Integracija energetskih sustava zemalja u tranziciji prirodan je proces pri ispunjavanju cilja ulaska u Europsku uniju. Prva od mnogih reformi je restrukturiranje energetskih sustava na nacionalnoj razini s naglaskom na razdvajanju djelatnosti proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe. Usvajanjem te reforme, slijedi uvođenje tržišnih pravila. Prihvaćanjem tržišnih pravila, zemlje u tranziciji približavaju se integraciji nacionalne energetike u kontinentalnu energetiku(prvo na regionalnom nivou). Proces tranzicije zahtjeva i usvajanje zakonodavstva EU koje se temelji na dvije direktive (2009/72/EC"Direktiva Europske komisije o unutrašnjem tržištu električne energije" za električnu energiju i 2009/73/EC"Direktiva o unutrašnjem tržištu prirodnog plina" za prirodni plin) čime se ukidaju prethodne dvije direktive (2003/54/EC i 2003/55/EC).
Europsko zajedničko tržište
Tržište energenata pripada zajedničkom tržištu Europske unije stvorenim 1992. godine, što znači pravo prvenstvo europske legislative nad nacionalnim zakonodavstvom u tom sektoru. Najvažniji dijelovi europske legislative, direktiva Europske Komisije o unutarnjem tržištu električne energije (2009/72/EC) i direktiva Europske Komisije o unutarnjem tržištu prirodnog plina (2009/72/EC) definirale su okvire restrukturiranja i demonopoliziranja tržišta mrežnih energenata. U prvoj fazi, zemljama članicama prepušten je način primjene i stupanj deregulacije s ciljem povećanja efikasnosti sektora i snižavanja cijene energenata. Primaran razlog stvaranja tržišta energenata je snižavanje cijena, posebno za velike potrošače koji imaju važnu ulogu u konkurentnosti europske ekonomije. Uvođenjem i razvijanjem slobodnog tržišta predviđa se odvajanje sektora transmisije električne energije i transporta plina, slobodna proizvodnja s pravom prolaza kroz sistem te omogućavanje slobodne kupovine energenata na tržištu od strane velikih potrošača.
Tržište električne energije
Tržište električne energije slično je burzi na kojoj se trguje električnom energijom kao vrstom robe. Trgovina se odvija ili između država ili unutar države. Ponuda i potražnja su podložne velikim promjenama uzimajući u obzir da je električnu energiju teško uskladištiti, osobito bez troškova. Liberalizacijom tržišta električne energije dolazi do odvajanja proizvodnje od prijenosa i opskrbe pri čemu je nužno izvršiti restrukturiranje elektroenergetskog sustava.
Okomito integrirano poduzeće
Do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća okomito integrirana poduzeća su imala monopol u eletroprivredi koji je razbijen liberalizacijom tržišta. Okomita integracija je naziv za strategiju korištenu u velikim poduzećima s ciljem preuzimanja kontrole nad opskrbljivačima i distributorima radi veće uloge na tržištu, samanjenja troškova poslovanja i osiguranja opskrbljivanja i distribucije. Na taj način se stvara takozvani okomiti monopol. Ovaj sustav električne energije sastoji se od baznih elektrana (nuklearne elektrane i/ili termoelektrane na ugljen), vršnih elektrana (hidroelektrane i/ili termoelektrane na plin), prijenosa i dispečera, distribucije i naplate od potrošača (tarifnih korisnika) i PSO (eng. public service obligation). "Public service obligation" Za trgovanje električnom energijom potrebni su koordinatori isporuke koji usklađuju proizvodnju i potražnju. Opterećenje sustava električne energije (povećana potražnja) pokriva se proizvodnjom dodatne količine električne energije, a u slučaju zasićenja reagira se smanjenjem proizvodnje.
Vrste tržišta električne energije
U novije vrijeme dolazi do liberalizacije proizvodnje i opskrbe električnom energijom. Uvjet za to je sklapanje ugovora o kupnji električne energije. Najčešće liberalizirano tržište je OTC (over the counter,eng.)."objašnjenje značenja OTC" OTC/Off-exchange(bez razmjene) trgovina se ostvaruje direktno između dvije stranke bez nadzora razmjene, odnosno ne podliježe pravilima nadzora. Razmjena ima korist olakšavanja likvidnosti, ublažava kreditni rizik koji se odnosi na standard jedne stranke u transakciji, omogućuje transparentnost, i održava trenutne tržišne cijene. U OTC trgovini, cijena nije nužno javna informacija. u OTC trgovini, ugovori su bilateralni, odnosno samo između dvije stranke.
Postoje različite vrste tržišta električne energije:
a) Spot tržite je tržište na kome se vrši isporuka električne energije u kratkom roku. Često se naziva i novčano tržište jer su cijene određene u gotovini na licu mjesta prema stvarnim tržištnim cijenama. Spot tržište osigurava mehanizam za balansiranje proizvodnje i potrošnje i ono zamjenjuje otvoreno tržište električne energije. Karakteristika spot tržišta je omogućeno prepoznavanje viška energije, ponuda kupcima, pregovaranje u jako kratkom roku i isporuka kupljene energije nekoliko minuta kasnije. Spot tržišta mogu biti ili privatna ili pod nadzorom vladinih agencija. Cijena trgovanja na ovakvom tržištu postaje javna čim se obavi transakcija. Primjeri spot tržišta su Title Transfer Facility (TTF) u Nizozemskoj i National Balancing Point (NBP) u UK.
b) Forward i future ugovori kojima se ugovara neka buduća isporuka električne energije. Za razliku od spot tržišta, cijena može biti fiksna ili varijabilna, vezana uz neki tržišni indeks, a isporučitelj nije određen. Trguje se na način da se ostvari standardni ugovor između dvije stranke za kupnju/prodaju određene imovine po cijeni određenoj danas, a plaćanje i isporuka je određeno za neki datum u budućnosti.
c) PPA"objašnjenje značenja PPA" (power purchase agreement,eng.), odnosno kupoporodajni ugovor za električnu energiju kojima se određuje kupac, dobavljač, količina, cijena i rok isporuke. To je zapravo ugovor između proizvođača električne energije (prodavač) i kupca električne energije. PPA određuje sve uvjete za prodaju električne energije između dviju stranki, uključujući početak projekta, raspored za isporuku električne energije, kazne za nepoštivanje ugovora te uvjete plaćanja i raskida. PPA je glavni sporazum koji definira prihode i kreditnu kvalitetu stvorenog projekta. Prema tome, PPA je ključni instrument financiranja projekta.
d) Veleprodajni (Wholesale) ugovori koji imaju iste elemente kao i PPA ugovori, osim što nije određen dobavljač.
Sheme današnjih tržišta u svijetu :
1) Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima) mini|lijevo
Novost je i pristup prijenosu i distribuciji trećoj strani. Dalekovode možemo usporediti s cestama na koje proizvođači šalju električnu energiju, svaki određenu količinu, koja na kraju stiže ciljnim potrošačima u količini koju trebaju. Postoje operateri zaduženi za prijenos i pomoćne usluge (TSO, eng. transmission system operator)"Transmission system operator" i operatori tržišta. Sklapaju se dugoročni ugovori o opskrbi s tarifnim kupcima, a moguća je i kupnja na trenutnom (spot) tržištu. Poduzeće koje izlazi na tržište mora odrediti cijenu po kojoj je spremno bilo prodati ili kupiti električnu energiju. Ta cijena ovisi o troškovima proizvodnje te start-up troškovima različitih generatora. Tendencija je da prodajna cijena bude viša ili bar jednaka cijeni proizvodnje.
2) Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA ili ad hoc bilateralnih ugovora, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima)
mini|lijevo
3) Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača/distributera (O) putem PPA, ad hoc bilateralnih ugovora ili day ahead spot tržišta, koji onda opskrbljuju više kupaca (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima)
mini|lijevo
Elektična energija se može kupiti na “tržištu dan unaprijed” (eng. day ahead market) gdje se ugovori kupnja određene količine energije dan prije isporuke. Takve aukcije električnom energijom odvijaju se svakog sata, a želi se postići da transakcija bude jednaka po cijeni i u određeno vrijeme. Cijena se određuje omjerom ponude i potražnje. Sudionici ponekad određuju gornju granicu cijena ili vrše kupoprodaju po posebnim uvjetima, tzv. blok ponuda, kojom se za određenu cijenu ugovara isporuka električne energije tijekom nekoliko sati.
4) Jedan proizvođač (P) može opskrbljivati više opskrbljivača (O) putem PPA ili ad hoc bilateralnih ugovora, te može prodavati na day ahead spot tržištu, na kojem mogu kupovati opskrbljivači i krajnji kupci. Krajnji kupci mogu kupovati od osprkrbljivača/distributera (tarifnih ili s bilateralnim ugovorima) ili na day ahead spot tržištu.
mini|lijevo
Odluka o gradnji elektrane ovisi o ukupnom trošku i izračunu da li se on može isplatiti prodajom električne energije i pomoćnih usluga. Ukupni trošak se sastoji od fiksnih i varijabilnih troškova. Fiksni trošak je investicijski trošak uvećan za fiksni dio operativnog troška i troška održavanja. Varijabilni trošak je trošak dodatno proizvedenog kWh u što ulazi trošak goriva, dodatni operativni trošak i dodatni trošak održavanja. Odluka o proizvodnji dodatnog kWh ovisi o varijabilnom trošku.Marginalni trošak je dodatni trošak koji nastaje proizvodnjom jedinice proizvoda više. Predstavlja promjenu u ukupnom trošku proizvodnje.O visini marginalnog troška ovisi da li će se potražnja zadovoljiti proizvodnjom iz vlastitih izvora ili uvozom. Plin i mazut dolaze u obzir kao izvori električne energije jedino u slučaju visoke potražnje kad i cijena može biti veća. Postoji mogućnost državnih subvencija što utječe na trošak i odluku o proizvodnji i uvozu.
Tržište električne energije danju mini|lijevo
Tržište električne energije noću mini|lijevo
POOL sistemi
Pool sistemi se koriste radi uravnoteženja električnog opterećenja preko veće električne mreže. TO je mehanizam za razmjenu energije između dva ili više poduzeća koji opskrbljuju električnom energijom ili ju proizvode. Za razmjenu energije formira se takozvani power pool s jedinstvenim ugovorom kojeg potpisuju sva poduzeća kojima je u interesu pristupanje tom pool sistemu. Taj ugovor predviđa utvrđene rokove i uvjete za članove te je složeniji od bilateralnog sporazuma. Za pool sisteme karakteristično je da se cijena i količina električne energije koja je predmet ugovora formira na temelju centraliziranog optimizacijskog procesa baziranog na marginalnim troškovima. Taj proces izvode nezavisne institucije.
Postoje dva oblika pool sistema:
a)Obvezni pool sistem (mandatory pool) u kojem se trgovina mora vršiti preko poola. Svi poslovi razmjene i rješavanja sporova se rješavaju od strane administratora poola.
b)Dobrovoljni pool (voluntary pool) koji nije obavezan, već je dozvoljeno i bilateralno tržište.
Formiranje power poola donosi sljedeće potencijalne prednosti :
1)smanjenje operativnih troškova
2) štednja u zahtjevima kapaciteta
3) pomoć iz poola
4) minimiziranje troškova održavanja
5) pouzdaniji rad
Formiranje power poola je povezano s brojnim problema i ograničenja. To uključuje :
1) sporazum može biti vrlo složen
2) troškovi uspostave središnjeg dispečerskog ureda, potrebne komunikacije i računalnih objekata
3) nezavisnim transakcijama izvan bazena .
4) složenosti prema rješavanju regulatornih tijela, ako je bazen posluje u više od jedne države .
5) problem štenje
Postoji više tržišta električne energije dan unaprijed koja su geografski određena:
1) Nord pool ELSPOT " Nord pool ELSPOT, cijene električne energije u zemljama članicama" (DANSKA, ESTONIJA, FINSKA, LITVA, NORVEŠKA, ŠVEDSKA)
2) EPEX SPOT "službena stranica EPEX SPOT-a" (AUSTRIJA, NJEMAČKA, FRANCUSKA, ŠVICARSKA)
3) APX-ENDEX " službena stranica APX-ENDEX-a " (BELGIJA, NIZOZEMSKA, UK)
4) OMEL " službena stranica OMEL Holding-a " (ŠPANJOLSKA, PORTUGAL)
5) OTE (ČEŠKA REPUBLIKA, SLOVAČKA)
6) IPEX (ITALIJA)
7) TGE (POLJSKA)
8) OPCOM (RUMUNJSKA)
9) HUPX (MAĐARSKA)
10)BSP (SLOVENIJA)
11)DESMIE (GRČKA)