Tehnologija drevne Kine

Tehnologija drevne Kine započinje s razvojem njihove civilizacije, a prvi razvoj civilizacije se opaža duž rijeke Huang He (Žuta rijeka). Do 2500. pr. Kr. se tisuće kasnoneolitičkih sela proširilo duž rijeke, a kad je uvedeno poljodjelstvo s navodnjavanjem nastala su kraljevstva. Veliki Shun, navodni utemeljitelj prve Dinastije Xia je legendaran u Kini kao vladar koji je kontrolirao vode. Dinastija Shang (oko 1600. pr. Kr. do oko 1046. pr. Kr.), koja označava dokumentirane početke kineske civilizacije, je zagospodarila dolinom Žute rijeke zahvaljujući širokom sustavu navodnjavanja. Kasnije su tehnike navodnjavanja prenesene južnije, do rijeke Jangce. Uzgoj riže se iz južne Kine proširio prema sjeveru i također je uključivao kontrolu vode. Tijekom cijele kineske povijesti je jedna od uloga vlasti bila graditi i održavati sustav navodnjavanja. Rezultat toga su mnogi kanali, nasipi, brane i umjetna jezera širom Kine. Svjesna vladina politika zaštite voda i unaprijeđenja poljodjelstva je uključivala i isušivanje, što je sve zahtijevalo uključivanje velikog broja seljaka u prisilan rad, tlaku. Rana kineska civilizacija je gradila gradove sa zaštitnim zidinama, palačama i ceremonijalnim središtima. Rana kineska država je gradila žitnice i održavala stajaću vojsku. Razvijena je istančana brončana metalurgija. Basalla, G.: "The Evolution of Technology", Cambridge University Press, Cambridge, 1988.

Premda su se granice i političke cjeline mijenjale, kineski su carevi vladali golemim, gusto naseljenim područjem, velikim poput Europe. Čak je i uža Kina (bez Mandžurije, Mongolije, Tibeta i zapadnih područja) velika kao pola Europe. Od prvog ujedinjenja 221. pr. Kr., drevna Kina je bila najnapučenija zemlja na svijetu. Položaj je izolirao Kinu od vanjskih utjecaja više nego bilo koju drugu civilizaciju Staroga svijeta. Istina, nomadski i seoski narodi sa sjevera i zapada su imali velik učinak na kinesku povijest, ali planine, stepe i pustinje okružuju Kinu s jugozapada, zapada i sjevera, što je otežavalo dodire s kulturnim i povijesnim razvojem u zapadnoj Aziji i Europi.

Pismo se je u Kini razvilo samostalno. Složeno ideografsko pismo se zapaža u Shang dinastiji (1520. pr. Kr. – 1030. pr. Kr.). Do 9. st. pr. Kr. postalo je veoma razvijeno, s 5000 znakova, a znakovi su standardizirani u doba ujedinjenja. Stotine osnovnih znakova se kombinira u desetke tisuća različitih znakova, što pisanje čini vrlo teškim.

Postignuća starokineske tehnologije Zlatno doba kineske znanosti i tehnologije se smatra doba vladavine dinastije Sung (960. – 1279.) koje se smatra kao vrhunac tradicionalne Kine. Učenje Konfucija (551. pr. Kr. – 479. pr. Kr.) je znatno oblikovalo kinesku višu kulturu, napose kroz službenu državnu ideologiju neokonfucijenizma, koju su razradili učitelji iz doba dinastije Sung. Svjetonazor se usredotočava na obitelj, humanost i društvo, a ne na prirodu i svijet onkraj ljudskih stvari. Konfucijenizam je bio praktična filozofija koja je naglašavala etičke i moralne vrijednosti ponašanja i upravljanja državom, te održavanje pravednog i skladnog društva. Tako su običaj, čast, kreposno ponašanje, sinovska ljubav prema roditeljima, poštovanje starijih, podčinjavanje autoritetu, moralni primjer mudraca i pravednost (ali ne zakon!) postali krilatice konfucijenizma u doba dinastije Sung.

Učenost je u drevnoj Kini bila uvelike odvojena od tehnologije i obrta. Kalendarska astronomija je koristila državi i društvu, a matematika je imala veliku ulogu u rješavanju praktičnih problema, ali su se gospodarstvo, vojska i medicina temeljili na snazi tradicionalnih tehnologija, koje nisu ništa dugovale teorijskom znanju ili istraživanju. Obrtnici su općenito bili nepismeni i imali su nizak položaj u društvu. Praktične vještine su učili kroz šegrtovanje i iskustvo, a znanost nije ništa pomagala njihovim pothvatima. Učenjaci i znanstvenici, s druge strane, su bili pismeni, školovali su se mnogo godina, uživali su visok društveni položaj, ali su ostali društveno odvojeni od svijeta obrtnika i inženjera. Sustav ispita i birokracija su institucionalnim odvajanjem učenjaka-birokrata od obrtnika, umjetnika i inženjera, ojačali razdvojenost znanosti i tehnologije. Sustav vrijednosti tradicionalne Kine, poput onog stare Grčke, je s visoka gledao na tehnologiju. Učenjaci su odbacivali rad rukama i težili drugim djelatnostima, poput poezije, kaligrafije, glazbe i slično. U drevnoj Kini je bilo mnogo škola, ali one nisu uključivale obrazovanje iz prirodnih znanosti.

Pri razmatranju kineske tehnologije treba se čuvati sklonosti da se tek naglašava prvenstvo Kineza naspram drugih civilizacija glede ovog ili onog izuma, poput tački ili kolica (oko 230.), kola koja pokazuju jug (mehanički kompas), laka i lakiranja, baruta, porculana, kišobrana, kalema za ribolov, visećih mostova itd. Premda su takva prvenstva zanimljiva, ona imaju ograničenu analitičku vrijednost za povijesno istraživanje. Umjesto toga, polazište za svako istraživanje kineske tehnologije mora biti uvid da je zbog ukupnosti svoje napredne tehnologije, neovisno o originalnosti ili prvenstvu, tijekom dinastija Sung, a i kasnije, Kina u tehnološkom smislu prednjačila u svijetu.

Poljodjelstvo Procvat drevne Kine u doba dinastije Sung rezultat je promjena u poljodjelstvu, prije svega snažnog porasta uzgoja riže u južnoj Kini i bazenu rijeke Jangce, s početkom u 8. stoljeću. Riža daje veći urod po jedinici površine nego bilo koja druga udomaćena biljka, tako da samo uvođenje riže dovodi do značajnih društvenih i kulturnih posljedica. Nakon 1012. vlada je uvela i sustavno dijelila nove vrste rane i zimske riže iz Indokine. Neke vrste sazrijevaju za dva mjeseca, što omogućuje dvije ili tri žetve godišnje na pogodnim mjestima. Druge su vrste zahtijevale manje vode, što je značilo da se za proizvodnju hrane mogu iskoristiti nova tla. Dinastija Sung je uložila velike napore u povećanje proizvodnje riže, stvarajući obradive površine od močvara i obala jezera, gradeći terase i poboljšavajući sustave navodnjavanja, sve pod upravom vlade. Nove tehnike presađivanja sadnica riže su ukinule potrebu za ugarom, a uvođenje novih alata za uzgajanje riže, poput pluga za rižina polja i naprava za podizanje vode, dodatno je poboljšalo djelotvornost i učinkovitost, što je dovelo do sve većih viškova.

Posljedice su bile dramatične. Stanovništvo Kine je s 50 milijuna stanovnika godine 800. poraslo na 115 milijuna stanovnika godine 1200. Godine 1200. u Kini je živjelo dvostruko više ljudi nego u tadašnjoj Europi, a gustoća stanovništva je bila gotovo pet puta veća. Središte kineske civilizacije se je pomaknulo prema jugu, na kojem je do 1080. živjelo dvostruko više stanovnika nego na sjeveru. Urbanizacija je također uzela maha. Prema jednom izvještaju, u Kini iz doba dinastije Sung je bilo 5 gradova s više od milijun stanovnika, a druga procjena govori da je 20% stanovništva živjelo u gradovima, što je iznimno visok postotak za ratarsko društvo, koji je Europa postigla tek u 19. stoljeću. Sve je to dovelo do razvoja srednje klase, zajedno s komercijalizacijom poljoprivrednih roba, rastom trgovine i širenjem manufakturne proizvodnje.

Navodnjavanje Osim poljodjelstva, sljedeća temeljna tehnologija koja je podupirala kinesku civilizaciju bilo je navodnjavanje. Premda su mnogi kanali i nasipi već postojali u Kini iz ranijih vremena, prvi elementi prema unutrašnjosti usmjerenog sustava kanala na razini carstva su se pojavili oko 70. Godine 608. inženjeri su dovršili gotovo 700 kilometara dug kanal od Luoyanga do Pekinga, a do 12. stoljeća u Kini je bilo oko 50 000 kilometara plovnih vodenih putova i kanala. Samo se je Veliki kanal, dovršen 1327., protezao duž 2000 kilometara, od Hangzhoua na jugu do Pekinga na sjeveru. Kad je na vlast došla dinastija Ming (1368.), vlada je popravila 40 987 spremnika (rezervoara) i pokrenula golemi pothvat pošumljavanja, sadeći milijardu stabala da bi spriječila eroziju tla i osigurala izvor drva za mornaricu.

Takvi dojmljivi pothvati nisu bili mogući bez središnje vlasti koja je organizirala gradnju, prikupljala poreze i raspodjeljivala ratarske viškove. Kanali su omogućili da se riža brodovima prevozi od plodnih područja na jugu do političkog središta na sjeveru. Jedan izvještaj navodi da se u 11. stoljeću godišnje prevozilo 400 000 tona zrnja. U doba dinastije Ming je po vodenim putovima unutar Kine plovilo 11 700 brodova sa 120 000 mornara. Očigledno je bilo potrebno uložiti zamašan trud u održavanje i jaružanje (odmuljavanje), što je izvođeno putem tlake (prisilnog rada), a zanemarivanje hidrauličkih sustava je nužno vodilo do gladi i političkih nemira.

Papir i tisak Proizvodnja papira, koja se je vjerojatno razvila iz tekstilne industrije, dala je proizvod koji je olakšao državnu upravu carske Kine. Postoje pouzdani dokazi o izradi papira krajem dinastije Han, početkom 2. stoljeća, premda se tehnologija vjerojatno razvila nekoliko stoljeća ranije. Drevni Egipćani su mnogo ranije koristili papirus, ali su Kinezi prvi napravili pravi papir iz kaše za papir ulijevane u kalupe. Izrađivan je isprva od starih krpa, a ubrzo je kvalitetniji papir izrađivan od kore murve. U početku nije korišten za pisanje, već za svrhe poput umatanja. No već je u 3. st. posve zamijenio svilu, bambus i drvo kao podloge za pisanje. Do 8. stoljeća već su papirnate vrećice korištene za čuvanje čaja, a izrađivan je i toaletni papir (barem od 6. st., izrađivan od rižine slame, mek i jeftin). Između ostaloga, papir je korišten za izrezivanje ukrasa, za lepeze i kišobrane, za odjeću, posjetnice, zmajeve, sjenila za svjetiljke, ubruse, igraće karte, papirnati novac. Proizvodi od papira su se u Europi pojavili u 10. stoljeću, posredstvom Arapa u Španjolskoj. Kineska je državna uprava ovisila o pisanju, literarnoj tradiciji i knjižnicama, koje su postojale već u dinastiji Shang, u drugom tisućljeću pr. Kr.

Tehnologija drevne Kine

Źródło i licencja