István Sándor (Szolnok, 26. studenoga 1914. – Budimpešta, 8. lipnja 1953.), mađarski salezijanac, mučenik i blaženik.
Životopis Mladost Rođen je u prvoj godini Prvog svjetskog rata, 26. listopada 1914. u gradiću Szolnok u srednje-istočnom dijelu Mađarske. Kršten je bio 29. listopada u tamošnjoj franjevačkoj crkvi, u kojoj je ministrirao, primio prvu pričest i pohađao pripremu za svetu potvrdu. Otac Stjepan (István) Sándor radio je na željeznici, majka Marija (Mária rođena Fekete) odgajala je Stjepana i kasnije rođenu braću Ladislava (László) i Ivana (János)izgovor: Szolnok (izg: solnok); Mária (izg: mária) = Marija; László (izg.: láslo) = Ladislav; János (izg.: jánoš) = Ivan Pučku školu polazio je u Szolnoku od 1924. do 1928., srednju drvno-metalnu stručnu školu od 1928. do 1931. također u Szolnoku, gdje je izučio za metalovarioca i bakroljevača. Zatim je neko vrijeme radio kao običan radnik i željezostrugar.
Djelovanje Na početku 1936. otputovao je u Budimpeštu, da bi se osposobio za tiskara u salezijanskoj tiskarnici u obližnjem gradu Rákospalota.Rákospalota se 1950 spojila s Budimpeštom i tvori danas njezin XV. okrug. Kao pripravnik (aspirant) hitro se uključio u salezijanski odgojni rad s mladima, naročito s ministrantima. Za pola godine zamolio je za ulazak u novicijat, koji je završio 8. rujna 1940. s privremenim zavjetima.Ádám László szalézi tartományfőnök: Sándor István halotti levele (Salezijanski provincijal Ádám László: Posmrtno pismo o Stjepanu Sándoru
Drugi svjetski rat Počeo je Drugi svjetski rat, a njime i razdoblje puno opasnosti. 1942. su salezijanska subraća-pomoćnici pozvani u vojsku – tako i on. Služio je kao vezist i telegrafist po raznim mjestima, među ostalim i u Vojvodini. Od tamo su ga poslali na Istočno bojište kod rijeke Don, gdje je u znak hrabrosti primio srebrnu medalju. Po tamošnjem porazu Sila Osovin njegova je jedinica počela povlačenje na zapad, gdje je konačno u Reichu pao 1944. u američko zarobljeništvo.
Sovjetska okupacija Ljeti 1945. vratio se kući i nastavio raditi kao pisar u salezijanskoj tiskarnici. Ujedno je u Rákospaloti 24. srpnja 1946. položio doživotne zavjete. Područje njegova djelovanja bio je Clarisseum, sjedište salezijanskog rada u novom dijelu Budimpešte zvanom Újpest, kamo su salezijanci primali školarce iz najsiromašnijih radničkih obitelji da bi im nudili stručnu, vjersku i ćudorednu naobrazbu.
U proljeće 1950. komunističke vlasti zabranile su djelovanje većini ženskih i muških katoličkih redova, među ostalima i salezijancima. Stjepan je našao posao u župi kao sakristan – te je još i dalje odgajao mlade u don Boscovu duhu. Priređivao je igre, izlete i sastanke te ih poučavao vjeronauk. Kad je tajna policija saznala već u veljači 1951. za njegovu vjersku djelatnost, počeli su ga pratiti i nadzirati. Jedan od njegovih dobronamjernih povjerenika o tome ga je obavijestio; salezijansko vodstvo i prijatelji nudili su mu priliku, da se skloni u inozemstvo. Krivotvorenom putovnicom već se je bližio zapadnoj granici, kad se iznenada predomislio. Odlučio je radije pretrpiti smrt kao mučenik, nego ostaviti povjerenu mu mladež.
Vratio se u Budimpeštu; da bi izbjegao zatvor, počeo je raditi pod izmišljenim imenom kao István Kiss u tvornici Persil (Persil Művek) te neprijavljen živio u stanu svog suredovnika Tibora Dániela. Zbog blagotvornog odgojnog utjecaja na svoju okolinu dobio je od vodstva tvornice „priznanje narodnog odgojitelja”. Dana, 28. srpnja 1952. zatvorili su ga zajedno s kolegama, među kojima su bili također visoki članovi Komunističke partije. U zatvoru su ga zlostavljali i više puta pretukli; on je ipak ostao vjeran Bogu te se nije odrekao salezijanskog zvanja i katoličke vjere. Konačno je 23. ožujka 1953. osuđen na temelju lažnih optužbi te silom iznuđenih priznanja zajedno s dvojicom kolega na smrt vješanjem – dok su ostali dobili dugogodišnju, također doživotnu robiju. Namješteno suđenje poznato je kao »parnica partijske straže« (pártőrség pere).
Smrt i štovanje Stjepanovu molbu za pomilovanjem vlast je odbacila te izvršila presudu 8. lipnja 1953. Najvjerojatnije su njegov leš bacili u zajednički grob na Novom javnom groblju u Rákoskeresztúru, na parceli 301 u istočnom dijelu Budimpešte. Stjepanovu smrtnu presudu na montiranom procesu nakon demokratskih promjena i povlačenju Sovjeta iz Mađarske 1989 poništio je sud u Budimpešti 1994. te ga posmrtno rehabilitirao. 1999 je dobio postumno državno odlikovanje za hrabrost i odgojne zasluge.Kiallitasok szinielodasok elozik meg Sandor Istvan boldogga avatasat Magyar Kurirhttp://www.magyarkurir.hu/hirek/sandor-istvan-elete
Beatifikacija Katolička Crkva smatra Stjepana Sándora mučenikom, jer je pretrpio smrt zbog vjernosti Bogu i svome poslanju. Dne 24. svibnja 2006. počeo je biskupijski postupak za beatifikaciju, koji je završen 10. prosinca 2007. Dokumenti su 2008. poslani u Rim, gdje je nastavljen postupak Kongregacija za kauze svetaca. Papa Franjo potpisao je 27. ožujka 2013. dekret o beatifikaciji.Papa je dopustio objavu dekreta o mučeništvu Stjepana Sándora Magyar Kurír, 28. ožujka 2013.
Proglašenje blaženim dogodilo se u subotu 19. listopada 2013. u Budimpešti.Kihirdették Sándor István boldoggáavatásának időpontját Magyar Kurír, 15. svibnja 2013. Papinim ovlaštenjem ga je pribrojio blaženima prefekt Kongregacije za kauze svetaca, kardinal salezijanac Angelo Amato; misu je vodio i propovijedao mađarski primas i kardinal Péter Erdő na ravnjaku ispred bazilike svetoga Stjepana kralja u Budimpešti. Suslavilo je s njime oko 40 biskupa i 300 svećenika; vjernici su ispunili cijeli trg ispred bazilike, koji može primiti oko 10 000 ljudi.
Za vrijeme propovijedi papin izaslanik je o novom blaženiku rekao i ovo:Angelo Amato szavai boldogga avatasi szertartas utan Magyar Kurir
Izvori
Poveznice Miroslav Bulešić Szilárd Bogdánffy Francesco Bonifacio Lojze Grozde József Mindszenty Ivan Scheffler Sveci Crna knjiga komunizma
Literatura Flavio Depaula SDB: Beatificazione del Servo di Dio Stefano Sándor. Új Ember, Debrecen 2013. Erzsébet Lengyel: Szaléziak Magyarországon, Don Bosco Kiadó, Budapest 2013, Gyula Zsédely SDB: Sándor István SDB vértanú. Don Bosco Kiadó, Budapest 2002, János Szőke SDB: Sándor István vértanú, Don Bosco Kiadó, Budapest 2011,
Vanjske poveznice
Honlapot indítottak Sándor István szalézi szerzetesről (Otvorena internetna stranica o salezijanskom redovniku Stjepanu Sándoru) Kiállítások, színielődások előzik meg Sándor István boldoggá avatását (Pred proglašenjem za blaženog možete posjetiti izložbu o Istvánu Sándoru) Szolnokon is készülnek Sándor István boldoggá avatásának kihirdetése (I u Szolnoku se pripravljaju na proglašenje Stjepana Sándora blaženim) A pápa engedélyezte Sándor István vértanúságáról szóló dekrétum kihirdetését (Papa Franjo je dozvolio proglasiti dekret o mučeništvu I. S.) Körutat neveznek el Sándor István vértanúról Szolnokon (Po Stjepanu Sándoru će dobiti ime obvoznica u Solnoku) Idézetek Sándor István leveleiből Sándor István szalézi testvér emlékére (Misli iz pisama Stjepana Sándora; Molba za početak postupka za beatifikaciju Stjepana Sándora; Uspomene na salezijanskog subrata Stjepana Sándora.)
Kategorija:Mađarski blaženici Kategorija:Mađarski katolički svećenici Kategorija:Mađarski katolički redovnici Kategorija:Salezijanci Kategorija:Žrtve komunističkih vjerskih progona