Dragutin (Karl) Prica (Sveti Juraj (Senj), 5. studenoga 1867. Opatija, 14. lipnja 1960.)"Dragutin Prica" , Imehrvatsko je bio admiral austro-ugarske i kraljevske jugoslavenske ratne mornarice hrvatske nacionalnosti.
Austro-Ugarska Otac Maksimilijan bio je graničarski poručnik u mirovini i nadzornik skladišta drva u Sv. Jurju, podvelebitskoj luci pokraj Senja. Dragutin je završio gimnaziju u Senju 1881. s vrlo odličnim uspjehom i 3. listopada, oslobođen školarine, bio je primljen u Mornaričku akademiju u Rijeci. Zajedno s Pricom u klasi je bio kadet Miklos Horthy, kasnije zapovjednik mornarice i dugogodišnji regent i poglavar Kraljevine Mađarske, s kojim je prijateljevao.Horthy Školovanje je završio 1885. s dobrim uspjehom kao 9. u rangu od 21 kadeta. Između 1885. i 1886. na korveti Donau preplovio je Atlantik, posjetio Karibe, SAD, Englesku i Sjeverno more.Erwin Sieche: "Grab des k.u.k. Seekadetten Otto Karsch in New York nach 106 Jahren wieder aufgefunden" , kuk-kriegsmarine.at Služio je u Dunavskoj riječnoj flotili. Tijekom Bokserskog ustanka 1898. poslan je u Kinu kao zapovjednik odreda za osiguranje austrougarske koncesije u Tianjinu. U Kini je zapovijedao krstaricom Kaiserin Elisabeth te je bio član zapovjedništva eskadre. Nakon povratka 1899. vršio je razne dužnosti u mornarici, osobito u školovanju časnika i dočasnika.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata našao se na položaju načelnika stožera admiraliteta u Puli. 1915. imenovan je načelnikom stožera ratne luke i vojnog uporišta Pula. U tom svojstvu je 1916. predsjedao mornaričkim tribunalom koji je sudio za izdaju i dezerterstvo zarobljeniku iz talijanske vojske, austrougarskom državljaninu i koparskom Talijanu Nazariju Sauru.PAOLO BROGI: Impiccateli!: Le storie eroiche di Cesare Battisti e Nazario Sauro a cento anni dalla morte Imprimatur editore, 2016 Zapovjednikom bojnog broda Prinz Eugen postaje 15. lipnja 1917. Koncem 1917. premješten je u Trst. Ondje je bio pobočnikom admirala Alfreda Koudelke.Lawrence Sondhaus: The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867-1918: Navalism, Industrial Development and the Politics of Dualism, Purdue University Press, str. 354.
Usprkos evakuaciji civilnoga stanovništva iz Pule i okolice, kao upravnik Vojnog odjela u Lučkom admiralitetu 25. svibnja 1918. podupro je pokretanje dnevnika na hrvatskom jeziku u Puli Hrvatskog lista.Hrvatski list U svibnju 1918. kao kontraadmiral podnio je zahtjev za umirovljenje, spoznavši da je rat za Beč izgubljen, i od 1. kolovoza stavljen je u pričuvu.
Država SHS Reaktivirao se u listopadu 1918. Kad je Središnji odbor Narodnog vijeća SHS uspio primopredajom dobiti u svoje ruke ratno brodovlje propale Austro-Ugarske, na sjednici 31. listopada 1918. imenovao je kontraadmirala Dragutina Pricu povjerenikom za mornaricu.Zlatko Matijević: Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu. Osnutak, djelovanje i nestanak (1918./1919.) Na istoj je sjednici kapetan bojnog broda Janko Vuković Podkapelski imenovan zapovjednikom flote. Iz Zagreba je pošao u Pulu pomoći Vukoviću uvesti red i disciplinu među mornare te spriječiti talijansko preuzimanje brodova i luka, no razbolio se i ostao u Rijeci. Kako je Prica bio bolestan, zamjenjivao ga je kapetan fregate Metod Koch.
Kraljevina Jugoslavija
200px|mini|desno|Flotila KJRM napušta Boku kotorsku, 1929. Godine 1919. preuzeo je zapovjedništvo nad zaplijenjenim austrougarskim brodovljem na Dunavu od engleskog admirala Troubridgea. Od 25. srpnja 1922. do 29. srpnja 1923. bio je zapovjednik Zapovjedništva Boke kotorske. 24. kolovoza 1923. imenovan je maršalom dvora u Beogradu. Promaknut je u čin viceadmirala i imenovan zapovjednikom mornarice 21. listopada 1923. godine te je na tom položaju ostao do umirovljenja. Posvetio se ustrojavanju mornarice i obrane obale. 1925. s većinom brodova održao je manevre i vježbe. Iste godine je promaknut u čin admirala. 1926. jugoslavenska mornarica nabavila je prvi značajniji brod, bivšu njemačku krstaricu SMS Niobe, preimenovanu u Dalmacija. Sljedeće godine, u Britaniji su naručena i nabavljena dva torpedna čamca klase Uskok, kao i prve podmornice Hrabri i Nebojša. 1928. – 1929. u Francuskoj su naručene i stavljene u službu dvije podmornice klase Osvetnik. U svibnju i lipnju 1929. eskadron pod njegovim zapovjedništvom sastavljen od krstarice Dalmacija, broda Hvar i dvije podmornice klase Hrabri posjetio je Maltu, Krf i Bizerte.
U tom razdoblju postao je pobočnik kralja Aleksandra i savjetnik za vojna pitanja. Kao prijatelj mađarskog regenta Horthyja, služio je kao njegova veza s jugoslavenskim dvorom i kraljem Aleksandrom. Kao kraljev pobočnik, odrađivao je i mnoge protokolarne i svečane dužnosti. Na svečanom otvaranju Ličke pruge 25. srpnja 1925. godine bio je kraljev izaslanik te je u njegovo ime držao pozdravne govore na novootvorenim željezničkim postajama od Gračaca do Šibenika.
Kao zapovjednik mornarice Kraljevine SHS, ocijenio je 1928. pobunu mornara u Boki kotorskoj iz veljače 1918. kao "boljševičku" te je pobunjenicima odbio odati priznanje, nasuprot stavu kontraadmirala Metoda Kocha, Slovenca, koji je pobunu ocijenio južnoslavenskim domoljubnim činom. Kralj Aleksandar Karađorđević složio se s Pricom te zabranio jugoslavenskoj mornarici odavati počast kotorskim pobunjenicima. Umirovljen je 18. listopada 1929. na vlastitu molbu i istom kraljevom odlukom odlikovan Karađorđevom zvijezdom trećeg reda.
Mirovina 1931. – 1932. bio je predsjednik Rotary kluba u Beogradu.Monografija ROTARI KLUBA BEOGRAD , str. 53. Umro je u Opatiji 1960. kao zadnji živući admiral austro-ugarske ratne mornarice. Pokopan je na groblju na Trsatu. Njegov sin Srđan također je bio mornarički časnik, diplomiravši 1931. u VI klasi Pomorske vojne akademije u Gružu. Žena Minka i sin Srđan su sahranjeni na Mirogoju u obiteljskoj grobnici Budeta pl. Budisavljevića.
Odlikovanja
Odličje Svete Ane 3. stupnja (Rusko Carstvo, 1903.)
Željezni križ 2. reda (Njemačko Carstvo)
Ratna medalja (Osmanlijsko Carstvo)
Medalja za vojne zasluge/Signum laudis (Austro-Ugarska)
Red željezne krune III. klase (Austro-Ugarska)
80px Odličje bijelog orla 3. stupnja (Kraljevina Jugoslavija)
80px Karađorđeva zvijezda III. reda (Kraljevina Jugoslavija)"Pensionisanje admirala Price", 20. listopada 1929.
80px Odličje svetog Save 1. stupnja (Kraljevina Jugoslavija)
Počasti Općinsko vijeće Tivta jednoglasno ga je izabralo za počasnog građanina 25. kolovoza 1925.„Novo Doba", br. 206, str. 6, 29.08.1925. Istu počast Prici je iskazalo i općinsko vijeće Šibenika 29. svibnja 1928.
Njegovo ime nalazi se i na ploči kojom se odaje počast svim admiralima koji su diplomirali na nekadašnjoj Mornaričkoj akademiji u Rijeci. Na pročelju bivše akademije, danas zgradi bolnice, otkrio ju je hrvatski predsjednik Ivo Josipović na Dan mornarice 2011.Spomen ploča posvećena admiralima koji su diplomirali na Carsko-kraljevskoj Vojno-pomorskoj Akademiji u Rijeci , Rijeka.hr, 12. rujna 2011.
Literatura Bjelajac, Mile S. (2004) Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918. – 1941., Beograd. str. 254. Feldmaršal Svetozar barun Borojević od Bojne (1856. – 1920.), Zbornik radova Horthy, Miklós. (1996) The Annotated Memoirs of Admiral Milklós Horthy, Regent of Hungary., ur. Andrew L. Simon; Chapter 13: "The Rome Protocols and the Rome-Berlin Axis"
Izvori
vojne službe prethodnik - zapovjednik Mornarice Države SHSlistopad 1918. – studeni 1918.</span> nasljednikMetod Koch prethodnikMetod Kochzapovjednik Kr. jugoslavenske ratne mornarice21. listopada 1923. – 18. listopada 1929.</span> nasljednikViktor Wickerhauser
Vanjske poveznice Slike admirala Price s obitelji u memoarima njegovog punca, Bude Budisavljevića-Prijedorskog
Kategorija:Hrvatski admirali u Austrougarskoj ratnoj mornarici Kategorija:Hrvatski admirali u Kraljevskoj jugoslavenskoj ratnoj mornarici Kategorija:Hrvatski pomorci