thumb| Italijanska pjevačica Gianna Nannini je imala 56 godina kada se porodila 2010. godine. thumb|Britanska pjevačica Hazell Dean imala je 52 godine kada je rodila 2004. Napredna majčinska dob je slučaj žene starije dobi u fazi reprodukcije, iako postoje različite definicije specifične dobi i faze reprodukcije. Varijabilnost u definicijama djelimično se objašnjava efektima povećanja dobi koji se javljaju kao kontinuum (mjerenje) a ne kao prag.
Prosječna dob pri prvom porođaju se povećava, posebno u zemljama OECD, među kojima je najviša prosječna starost 32,6 godina (Južna Koreja), a zatim 32,1 godina (Irska i Španija). U nizu evropskih zemalja (npr. Španija), prosječna starost žena pri prvom porođaju prešla je prag od 30 godina. Ovaj proces nije ograničen samo na Evropu. Azija, Japan i Sjedinjene Američke Države bilježe porast prosječne starosti pri prvom porođaju, a proces se sve više širi i na zemlje u razvoju kao što su Kina, Turska i Iran. U SAD-u prosječna starost pri prvom porođaju 2018. bila je 26,9 godina. Starost majke povezana je s nepovoljnim ishodima za majku i perineonatusni period. Moguće komplikacije majke uzrokovane starijom dobi uključuju prijevremeni trudovi, preeklampsiju, gestacijski dijabetes melitus, mrtvorođenče, hromosomske abnormalnosti, spontani pobačaj i carski rez. Napredna dob također može povećati rizik od neplodnosti. Neki od mogućih ishoda za fetus zbog napredne dobi majke uključuju prijem na jedinicu intenzivne njege za novorođenčad (NICU), intrauterino ograničenje rasta, nizak Apgar skor, hromosomske abnormalnosti i dojenčad manju za gestacijsku dob. Odgovarajući efekat očeve dobi manje je izražen.
Historija
Rađanje djece duboko u srednjim godinama nije bilo izuzetak u prošlosti, kada su porodice bile veće i žene su često nastavljale rađati djecu do kraja svoje reproduktivne dobi. Ono što je toliko radikalno u vezi s ovom nedavnom transformacijom jeste da je to dob u kojoj žene rađaju svoje prvo dijete, koja postaje relativno visoka, ostavljajući sve suženiji prozor bioloških mogućnosti za drugo i narednu djecu, ukoliko ih žele. Nije iznenađujuće da visoka dob prvog porođaja i visoke stope odgađanja rađanja prate nisku i najnižu stopu nataliteta.
Ova povezanost je sada postala posebno jasna, budući da odgađanje prvih porođaja u brojnim zemljama nastavlja se nesmanjenim intenzitetom već više od tri decenije i postalo je jedna od najistaknutijih karakteristika obrazaca plodnosti u razvijenim društvima. Razni autori (posebno Lesthaeghe) tvrdili su da odgađanje plodnosti predstavlja "obilježje" onoga što je postalo poznato kao "druga demografska tranzicija". Drugi su predložili da sam proces odgađanja predstavlja zasebnu "treću tranziciju". Prema ovom drugom gledištu, moderna razvijena društva pokazuju svojevrsni dvojni obrazac fertiliteta, pri čemu je većina porođaja koncentrirana ili među vrlo mladim ili sve starijim majkama. Ovo se ponekad naziva "rektangularizacija" obrazaca fertiliteta.
Mogući faktori koji utiču na dob za rađanje djece Postoji mnogo faktora koji mogu uticati na dob za rađanje djece kod žena, iako su uglavnom korelacije bez određenih uzročnosti. Naprimjer, starija dob majke pri prvom porođaju povezana je s višim stepenom obrazovanja i prihodima. Dvije studije pokazuju da velikodušne naknade za roditeljsko odsustvo u Britaniji podstiču mlado majčinstvo i da naknade za roditeljsko odsustvo smanjuju odlaganje u Švedskoj.
Efekti Smanjena plodnost thumb|280px| Kumulativni procenat i prosječna starost žena koje dostižu subfertilnost, sterilnost, neredovne menstruacije i menopauzu
Ženska plodnost dostiže vrhunac tokom dvadesetih i prve polovine tridesetih godina, nakon čega počinje opadati. Napredna dob majke uzrokuje povećan rizik od ženske neplodnosti. Individualni nivo plodnosti žene može se testirati različitim metodama.
Prema riječima Henrija Leridona, doktora nauka i epidemiologa Francuskog instituta za zdravlje i medicinska istraživanja, žene koje pokušavaju zatrudnjeti bez upotrebe lijekova za plodnost ili oplodnje in vitro: Sa 30 godina, 75% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od jedne godine, a 91% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od četiri godine. Sa 35 godina, 66% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od jedne godine, a 84% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od četiri godine. Sa 40 godina, 44% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od jedne godine, a 64% će imati začeće koje će završiti živim porođajem u roku od četiri godine. Menopauza javlja se obično između 44. i 58. godine starosti. DNK testiranje provodi se rijetko, kako bi se potvrdile tvrdnje o majčinstvu u starijoj dobi, ali u jednoj velikoj studiji, među 12.549 afričkih i bliskoistočnih majki imigrantica, potvrđenih DNK testiranjem, utvrđeno je da su samo dvije majke starije od pedeset godina; najstarija majka imala je 52,1 godinu s prirodnim začećem (a najmlađa majka 10,7 godina). IVF (vještačka oplodnja) može se koristiti i nakon menopauze, pri čemu je najstarija potvrđena majka ovom metodom imala 73 godine.
Rizik od urođenih mahana Rizik da žena rodi dijete sa hromosomskim abnormalnostima povećava se s njenim godinama. Downov sindrom je najčešća hromosomski urođena mahana, a rizik da žena rodi dijete sa Downovim sindromom je:
Rizik od rađanja djeteta sa Downovim sindromom
{| style="text-align:center;" ! Dob !! Rizik |- | 20 || |- | 24 || |- | 25 || |- | 29 || |- | 30 || |} {| style="text-align:center;" ! Dob !! Rizik |- | 34 || |- | 35 || |- | 39 || |- | 40 || |} {| style="text-align:center;" ! Dob !! Rizik |- | 44 || |- | 45 || |- | 49 ||
Ostali efekti Napredna dob majke povezana je s nepovoljnim ishodima u perineonatusnom periodu, što može biti uzrokovano štetnim efektima na razvoj decidualnog i posteljičnog organa.
Rizik da majka umre prije nego što dijete postane odraslo povećava se s odmaklim godinama majke, kao što se vidi iz sljedećih podataka iz Francuske iz 2007. : Starost majke pri porođaju (godine) 20 25 30 35 40 45 Rizik da majka ne doživi 18. rođendan djeteta (u %) 0,6% 1,0% 1,6% 2,6% 3,8% 5,5% Gornju tabelu ne treba miješati sa smrtnost majki. Napredna dob majki i dalje je povezana s nizom nepovoljnih ishoda trudnoće, uključujući nisku porođajnu težinu, prijevremeni porođaj, mrtvorođenče, neobjašnjivu smrt fetusa i povećane stope carskog reza. Međutim, vremenom su poboljšanja u (i poboljšanja u pristupu) medicinskim uslugama i socijalnim resursima smanjila negativnu povezanost između starije dobi majki i niske porođajne težine.
Prema meta-analizi iz 2017. godine, koja je obuhvatila 63 kohortne studije i 12 studija slučaj-kontrola, starija dob majke (≥35 godina) povećala je rizik od mrtvorođenosti (OR 1,75, 95%CI 1,62–1,89). Također je povećala rizik od FGR-a (zastoja u rastu fetusa) (OR 1,23; 95%CI 1,01–1,52). Pretpostavlja se da bi porast rizika mogao biti posljedica stanja povezanih s patologijom/disfunkcijom placente. S druge strane, starija dob majki povezana je sa stabilnijim porodičnim okruženjem, višim socio-ekonomskim položajem, višim prihodima i boljim životnim uslovima, kao i boljim roditeljskim praksama (uključujući bolje disciplinske metode). Kvalitativna studija provedena na parovima u Sjedinjenim Američkim Državama koji su koristili vantjelesnu oplodnju kako bi začeli svoje prvo dijete kada je žena imala 40 ili više godina u vrijeme porođaja, otkrila je da 72% žena i 57% muškaraca vjeruje da su poboljšali emocionalnu spremnost za roditeljstvo, što je koristilo i njihovoj djeci i njima samima. U kvantitativnim studijama, starija dob majke pri prvom porođaju povezana je s poboljšanjem psihijatrijskog zdravlja djece, jezičke vještine, cognitive ability, i manje socijalnih i emocijskih poteškoća. Nadalje, studija provedena u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da je starija dob majki pri prvom porođaju povezana s manjim brojem prijema u bolnicu i manjim brojem nenamjernih povreda djece do uzrasta od pet godina, te većom vjerojatnoćom da su primili sve svoje imunizacije do dobi od devet mjeseci – svi ishodi korišteni kao pokazatelji dobrobiti djeteta u izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije.
Rizici povezani s rađanjem djece nakon 50. godine života uključuju povećanu učestalost gestacijskog dijabetesa, hipertenzije, porođaja carskim rezom, pobačaja, preeklampsije i placenta previa. U poređenju sa majkama između 20 i 29 godina, majke starije od 50 godina imaju skoro tri puta veći rizik od niske porođajne težine, prijevremenog porođaja i ekstremno prijevremenog porođaja; njihov rizik od ekstremno niske porođajne težine, male veličine za gestacijsku dob i fetusnog mortaliteta bio je skoro dvostruko veći.
Promjene u intervalu među trudnoćama Kalberer et al. pokazali su da uprkos starijoj dobi majke pri rođenju prvog djeteta, vremenski raspon između rođenja prvog i drugog djeteta, odnosno interval između trudnoća, smanjio se u posljednjim decenijama. Da su isključivo biološki faktori bili prisutni, moglo bi se tvrditi da bi se interval između trudnoća trebao povećati, jer plodnost opada s godinama, što bi ženi otežalo rađanje drugog djeteta nakon odgođenog rođenja prvog. Činjenica da to nije slučaj pokazuje da sociološki faktori (vidi gore) imaju prednost nad biološkim faktorima u određivanju intervala između trudnoća. S tehnološkim razvojem, pojavili su se slučajevi trudnoća nakon menopauze, a poznato je i nekoliko slučajeva žena starijih od 50 godina koje su iznijele trudnoću do kraja, obično uz pomoć in vitro oplodnje donorske jajne ćelije. 61-godišnja Brazilka, uz pomoć implantacije donorske jajne ćelije, rodila je blizance u oktobru 2012.
Starenje jajnika Kako žene stare, one doživljavaju pad reproduktivnih performansi što dovodi do menopauze. Ovaj pad je povezan sa smanjenjem broja jajničkih folikula. Iako je oko milion oocita prisutno pri rođenju u ljudskom jajniku, samo oko 500 njih (oko 0,05%) ovulira, a ostale ne (atrezija folikula jajnika). Čini se da se pad rezerve jajnika stalno povećava sa godinama, i dovodi do gotovo potpunog iscrpljivanja rezerve do otprilike 51. godine života. Kako se rezerva jajnika i plodnost smanjuju s godinama, dolazi i do paralelnog povećanja broja neuspjelih trudnoća i grešaka u mejozi, što rezultira hromosomski abnormalnom oplodnjom. Titus et al. predložili su objašnjenje za smanjenje ovarijalne rezerve s godinama. Pokazali su da se, kako žene stare, dvostruki prekidi lanca akumuliraju u DNK njihovih primordijalnih folikula. Primordijalne folikule su nezreli primarni oociti okruženi jednim slojem granuloza ćelija. U oocitima je prisutan enzimski sistem koji normalno precizno popravlja dvostruke prekide lanca DNK. Ovaj sistem popravke naziva se homologna rekombinacijska popravka DNK i posebno je aktivna tokom mejoze. Mejoza je opći proces kojim se formiraju zametne ćelije kod eukariota i čini se da je adaptacija za efikasno uklanjanje oštećenja u DNK zametne linije homolognom rekombinacijskom popravkom (vidi Porijeklo i funkcija mejoze). Ljudski primarni oocitu prisutni su u međufazi mejoze, odnosno profazi I (vidi Oogeneza). Titus i saradnici također su pokazali da se ekspresija četiri ključna gena za popravak DNK, koji su neophodni za homolognu rekombinacijsku popravku (BRCA1, MRE11, Rad51 i ATM) smanjuje u oocitima s godinama. Ovo smanjenje sposobnosti popravka oštećenja dvostrukog lanca, povezano sa starenjem, može objasniti akumulaciju tih oštećenja, što zatim vjerovatno doprinosi smanjenju rezerve jajnika.