Ernst Friedrich Wilhelm Meumann bio je njemački pedagog, psiholog i univerzitetski profesor. Smatra se jednim od pionira pedagoške psihologije te suosnivačem eksperimentalne pedagogije, zajedno s Wilhelmom Augustom Layom.

Život

Ernst Meumann rođen je kao treće od šestero djece protestantskog pastora Friedricha Ewalda Meumanna i njegove supruge Pauline Henriette, rođene Röhrig. Godine 1866. porodica se preselila u Langenberg, gdje je njegov otac preuzeo dužnost župnika. Nakon završene gimnazije u Elberfeldu 1883. studirao je filozofiju, historiju umjetnosti i protestantsku teologiju, a određeno vrijeme radio je i kao privatni učitelj.

Doktorirao je 1891. na Univerzitetu u Tübingenu pod mentorstvom Christopha von Sigwarta, odbranivši disertaciju pod naslovom Osnovni zakon asocijacije i reprodukcije predstava. Nakon toga odlazi u Leipzig, gdje se pridružuje Wilhelmu Wundtu na Institutu za eksperimentalnu psihologiju. Od 1893. radio je kao Wundtov asistent, a već 1894. habilitirao je radom posvećenim psihologiji i estetici ritma.

Godine 1896. imenovan je profesorom filozofije na Univerzitetu u Zürichu, gdje je osnovao psihološki laboratorij, preteču današnjeg Psihološkog instituta Univerziteta u Zürichu. Nakon toga predavao je na univerzitetima u Königsbergu, Münsteru, Halleu i ponovo u Leipzigu.

Od 1911. godine djelovao je pri Hamburškom kolonijalnom institutu, gdje je pokrenuo interdisciplinarni Institut za proučavanje mladih. Nakon osnivanja Univerziteta u Hamburgu 1919, ovaj institut postao je osnova za formiranje Filozofskog, psihološkog i pedagoškog seminara.

Meumann je bio aktivan i u reformi obrazovanja. Kao član uprave Saveza za reformu škole () zalagao se za uvođenje jedinstvene škole i unapređenje akademskog obrazovanja učitelja. Također je bio suosnivač i urednik naučnog časopisa Archiv für die gesamte Psychologie od njegovog osnivanja 1903. te jedan od urednika časopisa Zeitschrift für Pädagogische Psychologie und Experimentelle Pädagogik, koji je imao značajnu ulogu u razvoju pedagoške psihologije kao naučne discipline.

Djela

Među njegovim najznačajnijim djelima izdvajaju se:

Die Sprache des Kindes (1903) Über Ökonomie und Technik des Lernens (1903) Vorlesungen zur Einführung in die experimentelle Pädagogik (1907; prošireno izdanje 1912) Intelligenz und Wille (1908) Ökonomie und technik des gedächtnisses; experimentelle untersuchungen über das merken und behalten (1908) System der Ästhetik (1914) Abriss der experimentellen Pädagogik (1914)

Njegova djela o učenju i pamćenju su prevedena i na engleski jezik, uključujući izdanje The Psychology of Learning: An Experimental Investigation of the Economy and Technique of Memory.

Reference

Vanjski linkovi

Literatura o Ernstu Meumannu u katalogu Njemačke nacionalne biblioteke Dokumenti i novinski isječci o Ernstu Meumannu u katalogu Njemačke nacionalne biblioteke ekonomskih nauka (ZBW)

Kategorija:Rođeni 1862. Kategorija:Umrli 1915. Kategorija:Eksperimentalni psiholozi Kategorija:Njemački pedagozi Kategorija:Njemački psiholozi Kategorija:Biografije, Krefeld