Društvo je grupa pojedinaca uključenih u stalnu društvenu interakciju ili velika društvena grupa koja dijeli istu prostornu ili društvenu teritoriju, tipično podložna istom političkom autoritetu i dominantnim kulturnim očekivanjima. U sociologiji i antropološkim naukama označava općenit pojam koji obuhvata različite karakteristike ograničenog broja osoba, koji međusobno povezani kao socijalni akteri zajedno žive i direktno ili indirektno vrše međusobne interakcije. Etnologija (nauka o narodima) pod društvom podrazumijeva veću socijalnu grupu čiji su članovi međusobno povezani zajedničkim jezikom, ubjeđenjima, tradicijama, iskustvima i zajedničkim mjerilom vrijednosti.Dieter Haller: Dtv-Atlas Ethnologie. 2., dop. izd., dtv, München 2010, , str. 175. Društva karakteriziraju obrasci odnosa (društvenih odnosa) između pojedinaca koji dijele karakterističnu kulturu i institucije; dato društvo se može opisati kao zbir takvih odnosa među njegovim konstitutivnim članovima. U društvenim naukama, veće društvo često pokazuje stratifikaciju ili obrasce dominacije u podgrupama.
Društva izgrađuju obrasce ponašanja tako što određene radnje ili koncepte smatraju prihvatljivim ili neprihvatljivim. Ovi obrasci ponašanja u datom društvu poznati su kao društvene norme. Društva i njihove norme prolaze kroz postepene i stalne promjene.
U mjeri u kojoj je kolaborativno, društvo može omogućiti svojim članovima da imaju koristi na načine koji bi inače bili teški na individualnoj osnovi; Tako se mogu razlikovati i pojedinačne i društvene (zajedničke) koristi, ili se u mnogim slučajevima mogu utvrditi da se preklapaju. Društvo se također može sastojati od ljudi istomišljenika kojima upravljaju vlastite norme i vrijednosti unutar dominantnog, većeg društva. Ovo se ponekad naziva subkultura, termin koji se uveliko koristi u kriminologiji, a također se primjenjuje na posebne podsekcije većeg društva.
U širem smislu, a posebno unutar strukturalističke misli, društvo se može ilustrovati kao ekonomska, društvena, industrijska ili kulturna infrastruktura sastavljena od, a ipak različita, od raznolike kolekcije pojedinaca. U tom smislu, društvo može značiti objektivne odnose koje ljudi imaju s materijalnim svijetom i drugim ljudima, a ne "drugim ljudima" izvan pojedinca i njihovog poznatog društvenog okruženja.
Pojam društva se odnosi na čovječanstvo u cjelini (nasuprot životinjskom i biljnom carstvu), kao i na određene grupe ljudi, naprimjer na jedan narod ili naciju. Međutim, društvo se može odnositi i na neku prostorom ograničenu grupu ljudi i strukturiranu međuzavisnost između njih (npr. švedsko društvo) ili na klaster u socijalnoj mreži čovječanstva, koji se može ograničiti multipleksitet socijalnih interakcija i gustoću društvene mreže.
U aktuelnoj sociologiji pojam društva se koristi unutar te nauke često sa neodređenim značenjem.
Koncepti Ljudi spadaju između presocijalnog i eusocijalnog na spektru životinjske etologije. Veliki majmuni su uvijek bili više (Bonobo, Homo, Pan) ili manje (Gorila, Pongo) društvene životinje. Prema antropologu Mauriceu Godelieru, jedna kritična novost u društvu, za razliku od najbližih bioloških srodnika čovječanstva (čmpanze i bonoba), je roditeljska uloga koju preuzimaju mužijaci, a koja je navodno bila odsutna kod naših najbližih rođaka, za koje očinstvo općenito nije odredivo.
Sa evolucijske tačke gledišta, čini se da je opstanak ljudskskog roda, u teškim fizičkim uslovima, bio na strani drupe koja praktikuje društveni život-Homo sapiensa.
U sociologiji
Sociolog Peter L. Berger definiše društvo kao "...ljudski proizvod, i ništa osim ljudskog proizvoda, koji ipak kontinuirano djeluje... na svoje proizvođače." Prema njegovim riječima, društvo su stvorili ljudi, ali se ta kreacija svakodnevno vraća i stvara ili oblikuje ljude.
Sociolog Gerhard Lenski razlikuje društva na osnovu njihovog nivoa tehnologije, komunikacije i ekonomije: 1) lovci i sakupljači; 2) jednostavna poljoprivredna društva; 3)napredna poljoprivredna društva; 4)industrijska društva; i 5) posebna društva (npr. ribarska društva ili pomorska društva).
Ovo je slično sistemu koji su ranije razvili antropolozi Morton H. Fried, teoretičar sukoba, i Elman Service, teoretičar integracije, koji su proizveli sistem klasifikacije za društva u svim ljudskim kulturama zasnovan na evoluciji društvene nejednakosti i uloge države. Ovaj sistem klasifikacije sadrži četiri kategorije:
Lovačko-sakupljačke družine (kategorizacija dužnosti i odgovornosti). Zatim je došlo poljoprivredno društvo. Plemenska društva u kojima postoje ograničeni primjeri društvenog ranga i prestiža. Stratificirane strukture na čelu sa poglavicama. Civilizacije, sa složenim društvenim hijerarhijama i organizovanim, institucionalnim vladama. Pored ovoga, tu su i:
Čovječanstvo, na kojem počivaju svi elementi društva, uključujući i uvjerenja društva. Virtuelno društvo, društvo zasnovano na online identitetu, koje se razvija u informatičkom dobu. Vremenom su neke kulture napredovale prema složenijim oblicima organizacije i kontrole. Ova kulturna evolucija ima dubok uticaj na obrasce zajednice. Plemena lovaca-sakupljača naselila su se oko sezonskih zaliha hrane da bi postala agrarna sela. Sela su prerasla u gradove. Gradovi su se pretvorili u gradove-države i nacionalne države.Effland, R. 1998. The Cultural Evolution of Civilizations .
Vrste Društva su društvene grupe koje se razlikuju prema strategijama egzistencije, načinima na koji ljudi koriste tehnologiju kako bi ispunili svoje potrebe. Iako su ljudi tokom historije uspostavili mnoge tipove društava, antropolozi imaju tendenciju da klasifikuju različita društva prema stepenu do kojeg različite grupe unutar društva imaju nejednak pristup prednostima kao što su resursi, prestiž ili moć. Praktično sva društva razvila su određeni stepen nejednakosti među svojim ljudima kroz proces društvene stratifikacije, podjele članova društva na nivoe s nejednakim bogatstvom, prestižem ili moći. Sociolozi svrstavaju društva u tri široke kategorije: predindustrijska, industrijska i postindustrijska.OpenStax (2021). Introduction to Sociology, 3rd edition (PDF). Rice University. Arhivirano (iz PDF-a) s orginala 9. 10. 2022.
Predindustrijsko društvo U predindustrijskom društvu proizvodnja hrane, koja se odvija korištenjem ljudskog i životinjskog rada, je glavna ekonomska aktivnost. Ova društva se mogu podijeliti prema njihovom nivou tehnologije i načinu proizvodnje hrane. Ove pododjele su Lovačko-sakupljački, pastirski, hortikulturni i poljoprivredni.
Lov i sakupljanje Glavni oblik proizvodnje hrane u lovačko-sakupljačkim društvima je svakodnevno skupljanje divljih biljaka i lov na divlje životinje. Lovci-sakupljači se stalno kreću u potrazi za hranom. Kao rezultat toga, oni ne grade stalna sela i ne stvaraju široku paletu artefakata, obično formiraju samo male grupe kao što su grupe i plemena. Međutim, neka lovačka i sakupljačka društva u područjima s obilnim resursima (kao što je narod Tlingita u Sjevernoj Americi) živjela su u većim grupama i formirala složene hijerarhijske društvene strukture kao što je poglavarstvo. Potreba za mobilnošću također ograničava veličinu ovih društava. Grupe se sastoje od 15 do 50 ljudi u srodstvu. Statusi unutar plemena su relativno jednaki, a odluke se donose opštim dogovorom. Veze koje vezuju pleme su složenije od veza između grupa. Liderstvo je lično – harizmatično – i koristi se u posebne svrhe samo u plemenskom društvu. Ne postoje političke kancelarije koje sadrže stvarnu moć, a šef je samo osoba od uticaja. Porodica čini glavnu društvenu jedinicu, pri čemu je većina članova povezana rođenjem ili brakom. Antropolog Marshall Sahlins opisao je lovce-sakupljače kao "prvobitno bogato društvo" zbog njihovog produženog slobodnog vremena: See also: and odrasli u krmnim i hortikulturnim društvima rade u prosjeku oko 6,5 sati dnevno, dok ljudi u poljoprivrednim i industrijskim društvima rade u prosjeku 8,8 sati dnevno.
Pastirsko društvo Pastirsko društvo je malo efikasniji oblik izdržavanja. Umjesto da svakodnevno traže hranu, članovi pastirskog društva oslanjaju se na pripitomljene stočne životinje kako bi zadovoljile svoje potrebe za hranom. Stočari žive nomadskim životom, seleći svoja stada s jednog pašnjaka na drugi. Budući da je njihova opskrba hranom daleko pouzdanija, pastirska društva mogu podržati veće populacije. Budući da postoje viškovi hrane, potrebno je manje ljudi za proizvodnju hrane. Kao rezultat toga, podjela rada (specijalizacija pojedinaca ili grupa u obavljanju određenih ekonomskih aktivnosti) postaje složenija. Na primjer, neki ljudi postaju zanatlije, proizvodeći alate, oružje i nakit, između ostalih vrijednih predmeta. Proizvodnja robe podstiče trgovinu. Ova trgovina pomaže u stvaranju nejednakosti, jer neke porodice nabavljaju više dobara od drugih. Ove porodice često dobijaju moć zahvaljujući povećanom bogatstvu. Prenošenje imovine s jedne generacije na drugu pomaže u centralizaciji bogatstva i moći. Vremenom se pojavljuju nasljedne poglavice, tipični oblik vladavine u pastoralnim društvima.
Hortikulturalno društvo Voće i povrće uzgojeno u vrtnim parcelama koje su očišćene od džungle ili šume predstavljaju glavni izvor hrane u hortikulturnom društvu. Ova društva imaju nivo tehnologije i složenosti sličan pastirskim društvima. Historičari koriste izraz Poljoprivredna revolucija da se referišu na tehnološke promjene koje su se dogodile prije čak 10.000 godina, a koje su dovele do uzgoja usjeva i domaćih životinja.Bulliet, Richard; Crossley, Pamela; Headrick, Daniel; Hirsch, Steven; Johnson, Lyman (2015). The Earth and Its Peoples: A Global History. Vol. 1 Neke hortikulturne grupe koriste metodu sječenja i spaljivanja za uzgoj usjeva. Samoniklo rastinje se kosi i spaljuje, a pepeo se koristi kao gnojivo. Hortikulturisti koriste ljudski rad i jednostavne alate za obradu zemlje jednu ili više sezona. Kada zemljište postane neplodno, hortikulturisti raščišćavaju novu parcelu i ostavljaju staru da se vrati u prirodno stanje. Oni se mogu vratiti na prvobitnu zemlju nekoliko godina kasnije i ponovo započeti proces. Smjenjivanjem svojih vrtnih parcela, hortikulturisti mogu ostati na jednom području prilično dugo. To im omogućava da grade polutrajna ili stalna sela. Veličina stanovništva sela zavisi od količine zemljišta na raspolaganju za poljoprivredu; tako sela mogu biti u rasponu od 30 do čak 2000 ljudi.
Kao i kod pastirskih društava, višak hrane dovodi do složenije podjele rada. Specijalizirane uloge u hortikulturnim društvima uključuju zanatlije, šamane (vjerske vođe) i trgovce. Ova specijalizacija uloga omogućava ljudima da kreiraju širok spektar artefakata. Kao i u pastirskim društvima, višak hrane može dovesti do nejednakosti u bogatstvu i moći unutar hortikulturnih političkih sistema, nastalih zbog ustaljene prirode hortikulturnog života.
Agrarna društva
Agrarna društva koriste poljoprivredna tehnološka dostignuća za uzgoj usjeva na velikoj površini. Prema Lenskom, razlika između hortikulturnih i agrarnih društava je upotreba pluga. Povećanje zaliha hrane zbog poboljšane tehnologije dovelo je do veće populacije nego u ranijim zajednicama. To je značilo veći višak hrane, što je rezultiralo gradovima koji su postajali centri trgovine podržavajući različite vladare, prosvjetitelje, zanatlije, trgovce i vjerske vođe koji nisu morali brinuti o proizvodnji hrane.