Moderna evolucijska sinteza, unija ideja iz nekoliko bioloških specijalnosti koja pruža naširoko prihvaćen prikaz evolucije, nastala u 20. stoljeću. Katkad se naziva nova sinteza, moderna sinteza, evolucijska sinteza, milenijska sinteza i neodarvinistička sinteza
Sinteza, proizvedena između 1936. i 1947., odražava konsenzus o tome kako se evolucija odvija. Prethodni razvoj populacijske genetike, od 1918. do 1932., bio je poticajan jer je pokazao da je Mendelova genetika konzistentna s prirodnom selekcijom i gradualnom evolucijom. Sinteza je još, u velikoj mjeri, trenutačna paradigma u evolucijskoj biologiji.
Moderna je sinteza riješila poteškoće i zbrke uzrokovane specijalizacijom i slabom komunikacijom među biolozima u ranim godinama 20. stoljeća. U njezinoj je srži bilo pitanje da li bi se Mendelova genetika mogla pomiriti s gradualnom evolucijom posredstvom prirodne selekcije. Drugi problem bilo je pitanje da li se opsežne promjene (makroevolucija) kojima svjedoče paleonotolozi mogle objasniti promjenama posvjedočenima u lokalnim populacijama (mikroevolucija).
Sinteza je uključila dokaze koje su prikupili biolozi, izvježbani u genetici, koji su proučavali populacije na terenu i u laboratoriju. Ta su proučavanja bila ključna za teoriju evolucije. Sinteza je povezala ideje iz nekoliko grana biologije koje su prije toga bile odvojene, navlastito iz genetike, citologije, sistematike, botanike, morfologije, ekologije i paleontologije.
Julian Huxley izmislio je termin kada je proizveo svoju knjigu Evolucija: moderna sinteza (1942.). Ostale važne figure u modernoj sintezi uključuju R. A. Fishera, Theodosiusa Dobzhanskog, J. B. S. Haldanea, Sewalla Wrighta, E. B. Forda, Ernsta Mayra, Bernharda Renscha, Sergeja Četverikova, Georgea Gaylorda Simpsona i G. Ledyarda Stebbinsa.
Više informacija
teorija razvojnih sustava genocentrični pogled na evoluciju povijest evolucijske misli teorija čestičnog nasljeđivanja prigovori evoluciji polimorfizam (biologija)
Izvori
Bilješke
Allen, Garland. 1978. Thomas Hunt Morgan: The Man and His Science, Princeton University Press.
Dawkins, Richard. 1996. The Blind Watchmaker, W. W. Norton and Company, reizdanje Dobzhansky, T. 1937. Genetics and the Origin of Species, Columbia University Press. Fisher, R. A. 1930. The Genetical Theory of Natural Selection, Clarendon Press. Futuyma, D. J. 1986. Evolutionary Biology. Sinauer Associates. 0-87-893189-9
Haldane, J. B. S. 1932. The Causes of Evolution, Longman, Green; Princeton University Press reprint, Huxley, J. S., ur. 1940. The New Systematics, Oxford University Press.
Margulis, Lynn i Dorion Sagan. 2002. "Acquiring Genomes: A Theory of the Origins of Species", Perseus Books Group. Mayr, E. 1942. Systematics and the Origin of Species, Columbia University Press. Harvard University Press reprint
Mayr, E. i W. B. Provine, ur. 1998. The Evolutionary Synthesis: Perspectives on the Unification of Biology, Harvard University Press. Simpson, G. G. 1944. Tempo and Mode in Evolution, Columbia University Press. Smocovitis, V. Betty. 1996. Unifying Biology: The Evolutionary Synthesis and Evolutionary Biology, Princeton University Press. Wright, S. 1931. "Evolution in Mendelian populations". Genetics 16: 97–159.
Vanjske poveznice
Rose MR, Oakley TH, The new biology: beyond the Modern Synthesis . Biology Direct 2007, 2:30. Pregled biologije u svjetlu nedavnih pronalazaka od početka moderne sinteze.
Kategorija:Biološke teorije