Hotel "Neretva" je historijski hotel u Mostaru, smješten na lijevoj obali Neretve, na prostoru Musale. Izgrađen je 1892. za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, prema projektu koji se u stručnoj literaturi pripisuje arhitekti Alexanderu Witteku. Zgrada je oblikovana u pseudomaurskom stilu, jednom od karakterističnih arhitektonskih izraza u javnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine krajem 19. stoljeća.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini hotel je teško oštećen. Nakon rata započela je njegova obnova, koja se odvija u više faza; prve dvije faze završene su 2018. i 2019, dok je treća faza rekonstrukcije započela 2023.
Historija
Izgradnja i austrougarski period mini|desno|300px|Hotel "Neretva" na fotohromskoj razglednici s kraja 19. stoljeća mini|desno|300px|Hotel Neretva (oko 1900) mini|desno|300px|Arhitektonski nacrti detalja prozora na međuspratovima i nepotpisani plan adaptacije za Hotel "Neretva" u Mostaru iz 1897, koji se pripisuju Alexanderu Witteku
Izgradnja Hotela "Neretva" bila je povezana s urbanim širenjem Mostara i razvojem novih saobraćajnih i javnih sadržaja nakon uspostavljanja austrougarske uprave. Tokom 1880-ih Mostar je dobio uskotračnu željeznicu, a 1882. izgrađen je željezni most na Musali. U tom periodu Zemaljska vlada investirala je u izgradnju hotela na Musali.
Početni projekti hotela datiraju iz januara i marta 1890, a zgrada je završena 1892. Sačuvani dijelovi izvornog izvedbenog projekta čuvaju se u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u fondu Građevinskog odjeljenja Zemaljske vlade, pod signaturama K/50 i K/53. Na sačuvanim dijelovima projekta iz 1890. nalazi se potpis koji se s velikom vjerovatnoćom može identifikovati kao potpis arhitekte Alexandera Witteka, dok je na mjestu predviđenom za upravitelja Građevinskog odjeljenja potpisan Edmund Stix. Izvorni projektni crteži zbog toga predstavljaju važan osnov za atribuciju hotela Witteku, iako nije pronađen zaseban pisani dokument kojim bi njegov angažman bio direktno potvrđen.
Hotel je bio jedan od najranijih primjera neomaurske arhitekture u Mostaru. Neki autori ga svrstavaju među najranije mostarske realizacije ovog arhitektonskog izraza i povezuju ga s programom javne arhitekture Zemaljske vlade iz ranih 1890-ih. U tom periodu neomaurski stil primjenjivan je na reprezentativnim javnim građevinama u Bosni i Hercegovini, pri čemu su orijentalni dekorativni motivi korišteni u okviru evropskog historicističkog arhitektonskog jezika.
Hotel se u izvorima iz austrougarskog perioda pojavljuje i pod nazivom Hotel "Narenta". Historijski izvori s kraja 19. i početka 20. stoljeća koriste taj oblik naziva, dok ga Heinrich Renner 1896. navodi kao "zemaljski" hotel Neretva i među mostarskim hotelima izdvaja njegove smještajne i ugostiteljske uslove. Robert Michel je početkom 20. stoljeća također zabilježio da je Zemaljska vlada izgradila hotele u većim mjestima Bosne i Hercegovine, a Hotel "Neretva" u Mostaru izdvojio kao hotel koji je mogao odgovoriti i većim zahtjevima putnika.
Na hotelu su relativno brzo nakon izgradnje izvođene adaptacije. U fondu Građevinskog odjeljenja Zemaljske vlade u Državnom arhivu Sarajevo sačuvani su dijelovi izvornog projekta iz 1890. i nepotpisani plan pregradnje dijela hotela iz 1897. godine. Arhivska dokumentacija tako pokazuje da su izmjene objekta započele već tokom posljednje decenije 19. stoljeća.
Godine 1900. izvedena je nova pregradnja prema projektu Đorđa Knežića, čiji je potpis sačuvan na projektu iz te godine. Na objektu su nastavljene izmjene koje su tokom narednih decenija postepeno mijenjale njegov izgled, ali su zadržale osnovne neomaurske karakteristike izvorne arhitektonske cjeline.
Između dva svjetska rata
Nakon Prvog svjetskog rata Hotel "Neretva" ostao je u funkciji ugostiteljskog objekta, a njegovim upravljanjem bavila se gradska uprava. U oktobru 1923. Gradska uprava Mostara objavila je javni konkurs za davanje hotela pod najam na deset godina, počevši od 1. januara 1924. U oglasu se navodi da je hotel imao 28 soba za goste, stan za svratištara, velike dvorane i prateće prostorije, te da se nalazio uz gradski park na tadašnjem najprometnijem i najljepšem mjestu na obali Neretve. Uslovima konkursa bilo je predviđeno da najamnik u prvoj godini izvrši detaljnu obnovu i adaptaciju zgrade i pomoćnih objekata, pod nadzorom Gradskog građevinskog ureda. Troškovi tih radova trebali su biti uračunati u najamninu kroz umanjenje zakupnine tokom narednih godina.
Tokom 1920-ih na objektu su izvođeni građevinski zahvati prema projektima Miroslava Loosea. U julu 1923. izveden je balkon na sjevernoj strani hotela, a u septembru 1924. balkon na južnoj strani. U istom periodu obnovljena je fasadna žbuka.
Početkom 1930-ih izrađeni su projekti za proširenje hotelske terase. Prema Looseovoj dokumentaciji, terasa je dograđena u oktobru 1934. Godine 1937. izvedena je nova adaptacija hotela, koja je obuhvatila pregradnje unutrašnjih prostora. Dio smještajnih kapaciteta tada je ustupljen na korištenje mostarskoj općini.
U maju 1940. u Looseovom građevinskom dnevniku zabilježeni su radovi na popravci krovne konstrukcije hotela.
Drugi svjetski rat i socijalistički period mini|desno|300px|Prvomajska parada na Trgu Musala (1949)
Tokom Drugog svjetskog rata Hotel "Neretva" imao je i vojnu funkciju. Uoči oslobođenja Mostara u februaru 1945. u njemu je bila smještena njemačka Komanda garnizona (Platzkommandantur), dok je prethodno služio kao njemački oficirski klub (Soldatenheim).
Borbe za oslobađanje Mostara vođene su 14. februara 1945. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije probile su se prema mostu kralja Aleksandra, koji je povezivao obale Neretve u neposrednoj blizini hotela. Prelazak mosta u početku je bio onemogućen njemačkom vatrom, a otpor je pružao i njemački tenk kod Gradskog kupatila. Nakon što je njemački tenk pogođen, preko mosta su prešli tenkovi i jedinice NOVJ-a, a Hotel "Neretva" je oslobođen. U zgradi je pronađen komandant njemačkog garnizona Mostar i komandant 370. grenadirskog puka 369. divizije, major Beacker, koji je izvršio samoubistvo nakon što je vidio da jedinice NOVJ-a prelaze preko neoštećenog mosta. Most je prethodno bio pripremljen za rušenje, ali je njegovo uništenje spriječeno presijecanjem električnih kablova za aktiviranje eksploziva.
Nakon Drugog svjetskog rata Hotel "Neretva" nastavio je djelovati kao ugostiteljski objekt u okviru novog sistema društvenog ugostiteljstva. Godine 1962. osnovano je Hotelsko ugostiteljsko preduzeće "Neretva" u Mostaru spajanjem Hotelskog preduzeća "Neretva", Hotelskog preduzeća "Bristol", Hotelskog preduzeća "Hercegovina", Ugostiteljskog preduzeća "Jagnje", Ugostiteljskog preduzeća "Društvena ishrana" i Ugostiteljske radne organizacije Restoran "Sutjeska". Predmet poslovanja novoosnovanog preduzeća bilo je pružanje ugostiteljskih usluga smještaja i ishrane.
Tokom 1960-ih i 1970-ih Hotel "Neretva" bio je jedno od mjesta društvenog i ugostiteljskog života Mostara. Na njegovoj terasi održavane su večeri uz živu muziku, dok se u hotelu posebno spominjao "Crveni restoran". Hotel je bio mjesto okupljanja građana, a tokom ljetnih mjeseci na terasi prema Neretvi je svirala muzika.
Hotel je tokom socijalističkog perioda više puta adaptiran. Najveća adaptacija do tada izvedena je 1978, kada je susjedna kuća porodice Gredić adaptirana i dograđena terasama iznad Neretve i ispod hotela. Na njenom mjestu izgrađen je novi objekt nazvan Vila "Neretva".
U drugoj polovini 20. stoljeća mijenjan je i prostor oko hotela. Prema podacima o urbanističkim promjenama na području Musale, 1976. preuređen je prostor tadašnjeg trga i parka na način da je jedan dio trga preoblikovan u saobraćajnicu s manjom zelenom površinom ispred zgrade Muzičke škole.
Do početka rata u Bosni i Hercegovini Hotel "Neretva" zadržao je hotelsku i ugostiteljsku namjenu. Početkom rata 1992. objekt je teško oštećen u granatiranju Mostara, čime je onemogućena njegova dotadašnja funkcija. Hotel je uoči stote godišnjice izgradnje bio predviđen za novu adaptaciju, ali je planirana obnova prekinuta ratnim razaranjima.
Reference
Kategorija:Hoteli u Mostaru Kategorija:1892. u arhitekturi Kategorija:Musala (Mostar) Kategorija:Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine