Europa je smještena na zapadnom djelu Euroazije i zasebni kontinent. Izdvajanje Europe od Azije potječe još od antičkog doba. Stari Grci smatrali su Europu kopnom zapadno od Bospora i Dardanela, a Aziju kao kopno istočno od tih morskih prolaza. U kasnijim stoljećima došlo je do spoznaje da su Europa i Azija široko povezane i da neke izrazite prirodne granice na kopnu nema. Ipak, zbog tradicije, ali i zbog povijesnih i kulturnih razlika sačuvala se podjela na Europu i Aziju.
U tradicionalnoj je podjeli Europe i Azije granica dogovorena. Kopnena granica Europe i Azije polazi od Jugorskog poluotoka na sjeveru, prolazi gorjem Uralom i nastavlja rijekom Ural do Kaspijskoga jezera. Između Kaspijskoga jezera i Crnoga mora prolazi Kavkazom. Na moru granica prolazi kroz morske prolaze Bospor i Dardanele. Površina tradicionalno omeđene Europe približno iznosi 10,180.000 km². Takva se tradicionalna granica Europe i Azije te granice pojedinih država, političke granice, ne poklapaju.
Granice kontinenta određuje gorje i rijeka Ural, Kaspijsko jezero i Kavkaz na istoku, Atlantski ocean na zapadu, Sredozemno more, Crno more i Gibraltarski tjesnac na jugu te Sjeverno ledeno more na sjeveru. Proteže se od 9°30' zapadne zemljopisne dužine do 68°5' istočne zemljopisne dužine i od 71°11' sjeverne zemljopisne širine. do 36° sjeverne zemljopisne širine. Ukupan broj država u Europi je 44, a nekoliko država ubraja se u Euroazijske države – Kazahstan, Ruska Federacija, Turska, Azerbajdžan i Gruzija.
Geografski smještaj Europe desno|285x285px|mini|Zemljopisni položaj Europe Euroazija je najveća kopnena cjelina svijeta (55,000.000 km²). Sastoji se od dva kontinenta, Europe i Azije, koji fizički nisu odvojeni, ali se razlikuju svojim kulturološkim, gospodarskim i političkim obilježjima te povijesnim razvitkom. Znanstvenici su tijekom povijesti različito određivali granicu između ta dva kontinenta. Danas je najčešće prihvaćena granica koja prati gorje Ural, rijeka Ural, dotiče zapadnu obalu Kaspijskog jezera, prolazi planinom Kavkaz do Crnog mora te kroz morske prolaze Bospor i Dardanele te izlazi na Egejsko more.
Ta granica određuje Europu kao cjelinu sastavljenu od 42 teritorijano cjelovite države i europskih dijelova Ruske Federacije i Turske. S obzirom na površinu koje je otprilike 10 523 000 km², Europa je među najmanjim kontinentima. Zauzima 1/4 ukupne površine Euroazije. Pritom je odnos između površina europskog dijela Ruske Federacije i preostalih 44 država 42 %:58 %. Europa je vrlo gusto naseljen kontinent sa srednjom gustoćom naseljenosti od 69 stan./km².
"Europa" je ime žene u grčkoj mitologiji, koju je oteo Zeus u liku bika. Ipak, mit ne objašnjava zašto je kontinent nazvan po njoj. U Grčkoj se taj pojam spominje prvi put u 6. stoljeću pr. Kr. Čini se da su u početku tako zvali kontinentalni dio Grčke sjeverno od Korintskog zaljeva, a zatim i sve zemlje sjeverno od Sredozemnog mora. desno|189x189px|mini|Europa u grčkoj mitologiji Postoji i drugo objašnjenje, da ime kontinenta dolazi od riječi ereb, koja je na jednom semitskom jeziku označavala zapad, mjesto zalaska sunca. Naime, za semitske (bliskoistočne) narode, sunce zalazi nad Europom.
Zemljopisni položaj i smještaj Zemljopisni smještaj određuje se pomoću stupanjske mreže. Europa je smještena u središnjem dijelu sjeverne polutke. Paralela (usporednica) na 45° sjeverne zemljopisne širine prolazi i kroz Hrvatsku. Početni nulti meridijan (podnevnik) prolazi kroz zvjezdarnicu Greenwich (pokraj Londona) i određuje smještaj Europe manjim dijelom na zapadnoj polutki, a većim dijelom na istočnoj. Krajnje točke kopnenog dijela Europe nalaze se na sjeveru u Norveškoj (rt Kinnarodden), na zapadu u Portugalu (rt Da Roca), na jugu u Španjolskoj (rt Tarifa) i na istoku u Rusiji (Sjeverni Ural). Osim cjelovitog kopna, ovom kontinentu pripadaju i brojni otoci te otočne skupine u Atlantskom oceanu i Sredozemnom moru.Budući da je smještena najvećim dijelom u sjevernom umjerenom pojasu, a tek manjim dijelom u sjevernom hladnom pojasu, Europa je imala povoljne uvjete za razvoj naseljenosti te ostvarivanje raznovrsnih kulturno-civilizacijskih i gospodarskih dostignuća.
Zemljopisni položaj nekog kontinenta određen je njegovim odnosom prema susjednim kontinentima i morima. Europa je položena u središnjem dijelu kopnene polutke. Okružuju je Afrika i Azija, a od mora je prometno važan Atlantski ocean te Sredozemno more i Sjeverno ledeno more. Brojna vrata, prolazi i kanali omogućavaju joj dobru pomorsku povezanost s ostatkom svijeta. Sve je to pridonjelu nekadašnjem položaju kulturno-civilizacijskog središta Starog svijeta. Danas je povoljnost smještaja i položaja vidljiva u izrazitoj gustoći naseljenosti te važnom mjestu Europe u svjetskoj trgovini i prometu.
Postanak i izgled reljefa Reljef Europe desno|mini|250x250px|Satelitska snimka Europe thumb|Krčenje šuma u Europi Reljef Europe je raznolik po izgledu i starosti. Najveći dio Europe zauzimaju nizine (prostori do 200 metara visine), a samo 17 % površine prostire se iznad 500 metara. Najviši vrh Europe, Elbrus, visok je 5642 metara. S takvim postotnim udjelima apsolutnih visina Europa je prosječno najniži kontinent. Pod utjecajem vanjskih čimbenika i unutarnjih sila reljef se neprestalno mijenja. Iz toga proizlazi sveza između njegova izgleda i starosti. Mlađa reljefna uzvišenja viša su i strmija za razliku od starijih. Međutim današnji izgled Europe nije nastao odjednom. S obzirom na starost tj. vrijeme nastanka, reljef je podijeljen u tri osnovne skupine: prastaru Europu, staru Europu i mladu Europu.
Prastara Europa
Prastara Europa je oblikovana u arhaiku (arhaik je započeo prije oko 3.800,000.000, a trajao je do prije 2.500,000.000 godina). Tada je nastao Baltički štit, čiji je južni nastavak Ukrajinski štit, a veza između njih je mlađim naslagama prekrivena Ruska ploča. Sjeverozapadni dio Baltičkog štita prekriven je donjopaleozoičkim orogenetskim pojasom Kaledonida, a starost stijena se povećava prema istoku. Baltički i Ukrajinski štit u donjem paleozoiku činili su kontinent Baltiku (Fenosarmaciju).
Stara Europa
Stara Europa je oblikovana u sljedećoj geološkoj eri – paleozoiku. Tada su nastala stara gromadna gorja. Prepoznatljiva su po blagim padinama i zaobljenim vrhovima, a uglavnom nisu viša od 1000 metara nadmorske visine. Navedene značajke omogućavaju laku prohodnost. Ta su gorja bogata rudama (osobito ugljenom i željeznom rudom), stoga su na tim područjima nastale prve industrijske regije i veći gradovi.
Stara gromadna gorja su gorja u Britaniji, Irskoj, zatim Skandinavsko gorje, Ural, Meseta, Središnji masiv, Ardeni, Vogezi, Njemačko-češko sredogorje i Rodopi.
Sljedeća geološka era je mezozoik kada počinje nastanak mladog ulančanog gorja i traje intenzivno trošenje postojećeg reljefa.
Mlada Europa
lijevo|mini|300px|Planina Elbrus, po nekima najviša planina u europi (smještena u Gruziji) Mlada Europa je oblikovana u geološkoj eri koja obuhvaća današnje doba. Naziva se kenozoik te se, s obzirom na starost, dijeli na tercijar i kvartar. U tercijaru je došlo do izdizanja mladih ulančanih planina. Njihove karakteristike su strme padine te oštri i visoki vrhovi. Kako se najčešće pojavljuju u nizu, kažemo da su ulančane. Mlade ulančane planine smještene su na jugu Europe. To su Alpe (najveći planinski lanac Europe) na koje se nadovezuju Apenini, Dinaridi i Šarsko-pindsko gorje. Istočnije se prostiru Karpati i Stara Planina. Na Pirinejskom poluotoku su Pirineji i Betijski Kordiljeri. S obzirom na geološku prošlost zemlje te su planine izrazito mlade tako da se njihov okolni prostor još nije smirio. Zato su na tom području česti potresi i vulkanske erupcije (npr. Etna na Siciliji, Stromboli i Otok Surtsey, navodno najmlađi vulkan na svijetu). mini|200x200px|Panonsko more čiji je današnji ostatak Panonska nizina Za razliku od starog gromadnog gorja, mlade ulančane planine siromašne su rudama, visoke su i strme, a u prošlosti bile su i smetnja za prometno povezivanje sjevera i juga Europe. Međutim, one imaju i niz gospodarskih pozitivnih odlika: mogućnost ispaše stoke, sječa suma te upotreba planinskih rijeka za dobivanje električne energije. Rijeke obiluju vodom i strmog su pada. Tijekom 20. stoljeća počelo se vrednovati turističke mogućnosti planinskog prostora, a prometne poteškoće riješene su probijanjem tunela i gradnjom suvremenih prometnica preko planinskih prijevoja.
Današnji izgled Europa je dobila nakon zadnjeg ledenog doba. Na pojedninim prostorima unutarnje sile pomlađuju postojeće reljefne oblike (npr. ponovno izdizanje starog gorja Rodopi), a promjenom klimatskih uvjeta jačaju procesi razaranja. Oblikuju se nizine čije naslage tj. nataloženi materijal, nastaju radom različitih vanjskih čimbenika (vode, vjetra, ledenjaka). Pritom starost podloge ne treba biti jednaka starosti naslaga. Primjer je Istočnoeuropska nizina čija je podloga Ruska ploča arhaičke starosti, a naslage nastale radom ledenjaka i vjetra su tercijarne i kvartarne. Veće europske nizine su Sjevernonjemačka, Pribaltička, Padska, Panonska, Vlaška i Tračka.
Povijest
Smatra se da je vrsta Homo naseljavala je Europu još prije milijun i pol godina. Kromanjonci su se pojavili prije oko 40 000 godina. Stara Grčka smatra se kolijevkom europske kulture. Rimsko Carstvo, a s njim i kršćanstvo, ujedinilo je velik dio kontinenta s težištem na Sredozemlju.
thumb|Europa 1097. godine
Nakon pada Rima i doseljavanja raznih naroda iz Azije, europski je napredak usporio tijekom razdoblja koje je poznato kao srednji vijek. Karlo Veliki je udario temelje jedne nove, zapadnije Europe, kojoj središte više nije u Rimu, ali i ona ostaje raskomadana unatoč pokušajima njemačkih careva Svetoga Rimskog Carstva.okvir|desno|Pregled promjena granica europskih država tijekom Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.) Riječ Europa se gubi, a umjesto nje prevladava pojam kršćanski svijet i jedinstveni pothvati u tom smislu (križarski ratovi, katedrale). Padom Konstantinopola (1453.) započeta je invazija Turaka i Osmanskog Carstva na Europu koja je dovela do okupacije velikoga dijela Jugoistočne Europe i početka islamizacije.
Europa se redefinira u 16. stoljeću zbog renesanse i prekooceanskih kolonija. Nastaju jaka kraljevstva i budi se nacionalizam. Francuska revolucija (započeta 1789., uvela načelo "sloboda, jednakost, bratstvo") i industrijska revolucija donose inovacije kojima će Europa u 19. stoljeću zavladati cijelim svijetom.
Godine 1804., Napoleon Bonaparte proglasio se carem Francuske i krenuo u osvajanje Europe. Osvojio je Španjolsku, Sveto Rimsko Carstvo, Austrijsko Carstvo, Poljsku gdje ukida feudalizam, ali je poražen u Ruskom Carstvu (1812.) jer su Rusi zapalili Moskvu i namirnice za njegovu vojsku. 1815. definitivan poraz doživio u Bitki kod Waterlooa.
Godine 1848., razvijaju se narodni pokreti i pokreće revolucija koja je zahvatila Austro-Ugarsku (njezini narodi htjeli su neovisnost) ali koja ju je ugušila uz pomoć ruske vojske.
Dva svjetska rata 20. stoljeća vode se najvećim dijelom na europskom tlu. 1914. austro-ugarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand ubijen je u Sarajevu što je poslužilo vlastima u Beču da optuži Beograd i napadne Srbiju i Crnu Goru, što je dovelo do prvog svjetskog rata u koji su se uključili i Rusija, Velika Britanija, Njemačka te na kraju i SAD. Njegov povod bio je samo izlika velesila za borbu za teritorijem. Rat je završen 1918. Drugi svjetski rat (1939. – 1945.) počeo je kada je Njemačka napala Poljsku. Završio je porazom Nacističke Njemačke, Fašističke Italije i Japana. Europa gubi svjetsku vlast i kolonije, a hladni rat stvara jaku podjelu na kapitalističku Zapadnu Europu i komunističku Istočnu Europu pod Sovjetskim Savezom. Njih dijeli i podjela na NATO pakt i Varšavski pakt.