Osman Nuri Hadžić (Mostar, 28. lipnja 1869. – Beograd, 23. prosinca 1937.), hrvatski i bošnjačkiHadžić, Osman Nuzi, Proleksis enciklopedija (pristupljeno 7. siječnja 2015.) je književnik.
Životopis Osman Nuri Hadžić rođen je u Mostaru 1869. godine. Mekteb, ruždiju i medresu Hadžić je završio u svom rodnom Mostaru, a šerijatsku sudačku školu u Sarajevu. Nakon toga upisao se 24. listopada 1893. godine na Pravni fakultet Zagrebačkoga sveučilišta, kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine.Zlatko Hasanbegović, Islam i Bošnjaci muslimani u Zagrebu 1878–1941. Pravni položaj vjere i oblikovanje zajednice , u: Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti , Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb, 2014.,, pristupljeno 24. siječnja 2015. Još dok je bio učenik mostarske medrese imao je dodire s tamošnjim pravaškim pristašama a nakon što je došao u Zagreb na Zagrebačko sveučilište djelatno sudjeluje u radu Stranke prava i govori na stranačkim skupštinama i sastancima. Dana 16. listopada 1895. godine, sudjelovao je u prosvjednom spaljivanju mađarskoga barjaka prigodom dolaska cara i kralja Franje Josipa I. u Zagreb. Zbog toga je osuđen na šest mjeseci zatvora. Nastavivši, zbog te presude, školovanje u Beču, na Zagrebačko sveučilište ponovno se upisao u jesen 1897. godine gdje je i diplomirao 1899. godine.
Službovao je u Okružnome sudu u Sarajevu, a poslije toga stalno boravio u Sarajevu, sve do Prvoga svjetskog rata; tu je istodobno radio i u Zemaljskoj vladi i u Šerijatskoj sudačkoj školi, kao profesor i jedno vrijeme kao upravnik škole.
Za vrijeme Prvoga svjetskog rata kotarski je predstojnik u Bosanskoj Dubici, a zatim u Banjoj Luci. Nakon rata bio je niz godina viši upravni činovnik, a bio je član Državnoga savjeta u Kraljevini SHS. Umro je u šezdesetosmoj godini života Beogradu, 1937. godine.
Zanimljivo je naglasiti da je njegova kći, Bahrija Nuri Hadžić, prva svjetski poznata operska pjevačica od Bošnjaka, koja je 1930-ih nosila eksperimentalni operski repertoar u Europi. Između ostalog, igrala je lik Lulu u istoimenoj široko poznatoj operi austrijskog skladatelja Albana Berga, i to u praizvedbi opere u Zürichu 1937. godine izvodeći glas sopran. Richard Strauss je izjavio da je bila najbolja i najljepša Salome (lik u Straussovoj operi istoga naziva). Njezino ime može se naći u svim povijestima opere.Osnovna škola „Osman Nuri Hadžić” (pristupljeno 29. prosinca 2014.)
Književno stvaralaštvo Osman Nuri Hadžić počinje pisati veoma rano. 1892. godine se je, još kao učenik sarajevske Šerijatske sudačke škole, javio zbirkom istočnjačkih aforizama u Supilovoj dubrovačkoj Crvenoj Hrvatskoj a 1893. godine objavljuje kratke priče i eseje u zagrebačkoj pravaškoj Prosvjeti i reviji Dom i sviet. Pisao je i u zajednici sa svojim dobrim prijateljem Ivanom Azizom Milićevićem, objavljujući veliki broj romana i pripovijedaka po raznim književnim časopisima. Njihovi radovi objavljivani su pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz. Zauzimali su se i za približavanje muslimana hrvatstvu.Behar: list za pouku i zabavu, Proleksis enciklopedija (pristupljeno 7. siječnja 2015.) Hadžić je pisao i za Vijenac, Nadu i Behar. Mnogo se bavio i kulturnom poviješću, vjersko-prosvjetnim pitanjima te polemikom. Prvu pripovijetku objavio je 1893. godine u časopisu Dom i sviet.Hadžić, Osman Nuri , Sanda Lucija Udier (2002.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 1. kolovoza 2021. Također objavljivao je priče, crtice, sentencije, eseje i književne kritike pod pseudonimom Vamik ili s Ivanom Milićevićem pod zajedničkim pseudonimima Osman-Aziz i Ibni Mostari u časopisima i listovima: Bog i Hrvati (1894.), Mlada Hrvatska (1894.), Prosvjeta (1894., 1896.), Hrvatska (1895.), Nada (1895., 1897. – 1998.), Zvonimir (1895.), Vienac (1896. – 1897.), Agramer Zeitung (1897.), Narodne novine (1897.), Lovačko-ribarski viestnik (1898.), Mali dobrotvor (1898. – 1899.), Behar (1900. – 1903., 1908. – 1909.), Sarajevski list (1913.), Gajret (1927., 1930., 1932.) i Pravda (1927. – 1928.).
Kao vrstan poznavatelj mnogih pitanja postigao je na tom polju zapažen uspjeh. Naročito mu je značajno djelo Muhammed a.s. i Kur’an, gdje opisuje kulturnu povijest islama.
Zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Edhemom Mulabdićem pokrenuo je list Behar, 1. svibnja 1900. godine, čija je kulturna uloga u životu Bošnjaka bila neosporno važna.
Djela
Ago Šarić: pripoviest iz prošlosti Mostara, (Zagreb, 1894.) Islam i kultura, (Zagreb, 1894.) Mearif (1894.) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Bez nade: pripoviest iz mostarskoga života, (Zagreb, 1895.; Sarajevo, 1992.) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Pogibija i osveta Smail-age Čengića i Marijanova rana, Zagreb, 1895. (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Na pragu novoga doba: pripovijesti, (Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1896.) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Bez svrhe: slika iz života, (Zagreb, 1897.) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Pripovijesti iz bosanskoga života, (Zagreb, 1898.) Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, (Zagreb, 1902.) Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, (Beograd, 1902.) Muhammed a.s. i Kur’an: osvrt na historiju islamske kulture, (Beograd, 1931.; 2. izd. Sarajevo?, 1968.; Sarajevo, 1982.; 3. izd. Sarajevo?, 1986.; 4. izd. Sarajevo?, 1987.; 5. izd. ?; 6. izd. Sarajevo?, 1987.) Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, (Beograd, 1938.) (suautori Vladislav Škarić i Nikola Stojanović) Pripovijetke, (Sarajevo, 1980.) Ago Šarić, Osman Nuri Hadžić. Bez nade, Osman-Aziz. (Sarajevo, 1980.) Smail aga Čengić i druge priče, (Zagreb, 1993.) (s Ivanom Azizom Milićevićem, pod zajedničkim pseudonimom Osman-Aziz) Muhamed A. S. i Kur'an : kulturna istorija islama, (Zagreb, Kaj, 1995.) Rukopis pripovijetke Tko pod drugim jamu kopa, sam će u nju upasti čuva se u NSK pod naslovom Tužne uspomene.
Izvori
Vanjske povezice Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Osman Nuri Hadžić
Kategorija:Životopisi, Mostar Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Bošnjački književnici