Igor Gjadrov (Split, 4. svibnja 1929. – Zagreb, 30. siječnja 2014.), hrvatski dirigent i glazbeni pedagog.
Životopis Porijeklo i obitelj Potječe iz stare šibenske obitelji Gjardov, gdje je djed bio posjednik, a predak Augustin Gjardov, osnivač i prvi predsjednik Šibenske narodne glazbe i predstavnik Dalmacije u Carevinskom vijeću u Beču. Drugi djed, Vinko Palavršić, bio je učitelj u Sutivanu na Braču, orguljaš i voditelj crkvenog zbora i tamburaškog orkestra. Otac, dr. Gjerman Gjadrov, bio je vijećnik Stola sedmorice (Vrhovni sudac) u Zagrebu, te viši državni tužitelj. Majka Marica bila je učenica Josipa Hatzea i kao pijanistica se amaterski bavila komornim muziciranjem.
Školovanje Srednju muzičku školu Državnog konzervatorija završio je1947. u Zagrebu u glasovirskoj klasi Petra Dumičića. Dirigiranje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1953. u klasi Milana Horvata. Od 1977. do 1981. bio je predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.HDGU – predsjednici Hrvatskog društva glazbenih umjetnika , pristupljeno 5. veljače 2014.
Dirigentska karijera Osvojio je prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata u Besançonu 1954.J. Bruyr. „En vol à Besançon en quattre temps du huitième festival de musique“, L'Est républicain (Besançon), 14.9.1954.
Usavršavao se od 1955. na Nacionalnoj akademiji Santa Cecilia u Rimu u klasi Fernanda Previtalija, magistriravši 1956.
Društveni orkestar Hrvatskoga glazbenog zavoda vodio je 1957. – 2005., a Simfonijski orkestar Muzičke akademije 1958. – 1987.
Umjetnički ravnatelj Kulturnog centra međunarodne federacije Muzičke omladine u Grožnjanu i dirigent grožnjanskoga Međunarodnoga komornog orkestra bio je 1978. – 1982. Vojvođansku omladinsku filharmoniju vodio je 1981. – 1990.
U svojoj dugoj dirigentskoj karijeriJagoda Martinčević, „Meni se još maše“, Vjesnik, 50 (1990), 5.5., str. 7 ravnao je svim simfonijskim orkestrima u nekadašnjoj Jugoslaviji. Gostovao je u Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji itd. Često je ravnao Zagrebačkom filharmonijom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije.
Snimio je više gramofonskih ploča i kompaktnih diskova, među kojima se ističe Hrvatska glazba XVIII i XIX stoljeća u nakladi Jugotona.
Repertoar Gjadrovljev dirigentski repertoar obuhvaćao je gotovo 1200 stilski raznovrsnih djela. Među skladateljima kojima se češće vraćao bili su Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel, Franz Joseph Haydn, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven, Franz Schubert, César Franck, Ottorino Respighi, Dmitrij Šostakovič, odnosno Igor Stravinski.
Znatan dio svoga dirigentskog rada usredotočio je na domaće skladatelje, te je izveo ili praizveo više od 400 njihovih skladbi. U središtu pozornosti su mu bili Luko Sorkočević, te skladatelji XX stoljeća Bruno Bjelinski, Ivan Brkanović, Milo Cipra, Natko Devčić, Krešimir Fribec, Stjepan Šulek, odnosno Milko Kelemen.
Pedagog Gjadrovljev pedagoški rad koncentrirao se na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji gdje je od 1958. djelovao kao docent, od 1966. kao izvanredni, a od 1977. do 1999. kao redoviti profesor. Bio je dekan Akademije 1987. – 1991, a 1989. – 1991. i prorektor za umjetnost Sveučilišta u Zagrebu. U njegovoj klasi diplomirali su mnogi istaknuti hrvatski dirigenti, među kojima i Sandro Zaninović, Miro Belamarić, Zoran Juranić, Karlo Kraus, Vjekoslav Šutej, Loris Voltolini, Saša Britvić, Mladen Tarbuk, Alan Bjelinski.
Nagrade i priznanja (izbor) 1954. – Nagrada Vatroslav Lisinski Hrvatskog glazbenog zavoda 1954. – I. nagrada na natjecanju mladih dirigenata u Besançonu 1956. – IV. nagrada na dirigentskom natjecanju u RimuI. Gjadrov: Umijeće dirigiranja, Zagreb: Music Play, 2002., str. 286-289 1964. – Nagrada Milka Trnina 1973. – Nagrada Grada Zagreba 1975. – Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1977. – povelja počasnog člana Hrvatskog glazbenog zavoda 1979. – Zlatna plaketa Muzičke omladine Hrvatske 1981. – plaketa zagrebačke Muzičke akademije 1985. – plaketa Muzičke omladine Vojvodine 1990. – zahvalnica 41. Dubrovačkih ljetnih igara 1994. – plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika 1994. – medalja Zlatna bula u povodu 40. obljetnice umjetničkog radaK. R. „Priznanje Igoru Gjadrovu“, Vjesnik, 55 (1994), 11.6., str. 12 1995. – spomen-povelja Festivala kajkavskih popevki Krapina 1996. – plaketa Zagrebačke filharmonije 1998. – orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1998. – Nagrada Vladimir Nazor za glazbu za životno djelo 1999. – spomen-plaketa Sveučilišta u Zagrebu 2000. – Nagrada Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja 2000. – nagrada za životno djelo Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga
Izvori
Vanjske poveznice LZMK – Proleksis enciklopedija (Online): Gjadrov, Igor (životopis) Bach Cantatas Website: Igor Gjadrov (Conductor) (životopis) HDGU – predsjednici Hrvatskog društva glazbenih umjetnika: Igor Gjadrov (životopis) Culturenet.hr – Igor Gjadrov. 80 godina glazbenih i izvanglazbenih događanja Večernji list (Online) – Branimir Pofuk: »Igor Gjadrov je kao dječak prijateljevao s knezom Pavlom«
Kategorija:Hrvatski dirigenti Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Dobitnici nagrade Milka Trnina Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Kategorija:Životopisi, Split Kategorija:Životopisi, Zagreb