mini|desno|250px|Pokretna traka se u osnovi sastoji od beskrajne gumene ili plastične trake i dva bubnja,od kojih je jedan pogonski a drugi služi za zatezanje trake.
mini|desno|250px|Pokretne trake za prijenos sumpora od željezničkih vagona do nasipa, a zatim od nasipa do broda.
mini|desno|250px|Fordova montažna traka (1913.).
mini|desno|250px|Predajna stanica dviju pokretnih traka: 1. pogonski bubnjevi, 2. povratni bubnjevi, 3. natezni bubanj.
mini|desno|250px|Skica pokretne trake: 1. gornji, radni dio trake, 2. donji, jalovi dio trake, 3. nosivi valjci, 4. valjci ispod utovarnog uređaja, 5. pogonski bubanj, 6. natezni bubanj, 7. natezni uteg, 8. usipni lijevak utovarnog uređaja, 9. istovar materijala (preko glave).
mini|desno|250px|Presjek gumene trake: a) s uloškom od pamuka ili polimernih materijala, b) s uloškom od čelične užadi.
mini|desno|250px|Pokretna traka s navulkaniziranim naboranim rubovima i poprečnim pregradama (za uspone do 70˚).
mini|desno|250px|Prenosila s 2 trake: a) za veoma strmi prijenos, b) za okomiti prijenos (transport).
mini|desno|250px|Nosiva konstrukcija stacionarne pokretne trake: a) srednji dio nosive konstrukcije postavljen na podu, b) nosiva konstrukcija obješena o lance.
mini|desno|250px|Nosivi valjci pokretnih traka: a) glatki, b) valjak obložen prstenima od meke gume.
mini|desno|250px|Presjek materijala koji se prenosi na pokretnoj traci: a) ravna traka, b) koritasta traka s 3 nosiva valjka, c) koritasta traka s 5 nosivih valjaka.
mini|desno|250px|Upravljački slog nosivih valjaka koji se slobodno može okretati oko okomite osi.
mini|desno|250px|Vučna sila u traci vodoravne pokretne trake: pogon uz glavu, b) pogon na kraju.
mini|desno|250px|Pogon dugačkih pokretnih traka: a) pogon s 2 bubnja i nateznim uređajem, b) i c) pogon s 3 bubnja.
mini|desno|250px|Sile u traci uzduž oboda pogonskog bubnja.
mini|desno|250px|Međupogon pomoću pogonske trake: 1. radni dio trake prenosila, 2. pogonska traka, 3. pogonski bubanj.
mini|desno|250px|Međupogon pomoću gonjenog srednjeg valjka (a) i međupogon s linearnim motorom (b).
mini|desno|250px|Natezni uređaji pokretnih traka: 1. gornji dio trake, 2. donji dio trake, 3. natezno vreteno s oprugom (prigušivač udaraca), 4. natezna kolica, 5. natezni uteg, 6. natezno vitlo s nateznim užetom, 7. pogonski bubanj, 8. povratni bubanj koji je ujedno i natezni bubanj.
mini|desno|250px|Istovarni uređaji pokretnih traka: a) istovar preko glave, b) ravni i plužni strugači, c) pokretni istovarivač za sipki materijal; 1. kotači istovarivača, 2. pogonski mehanizam za vožnju, 3. otklonski bubnjevi, 4. koritasti nosivi valjci, 5. gornji radni dio trake, 6. presipna sipka, 7. tračnice na nosivoj konstrukciji prenosila, 8. nosiva konstrukcija istovarivača.
mini|desno|250px|Pokretna traka u suši (ili sushi) restoranu.
mini|desno|250px|Procesna pokretna traka.
mini|desno|250px|Čelična traka na opružnom nosivom valjku.
mini|desno|250px|Žičane trake prenosila.
mini|desno|250px|Bacač.
mini|desno|250px|Bacač obješen na utovarni stup za utovar broda. Bacaču se materijal dovodi kroz okomitu teleskopsku padalicu, a uz ručno zakretanje bacača i promjenu kuta vrši se bacanje.
mini|desno|250px|Oblici lanaca žljebastih lančanih prenosila: a) jednoredni lanac s niskim poprečnim pritkama, b) dvoredni lanac s niskim poprečnim pritkama, c) lanac s poprečnim krilima.
mini|desno|250px|Žljebasto zatvoreno lančano prenosilo (redler): 1. zatvoreni limeni žlijeb, 2. lanac s poprečnim krilima u obliku slova U, 3. pogonski lančanik, 4. povratni lančanik s nateznim uređajem, 5. usipni lijevak, 6. istovar materijala, 7. četke za čišćenje, 8. elektromotorni pogonski mehanizam.
mini|desno|250px|Različiti putovi prijenosa žljebastim zatvorenim lančanim prenosilima s lancima s poprečnim krilima: 1. jalovi dio lanca, 2. radni dio lanca, 3. pogonski lančanik, 4. povratni, odnosno natezni lančanik.
mini|desno|250px|Prenosilo sa strugalima: a) skica prenosila, b) presjek prenosila, c) prijenos materijala u hrpama pred strugalima; 1. pogonski lančanik, 2. povratni lančanik, 3. lanac, 4. zahvatač (strugalo), 5. žlijeb, 6. ulazni otvor, 7. izlazni otvor, 8. jalovi, povratni dio lanca.
mini|desno|250px|Rudničko prenosilo s niskim strugalima.
mini|desno|250px|Podno povlačno prenosilo: 1. kolica, 2. zahvatni svornjak, 3. vučni lanac.
mini|desno|250px|Podno povlačno prenosilo u željezničkom skladištu.
mini|desno|250px|Skica člankastog prenosila: a) pločasto, b) žljebasto, c) kutijasto.
mini|desno|250px|Žljebasto člankasto prenosilo: 1. istovar materijala (preko glave), 2. pogonski lančanik, 3. članak pokretne trake (preklopna čelična ploča s bočnim stranicama), 4. vučni lanac s kotačićem, 5. nosiva konstrukcija prenosila, 6. usipni lijevak utovarnog uređaja, 7. natezni lančanik, 8. natezni uređaj, 9. pogonski mehanizam.
mini|desno|250px|Presjeci nosive trake člankastih prenosila: žljebastog, b) kutijastog prenosila.
mini|desno|250px|Kružni stol s vodoravnim kruženjem.
Pokretna traka, trakasto prenosilo, trakasti konvejer ili trakasti transporter se u osnovi sastoji od beskrajne gumene ili plastične trake i dva bubnja, od kojih je jedan pogonski a drugi služi za zatezanje trake. Može prenositi robu vodoravno i koso (ponekad i okomito), a kut nagiba ovisi od izbora pokretne trake i sipkosti materijala. Pokretne trake su bitan čimbenik u suvremenoj industriji. Koriste se za prijevoz materijala iz jednog procesa u drugi, u suradnji s različitom prijevoznom i strojnom opremom. Važnost pokretnih traka često je zanemarena jer se one uobičajeno promatraju kao dio opreme koji ne stvara probleme i koji radi dugo vremena bez kvara. Konstrukcija pokretnih traka stalno se poboljšava, pa su postali neizbježan dio suvremene industrije i svakodnevnoga života. Otkriće elektriciteta i električnih motora omogućio je izradu pokretnih traka za prijevoz materijala i ljudi u proizvodnim postrojenjima, tvornicama, rudnicima, lukama, skladištima, zračnim lukama, trgovinama, i drugo. Industrije koje ih koriste su automobilska, računalna i elektronička industrija, poljoprivreda, proizvodnji hrane i pića, avionska, farmaceutska, kemijska industrija, za tisak novina i pakiranje, rudarstvo, metalurgija i druge. Prof. dr. sc. Nedjeljko Perić, Prof. dr. sc. Ivan Petrović, Doc. dr. sc. Mario Vašak : "Procesna automatizacija ", FER, 2013.
Danas se u proizvodnji pokretnih traka uobičajeno koriste: pamuk, tkanina, koža, neopren, najlon, poliester, poliuretan, uretan, PVC, guma, silikon i čelik. Izbor materijala uvjetovan je stvarnom primjenom pokretne trake. Pokretna traka ima isto veliku primjenu u unutrašnjem prijevozu. Odlikuje se povoljnim svojstvima, kao što su jednostavna konstrukcija, vrlo mala potrošnja energije u odnosu na masu prevezene robe, miran rad, i drugo.
Povijest Ljudi se koriste načelima pokretnih traka tisućama godina. Drevni narodi su, koristeći balvane kao valjke, prevozili teške terete, poput velikih kamenih blokova za gradnju palača i hramova. Prve pokretne trake bili su podosta jednostavne. Imale su drvene valjke i traku koja je putovala preko njih. Najranije pokretne trake bile su izrađene od kože, kanvasa ili gume. U početku pokretne trake su se koristile samo za prijevoz vreća žita na kratke udaljenosti, ali njihova se konstrukcija polako poboljšavala, tako da su se počele koristiti i za prenošenje težih tereta.
Zahvaljujući razvoju tehnologije, umjesto drva počeo se koristiti metal, posebice čelik, za upotrebu na višim temperaturama i u svrhu povećanja trajnosti. U tvrtki Sandvik (Švedska) 1901. izumljena je i počela se proizvoditi čelična pokretna traka. Otada se istražuju novi, lakši i jeftiniji materijali, pa su stoga mnogi dijelovi danas izrađeni od plastike. Međutim upotreba plastike nije uvijek moguća, na primjer kod visokih temperature i kod traka s teškim uvjetima rada, pa se i dalje koristi čelik.
H. Ford je 1913. u svojem pogonu Rouge u Dearborneu (Michigan) uveo ugradbenu liniju (tekuća vrpca) na osnovi pokretne trake, za sastavljanje svojega vrlo popularnog automobila Model-T, što je omogućilo veliko povećanje proizvodnje. Vrijeme potrebno za sklapanje limene oplate (sašije ili podvozja) smanjeno je s 12 sati i 30 minuta na 2 sata i 40 minuta, a od 1914. na 1 sat i 30 minuta. U idućih deset godina svi proizvođači automobila počeli su koristiti pokretne trake za sklapanje. Tako su one postale uobičajen način prijevoza teške i velike robe unutar tvornica.
Jedna od prekretnica u povijesti razvoja pokretnih traka bila je uvođenje sintetičkih materijala za trake. To je počelo tijekom Drugoga svjetskog rata, ponajviše zbog nestašice prirodnih materijala poput pamuka, gume i platna.Lovrin, Debelić. Povijest trakastih konvejera 2014.
Objašnjenje Pokretne trake ili trakasta prenosila prenose sipki materijal ili komadnu robu na vodoravnim ili malo nagnutim trakama koje su ujedno nosivi i vlačni dijelovi prenosila. Traka se kreće na nosivim valjcima ili rjeđe na kliznoj ploči, zračnom jastuku i magnetnom jastuku. Prema obliku nosivih valjaka traka prenosila može biti ravna ili koritasta. Trakasta prenosila izvode se kao nepomična (stacionarna), prenosiva ili prijevozna.
Pokretne trake imaju široku i raznovrsnu primjenu u rudnicima, metalurškoj i kemijskoj industriji, na građevnim i zemljanim gradilištima, u prehrambenoj industriji, poljoprivredi, skladištima i prometu, gdje dolazi u obzir i prenošenje komadne robe kao što su vreće, sanduci, paketi i slično. U industriji se upotrebljavaju istodobno i kao radna podloga (proizvodnja na traci ili tekuća vrpca). Pokretne trake služe za male masene protoke i kratke udaljenosti, te za velike protoke (40 000 t/h) i velike duljine prijenosa (do 100 km).
Trakasta prenosila veoma su isplatljiva prijenosna sredstva za velike udaljenosti.
Takva trakasta cesta (terensko trakasto prenosilo) duljine 11 km izgrađena je u Novoj Kaledoniji gdje služi za prijenos niklove rudače iz rudnika u unutrašnjosti zemlje do luke. Godišnji učin (kapacitet) postrojenja iznosi 2 000 000 tona, pa nadomješta vozni park od 60 teških teretnjaka. Nazivni učin tog prenosila iznosi 560 t/h, širina trake 800 mm, a brzina se može podesiti stalno od 0 do 3,6 m/s. Za pogon trake služi elektromotor snage 800 kW, koji okreće bubanj promjera 1 250 mm.
Godine 1972. tvornica Krupp izgradila je u Zapadnoj Sahari trakastu cestu duljine oko 100 km, koja je tada bila najdulja u svijetu. Sastojala se od 11 trakastih prenosila duljine od 9 do 12 km. Svako prenosilo ima 3 pogonska bubnja. Traka je široka 1 m, brzina trake 4,5 m/s, a maseni protok 2 000 t/h. Ukupna pogonska snaga iznosi 19 300 kW.
Podjela trakaste ceste na pojedinačna prenosila potrebna je zbog ograničene čvrstoće trake i radi prilagođavanja terenskim uvjetima. Što je manje predajnih stanica, prijenos je trakastom cestom isplatljiviji, jer su manja ulaganja i manji troškovi održavanja. Takav prijenos u prednosti je pred kamionskim prijenosom (veća sigurnost i manje radnika), a i pred prijenosom pomoću žičara.
Osnovna skica trakastog prenosila prikazana je na slici. Brzina trake za komadni materijal iznosi od 0,5 do 1,5 m/s, a za sipki materijal od 1 do 6 m/s. Normalno su prenosila duga do 500 m, rjeđe do 5 000 m i više. Uspon prenosila može doseći omjer 1:3. Trake su široke od 0,2 do 2 m (najviše do 3,2 m), promjeri bubnja od 200 do 2 000 mm, a promjeri nosivih valjaka od 65 do 220 mm. Da bi se postigli maseni protoci od 30 000 t/h, što je potrebno na primjer za prenošenje jalovine u rudnicima ugljena, potrebne su trake široke 3 m s brzinama većim od 5 m/s.
Materijali trake Traka je najvažniji i najčešće najskuplji dio trakastog prenosila. Traka može biti od tekstila, gume ili polimernih materijala s ulošcima kao vučnim dijelovima (prenosilo s mekom trakom), od žičanog pletiva (prenosilo sa žičanom trakom) ili od čeličnog lima (prenosilo s čeličnom trakom).