-a Florencija Campomanesa, koji ga je i naslijedio na mjestu predsjednika 1982.
Privatni život Bio je oženjen i imao je dvije kćerke.
Prije 1974, kada je postao profesionalni šahist, radio je kao pravnik u islandskom Ministarstvu pravde. Nakon isteka mandata predsjednika FIDE-a 1982. imenovan je sekretarom islandskog parlamenta.
Umro je na odjelu za palijativnu njegu Nacionalne univerzitetske bolnice 4. aprila 2025.
Reference
Vanjski linkovi
Ólafssonove partije na Chessgames.com
Kategorija:Rođeni 1935. Kategorija:Umrli 2025. Kategorija:Biografije, Reykjavík Kategorija:Islandski šahisti Kategorija:Islandski pravnici