Srpski nacionalizam označava nacionalizam Srba i Srbije. Nastao je u 19. stoljeću pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantičarskih ideja o nacionalnom oslobođenju od Osmanskog Carstva i Austro-Ugarske. Na njegov razvoj utjecali su stavovi srpskog jezikoslovca Vuka Stefanovića Karadžića (1787. – 1864.) i političara Ilije Garašanina (1812. – 1874). Najradikalniji oblik srpskog nacionalizma je ideologija Velike Srbije, koja za cilj ima provedbu teritorijalne ekspanzije na teritorije izvan granica današnje Srbije na susjedne države.
Tijekom povijesti, srpski nacionalizam igrao je ključnu ulogu u stvaranju moderne srpske države, ali je bio i središnji čimbenik u političkim previranjima na Balkanu, posebice tijekom Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.) i raspada Jugoslavije 1990-ih.
Povijest
19. stoljeće i korijeni
Suvremeni srpski nacionalizam vuče korijene iz Prvog i Drugog srpskog ustanka. Ključni ideološki dokument ovog razdoblja je Načertanije (1844.) Ilije Garašanina, koji je predvidio ujedinjenje svih Srba u jednu državu. Vuk Karadžić: Njegova teza "Srbi svi i svuda" postavila je temelje jezičnog nacionalizma, tvrdeći da su svi govornici štokavskog narječja zapravo Srbi. Pravoslavlje: Srpska pravoslavna crkva imala je presudnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta kroz kult Svetog Save (svetosavlje).
Prvi svjetski rat i Kraljevina Jugoslavija Nakon balkanskih ratova, srpski nacionalizam fokusirao se na oslobađanje teritorija pod vlašću Beča. Atentat u Sarajevu, koji je izvršio Gavrilo Princip, bio je motiviran idejama nacionalnog ujedinjenja. U Kraljevini Jugoslaviji, srpski nacionalizam se često preklapao s idejom integralnog jugoslavenstva, što je dovodilo do sukoba s drugim narodima, prvenstveno Hrvatima, budući da se srpski stavio o jugoslavenstvu rukovodio nastojanjem da se etničke grupe i podgrupe, sa kojima Srbi dijele međusobno razumljiv jezik uključe u srpski nacionalni korpus.
Razdoblje socijalizma i SANU memorandum U SFRJ, nacionalizam je službeno potiskivan pod sloganom "Bratstvo i jedinstvo". Međutim, sredinom 1980-ih dolazi do obnove nacionalističke retorike. Memorandum SANU (1986.): Dokument Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) koji je tvrdio da su Srbi u Jugoslaviji diskriminirani, što je poslužilo kao ideološka podloga za politiku Slobodana Miloševića.
Raspad Jugoslavije (1991. – 1999.) Tijekom devedesetih, srpski nacionalizam bio je usmjeren na stvaranje "Velike Srbije" na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ovaj period obilježen je ratnim sukobima, etničkim čišćenjem i međunarodnom izolacijom SR Jugoslavije.
Ključni koncepti Velika Srbija – politički projekt ujedinjenja svih teritorija na kojima žive Srbi ili koje se smatraju "srpskim povijesnim zemljama". Nebeska Srbija – metafizički koncept koji naglašava mučeništvo i duhovnu superiornost srpskog naroda. Kosovski zavjet – mitologizacija bitke na Kosovu (1389.) kao temelja nacionalnog identiteta i borbe za "svetu zemlju".
Suvremeni kontekst Danas je srpski nacionalizam podijeljen između proeuropskih struja i onih koje se zalažu za bliže veze s Rusijom. Pitanje statusa Kosova i položaja Srba u susjednim državama (Crna Gora, BiH) ostaje središnja tema nacionalističkog diskursa.
Vidi još Povijest Srbije Iredentizam Panslavizam
Literatura
Kategorija:Politika Srbije Kategorija:Povijest Srbije