12 majmuna (eng. 12 Monkeys) američki je znanstveno-fantastični film iz 1995. godine kojeg je režirao Terry Gilliam, a koji je zapravo prerada kratkog igranog filma La jetée autora Chrisa Markera iz 1962. godine. U filmu su glavne uloge ostvarili Bruce Willis, Madeleine Stowe, Brad Pitt i Christopher Plummer.
Nakon što je kompanija Universal Pictures otkupila prava na preradu kratkog filma La Jetée u dugometražni, David i Janet Peoples dobili su zadatak napisati scenarij. Pod redateljskom palicom Terryja Gilliama, kompanija Universal odobrila je budžet od 29 i pol milijuna dolara, a snimanje je trajalo od veljače do svibnja 1995. godine većinom u Philadelphiji i Baltimoreu gdje se radnja filma i događa.
Glavni lik priče je James Cole, robijaš kojeg znanstvenici iz budućnosti šalju u prošlost kako bi istražio okolnosti koje su dovele do širenja smrtonosnog virusa koji je pobio gotovo cijelo čovječanstvo. Osim putovanjem kroz vrijeme, film se bavi i temama fatalizma, odnosa zbilja i iluzije te kritikom moderne znanosti, a posebno psihijatrije koja je prikazana kao nehumana i nepravedna prema pojedincima koji su proglašeni umobolnim. Također je uočljiva i kritika potrošačkog društva.
Film je dobio uglavnom pozitivne kritike, a u svijetu je zaradio ukupno 168.400.000 dolara. Brad Pitt je za svoju ulogu nominiran za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg sporednog glumca, a osvojio je nagradu Zlatni globus u istoj kategoriji. Sam film također je osvojio i bio nominiran u nekoliko kategorija za nagrade Saturn.
Radnja
James Cole (Bruce Willis) je optuženi kriminalac koji živi u mračnoj, post-apokaliptičnoj budućnosti. Na prijelazu 1996. u 1997. godinu Zemlja je kontaminirana smrtonosnim virusom koji je pobio gotovo cjelokupno čovječanstvo, a mali broj preživjelih morali su napustiti površinu planeta i preseliti se duboko pod zemlju. Kako bi dobio oprost i oslobođenje iz zatvora, Cole dopušta znanstvenicima da ga pošalju na opasnu misiju u prošlost gdje će sakupiti informacije vezane za virus za čije puštanje znanstvenici drže odgovornom terorističku organizaciju znanu samo pod imenom Vojska 12 Majmuna. Ako bi to bilo moguće, Coleov zadatak je nabaviti čistokrvni uzorak originalnog virusa kako bi znanstvenici pokušali napraviti lijek. Kroz cijeli film Colea muče snovi koji se ponavljaju u kojem vidi potjeru i pucnjavu na aerodromu.
Tijekom Coleovog prvog putovanja kroz vrijeme, on završava u Baltimoreu 1990. godine, a ne 1996. godine kao što je planirano. Uhićen je i smješten u bolnicu za umobolne osobe pod supervizijom doktorice Kathryn Railly (Madeleine Stowe). Tamo upoznaje Jeffreyja Goinesa (Brad Pitt), poremećenog pacijenta opsjednutog antikonzumerizmom i borca za prava životinja. Cole neuspješno pokušava ostaviti poruku na sekretarici čiji su mu broj dali znanstvenici iz budućnosti. Nakon neuspješnog pokušaja bijega, Cole se nađe u malenoj odvojenoj ćeliji, potpuno zavezan iz koje uskoro nestaje i vraća se u budućnost. Tijekom razgovora s Coleom, znanstvenici mu puštaju snimku na kojoj iskrivljeni glas odaje lokaciju Vojske 12 Majmuna i izričito navodi da su upravo oni odgovorni za virus. Također mu pokazuju fotografije nekoliko ljudi za koje se sumnja da su umiješani u puštanje virusa među kojima Cole prepoznaje Goinesa. Znanstvenici ga nakon toga ponovno šalju kroz vrijeme, ovaj put u 1996. godinu.
Cole otima Railly i kreće u potragu za Goinesom za kojeg otkriva da je osnivač Vojske 12 Majmuna. Međutim, nakon sučeljavanja Goines niječe svaku umiješanost u bilo kakav virus i govori da je uništenje čovječanstva zapravo bila Coleova ideja originalno začeta u umobolnici u kojoj su zajedno boravili 1990. godine. Cole ponovno nestaje u trenutku kad na zabavu na koju je upao da bi pronašao Goinesa dolazi policija. Nakon njegovog nestanka Railly započinje sumnjati u svoju dijagnozu za Colea pogotovo kada pronađe dokaz da on govori istinu u obliku fotografije iz Prvog svjetskog rata na kojoj se nalazi upravo Cole. Međutim, Cole sam sebe započne uvjeravati da su budućnost u koju se konstantno vraća zapravo njegove vlastite halucinacije i preklinje znanstvenike da ga vrate natrag. U pokušaju da Coleu dokaže da nije lud, Railly ostavlja poruku na sekretarici koja je identična onoj koju su mu pustili znanstvenici u budućnosti. U tom trenutku oboje shvaćaju da je nadolazeća apokalipsa stvarna te planiraju zajedno provesti ono malo vremena koliko im je ostalo.
Na putu do aerodroma shvaćaju da je Vojska 12 Majmuna zapravo bila diverzija; sve što je vojska napravila je to da je oslobodila sve životinje iz zoološkog vrta i tako usporila promet. Na aerodromu Cole ostavlja posljednju poruku govoreći znanstvenicima da se nalaze na krivom putu slijedeći Vojsku 12 Majmuna i da se on neće vratiti u budućnost. Uskoro mu se suprotstavlja Jose (Jon Seda), poznanik iz budućnosti koji Coleu daje pištolj i instrukcije kako da završi svoju misiju. U isto vrijeme Railly otkriva pravog krivca za puštanje virusa: doktora Petersa (David Morse), asistenta doktora Goinesa (Christopher Plummer) u virološkom laboratoriju. Peters se upravo sprema na proputovanje kroz nekoliko gradova diljem svijeta koji odgovaraju sekvenci puštanja virusa koju je iz budućnosti Cole upamtio. U pokušaju da spriječi Petersa, Colea smrtno rani osiguranje aerodroma. Dok umire na Raillynim rukama ona ugleda malog dječaka - mladog Jamesa Colea koji svjedoči svojoj vlastitoj smrti (scena koja se Coleu konstantno kroz film ponavljala u snovima). Doktor Peters, već ukrcan na avion sa smrtonosnim virusom, sjedne pokraj Jones (Carol Florence), jedne od vodećih znanstvenica iz budućnosti.
Glumačka postava mini|300px|Originalni put apokaliptičnog virusa opisanog u filmu: Philadelphia, San Francisco, New Orleans, Rio de Janeiro, Rim, Kinshasa, Karachi, Bangkok i Peking. Bruce Willis kao James Cole Madeleine Stowe kao Kathryn Railly Brad Pitt kao Jeffrey Goines Christopher Plummer kao Dr. Goines Jon Seda kao Jose Christopher Meloni kao poručnik Halperin David Morse kao Dr. Peters Frank Gorshin kao Dr. Fletcher Vernon Campbell kao Tiny Lisa Gay Hamilton kao Teddy Bob Adrian kao geolog Simon Jones kao zoolog Carol Florence kao astrofizičarka/Jones Bill Raymond kao mikrobiolog Thomas Roy kao propovjednik na ulici
Produkcija Razvoj projekta mini|lijevo|200px|Terry Gilliam - redatelj filma 12 majmuna. Ideja o filmu 12 majmuna potekla je od izvršnog producenta Roberta Kosberga koji je bio obožavatelj francuskog kratkog igranog filma La jetée iz 1962. godine. Upravo je Kosberg nagovorio redatelja Chrisa Markera da mu dopusti da ideju prezentira kompaniji Universal Pictures, jer je smatrao da je francuski kratki film odličan temelj za snimanje dugometražnog znanstveno-fantastičnog uratka. Universal je s negodovanjem pristao na otkup prava za remake te unajmio Davida i Janet Peoples da napišu scenarij. Producent Charles Roven odabrao je Terryja Gilliama za režiju, jer je vjerovao da je njegov stil savršen za nelinearnu naraciju filma 12 majmuna i podzaplet s putovanjem kroz vrijeme. Gilliam, koji je baš u to vrijeme odustao od filmske adaptacije A Tale of Two Cities pristao je na režiju filma. Osim toga, 12 majmuna ostao je upamćen i kao drugi film za koji Gilliam nije napisao scenarij niti sudjelovao u njegovom stvaranju. Iako preferira režirati vlastite scenarije, oduševio ga je "intrigantan i inteligentan scenarij autora Peoplesa. Priča je uznemirujuća. Bavi se vremenom, ludilom i percepcijom onoga što svijet jest i nije. To je studija ludila i snova, smrti i ponovnog rađanja smještena u svijet koji se raspada."DVD production notes
Kompaniji Universal trebalo je duže nego što se očekivalo da odobri film premda je Gilliam već imao dvije zvijezde u njemu (Brucea Willisa i Brada Pitta) te odobren budžet od 29 i pol milijuna dolara (zapravo mali iznos za holivudski znanstveno-fantastični film). Universalova produkcija filma Vodeni svijet uvelike je utjecala na tu odluku, budući je potonji film propao na kino blagajnama. Kako bi dobio odobrenje za početak produkcije filma 12 majmuna, Gilliam je uvjerio Willisa da smanji svoju uobičajenu plaću.Christie, Gilliam, pp.226–230 Zbog striktnih Universalovih produkcijskih poticaja i zajedničke prošlosti sa studijom na filmu Brazil, Gilliam je dobio pravo na završnu verziju filma.The Hamster Factor and Other Tales of Twelve Monkeys, 1997, Universal Home Video Udruženje filmskih scenarista SAD-a u nekoliko navrata izjavljivalo je skepsu zbog toga što je film remake kratkog francuskog iz 1962. godine.
Dodjela uloga mini|200px|Brad Pitt - glumac koji u filmu 12 majmuna tumači ulogu poremećenog mentalnog pacijenta Jeffreyja Goinesa. Pitt je za ovu ulogu nagrađen Zlatnim globusom u kategoriji najbolje sporedne uloge, a također je zaradio i svoju prvu nominaciju za prestižnu nagradu Oscar u istoj kategoriji. U početku je Gilliam želio u glavnim ulogama vidjeti Nicka Noltea kao Jamesa Colea i Jeffa Bridgesa kao Jeffreyja Goinesa, ali se Universal tome protivio. Gilliam, koji je Brucea Willisa prvi put upoznao na audiciji za ulogu u njegovom filmu Kralj ribara (koju je na kraju dobio Jeff Bridges) vjerovao je da Willis budi u karakterizaciji Colea "nekoga tko je jak i opasan, ali također i ranjiv". Svakog dana snimanja glumac je morao nositi tri tetovaže na lubanji i vratu: jednu koja prikazuje zatvorski broj te dva barcodea sa svake strane vrata.
Gilliam je ulogu Dr. Kathryn Railly dodijelio glumici Madeleine Stowe zbog toga što je bio impresioniran njezinom performansom u filmu Treptaj iz 1994. godine. Njih dvoje prvi put su se upoznali na audiciji za njegov nikad snimljeni film A Tale of Two Cities. "Ona posjeduje tu fantastičnu bestjelesnu ljepotu i nevjerojatno je inteligentna", izjavio je Gilliam za glumicu. "Te dvije stvari vrlo dobro stoje na njoj, a sam film trebao je takve elemente zato što je, uz sve ostalo, morao biti i romantičan."
U početku Gilliam nije vjerovao da je Brad Pitt dobar odabir za ulogu Jeffreyja Goinesa, ali ga je voditelj castinga uvjerio suprotno. Pitt je za ulogu dobio relativno malu plaću, jer je u to vrijeme još bio nepoznat. Međutim, do trenutka kada je film 12 majmuna započeo s kino distribucijom, u kinima su se već mogli pogledati raniji filmovi koje je Pitt snimio, a koji su postali hitovi: Intervju s vampirom, Legenda o jeseni i Sedam. Upravo ti uspjesi doveli su Pitta do A-liste holivudskih glumaca, ali su također i privukli ogromnu pozornost na film 12 majmuna i uvelike utjecali na njegov konačan box-office rezultat. U gradu Philadelphiji, par mjeseci prije početka snimanja, Pitt je proveo nekoliko tjedana u bolnici sveučilišta Temple, posjećujući i studirajući odjel psihijatrije i pripremajući se za svoju ulogu.
Snimanje filma Snimanje filma 12 majmuna trajalo je od 8. veljače do 6. svibnja 1995. godine. Snimanje na lokacijama u Philadelphiji i Baltimoreu (uključujući i Senator Theatre) tijekom zime bilo je otežano zbog problema s vremenom. Također su se pojavljivali problemi i s mehaničkim instrumentima koji su "glumili" dijelove iz budućnosti. Zbog toga što film nema linearnu priču događale su se pogreške u kontinuitetu radnje, a neke scene su morale biti nanovo snimljene. Redatelj Gilliam se u jednom trenutku i ozlijedio nakon što je otišao na jahanje. Međutim, unatoč brojnim problemima, redatelj je ostao u granicama odobrenog budžeta, a sa snimanjem kasnio tek tjedan dana. "Bilo je to teško snimanje", prisjetit će se scenograf Jeffrey Beecroft (Ples s vukovima). "Nismo imali puno novca niti dovoljno vremena. I premda je Terry perfekcionist, bio je nepopustljiv kad je u pitanju bilo eventualno prekoračenje budžeta. Razapeli su ga zbog njegovog ranije filma Pustolovine baruna Münchhausena i to ga je još uvijek progonilo."