Bochum je grad smješten je na zapadu Njemačke u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Jedan je od pet regionalnih centara ruhrskoga područja i s oko 362 000 stanovnika šesti je po veličini grad u pokrajini, drugi po veličini u Vestfaliji i među 20 najvećih gradova u Njemačkoj. Prvi pisani spomen o većoj naseljenosti na području današnjega grada zabilježen je 890. u zemljišnim knjigama. No vjeruje se da je Karlo Veliki već 800. osnovao naselje pod imenom Reichshof na križanju trgovačkih puteva. Grad je utemeljen u 10. stoljeću, a prvi put se kao Cofbuokheim spominje 1041. u jednom dokumentu Kölnske nadbiskupije. Gradske je privilegije dobio 1321. kada ih je svečano potvrdio grof Engelbert II. von der Mark. Unatoč statusu grada, stanovništvo Bochuma uglavnom se i dalje bavilo poljodjelstvom, osobito uzgojem voća i povrća. No smještaj na križanju važnih trgovačkih pravaca također je značajno utjecao na razvoj trgovine i obrtništva.
Poslije 2. svjetskoga rata Bochum se razvio u kulturno središte Ruhra. Godine 1962. je na prostoru negdašnjega rudnika ugljena otvorena podružnica General Motorsa, koja je postala simbol poslijeratnoga razvoja grada. Svi su rudnici prestali s radom u razdoblju između 1960. i 1980. godine. Prvi je trgovački centar otvoren 1964. na negdašnjoj zelenoj livadi u predgrađu, a godinu poslije otvoreno je sveučilište koje danas pohađa 40 000 studenata. U novije doba osobito su uznapredovale automobilska, elektrotehnička, metaloprerađivačka, kemijska, tekstilna i duhanska industrija te pivarstvo.
Zemljopis Zemljopisni položaj mini|lijevo|Zastava Bochuma Bochum je grad smješten je na zapadu Njemačke u saveznoj državi Sjeverna Rajna-Vestfalija. Jedan je od pet regionalnih sjedišta Ruhra i s oko 362 tisuća stanovnika šesti je po veličini grad u pokrajini, drugi po veličini u Vestfaliji i među 20 najvećih gradova u Njemačkoj. Bochum je član Regionalnog saveza Vestfalije-Lippea i regionalnog saveza Ruhra. 1975. Bochumu je pripojen grad Wattenscheid.
Stanovništvo Bochum je 1904. premašio brojku od 100.000 stanovnika, čime je stanovništvo Bochuma postalo gradsko stanovništvo. Do 1926., zbog ekonomskog buma, broj stanovnika premašio je 200.000, odnosno udvostručio se. Dana 1. siječnja 1975. Bochum je imao dotad nezabilježenih 417.336 stanovnika, a najbrojnije naselje bilo je Wattenscheid s 81.469 stanovnika. 31. prosinca 2012. Bochum je, prema Državnom uredu za obradu podataka i statistiku, imao 362.213 stanovnika, a smatra se da će do 2030. imati oko 335.000 stanovnika.
Vode thumb|Rijeka Oelbach Lokalne rijeke Hörsterholzer Bach, Knöselbach i Emscher najveće su bochumske vode. Slivno područje rijeke Emscher prostire se od Marbacha do Ostbacha. Pod vode Bochuma spadaju i rijeka Oelbach (s pritocima Gerther Mühlenbach, Harpener Bach i Langendreer Bach) i rijeka Lottenbach.Michael Weeke: „Wie Jauche, Säure, Benzol, Salz.“ U: WAZ, Lokalteil Bochum, 27. ožujka 2008. (online )
Vegetacija lijevo|thumb|Weitmarer Holz Na jugu Bochuma nalazi se poznata zaštićena šuma Weitmarer Holz. Weitmarer Holz je mješovita šuma bukve i hrasta. Prisutnost božikovine ukazuje na umjerenu klimu.
Klima Grad Bochum je umjereno tople klime. Prosječna godišnja temperatura u Bochumu iznosi 10,1 °C. Najhladniji mjesec je siječanj s 2,5 °C, dok je najtopliji mjesec srpanj s 18,4 °C. Godišnja količina padalina iznosi oko 750 mm godišnje, s maksimalnom količinom padalina u kolovozu (85 mm).Klima Bochum - Wetterdienst.de
siječanj veljača ožujak travanj svibanj lipanj srpanj kolovoz rujan listopad studeni prosinac Maks. temeperatura (°C) 5,0 5,8 10,2 15,6 18,7 21,4 24,1 23,4 19,4 15,0 10,0 5,3Ø 14,5 Min. temperatura (°C) 0,0 −0,1 1,5 4,7 7,3 10,3 12,7 12,4 9,5 6,7 4,2 0,4Ø 5,8 Padaline (mm) 68 50 48 33 55 75 80 85 53 74 69 76 Σ 766 Sunčani dani (mjesečno) 14 10 13 11 11 12 10 9 11 10 13 14 Ø 11,5 Vlažnost zraka (%) 85 80 77 72 70 73 73 74 79 81 84 85 Ø 77,7
Povijest
lijevo|mini|Pogled na Bochum 1840. godine
mini|lijevo|Pogled na predratni Bochum 1939.
mini|lijevo|Bochum 2010.
mini|lijevo|Prikaz širenja Bochuma tijekom industrijalizacije
mini|lijevo|Gradski lav
Prvi pisani spomen o prisutnosti veće naseljenosti na području današnjega grada potječe iz zemljišnih knjiga 890. No, vjeruje se da je Karlo Veliki već 800. južno od današnje crkve osnovao naselje pod imenom Reichshof na križanju trgovačkih putova. Osnovan je u 10. stoljeću, a prvi put se spominje 1041. kao Cofbuokheim u dokumentu Kölnske nadbiskupije. Gradske privilegije je dobio 1321., koje je svečano potvrdio Graf Engelbert II. von der Mark. Unatoč statusu grada stanovništvo Bochuma uglavnom se i dalje bavilo poljoprivredom, a posebice uzgojem voća i povrća. Ipak, smještaj na križanju važnih trgovačkih pravaca pripomognuo je u razvoju trgovine i obrtništva.
Do 1806. grad je pripadao pruskoj županiji Grafschaft Mark, a zatim do 1813. Ruhrdepartementu od Großherzogtum Berg (Velikog vojvodstva), a zatim privremeno pruskoj Zivilgouvernement zwischen Weser und Rhein. 1815. grad je dodijeljen pruskoj provinciji Vestfalija.
Bochum nije bio značajan grad sve do svoga uspona koji počinje 1841., kada je tadašnji predsjednik svečano otovrio prvi rudnik ugljena u gradu. To je bilo prvo građevinsko ulaganje u vestfalijski dio Ruhra. Ubrzo se počeo crpiti i lapor, sirovina za proizvodnju cementa. Otvaranja brojnih rudnika ugljena i cementara utrla su put prozvodnji čelika. Industrija čelika doživjela je uspon u Ruhrskom području dovodeći do rasta cjelokupne regije. Ipak, razvoj je nakratko prekinuo privremeni pad cijene ugljena, koja je ipak normalizirana. 1880. zbog potražnje za čelikom, otvorena je i koksara za rafiniranje ugljena.
Jacob Mayer, trgovac i ulagač, 1843. stekao je prostore na cesti kod Essena. Mayer je uložio u napuštene pogone i otvorio ljevaonicu željeza. 1854. tvrtka je preimenovana u Bochumer Verein für Bergbau und Gußstahlfabrikation umbenannt. S novim tehničkim direktorom Louiseom Barreom tvrtka doživljava nagli procvat i postaje jedna od najvećih na Ruhrskom području.
1843. za gradonačelnika je izabran Max Greve. Tijekom njegova mandata osnovala se gradska pilana (1855.), uspostavljena je gradska gospodarska komora i izgrađena je mreža gradskog vodovoda (1871.). Ekonomski rast od rudnika i čelične industrije doveo je do velike potražnje za radnom snagom, koju sam grad nije mogao pribaviti. To je dovelo do snažnog useljavanja, zbog kojega sa stanovništvo Bochuma povećalo s 4.282 1843. na 25.174 1873. Kako bi grad privukao radnike, uz elektrane i tvornice su izgrađeni radnički stanovi koje je grad dijelio besplatno. Tijekom industrijalizacije u blizini grada izgrađena je željeznićka pruga, što je pridonijelo i razvoju prometa u Bochumu.
Rast Bochuma u kasnom 19. stoljeću dogodio se zbog planske izgradnje, što je spriječilo preubrzani rast grada i preveliko naseljavanje. Grade se nove industrijske četvrti, a obližnje gradske farme se i dalje bave poljoprivredom. Najveći porast imaju sjeverna i istočna predgrađa.
Prvi tramvaj pušten je u promet 1894. Krajem 19.st. grad se dodatno širi, a u novopridruženim gradskim naseljima grade se plinovodi i proširuje se mreža vodovoda. 1905. Bochum je premašio brojku od 100.000 stanovnika, čime dobiva status velikog grada. Grad je imao heterogenu njemačku nacionalnu strukturu. Do Prvog svjetskog rata gradu je pridružena nova četvrt – Ehrenfeld.
Posljedice rata – nezaposlenost, štrajkovi, francuske okupacije, devalvacija doveli su do prestanka rasta gospodarstva. 1919. u Bochumu je izgrađeno kazalište. Ekonomski bum je trajao od 1925. do 1929. U tom razdoblju prigradski dijelovi (Riemke, Langendreer, Stiepel, Querenburg) postaju dijelovi gradskih četvrti. Završetkom ekonomskoga buma Bochum gubi status glavnoga grada na županijskoj razini, a tu ulogu preuzima Dortmund.Heinrich Gottfried Gengler: Regesten und Urkunden zur Verfassungs- und Rechtsgeschichte der deutschen Städte im Mittelalter, Erlangen 1863, S. 243.
Dana 9. studenoga 1938. u Kristalnoj noći spaljena je židovska sinagoga. oko 500 Židova deportirano je koncentracijske logore, a brojni židovski domovi i ustanove su porušene. Od 500 židovskih građana Bochuma, koliko ih je bilo deportirano, 19 ih je bilo mlađe od 16 godina. Iako je bilo pokušaja spašavanja židovske djece, većina ih nije urodila plodom, jer bi i spašena djeca kasnije bila pronađena i ubijena.
Kao dio nacističkog prisilnog rada više od 30.000 ljudi iz Bochuma i Wattenscheid je sudjelovalo kao prisilni radnici.
Strateško bombardiranje tijekom Drugog svjetskog rata imalo je Bochum kao jedan od prioritetnih ciljeva. Bilo je uništeno 38 % grada. Bombardiranje je trajalo od 20. lipnja 1940. do 22. ožujka 1945. U tom vremenskom periodu je na grad palo 11.595 t bombi iz 46 različitih engleskih RAFovih zrakoplova. Gotovo cijelo središte grada je uništeno i više tisuċa civila je stradalo. Posebna meta bile su ljevaonice željeza i rudnici, kao i sjedište čeličane, koje je bilo 3. najveće u cijelom Ruhrskom području.USSBS-Report E76 (Plant Report No 9 "Bochumer Verein für Gusstahlfabrikation AG"), 2nd Edition Januar 1947, Seite 2f
Nakon završetka rata Bochum je pripao britanskoj okupacijskoj zoni. Nekad raseljeni poljski radnici ponovno su se mogli vratiti u rodni grad.
U poslijeratnom razdoblju Bochum se razvio u kulturno središte Ruhra. 1962. je na prostoru nekadašnjega rudnika ugljena otvorena podružnica General Motorsa, koja je postala simbol poslijeratnog razvoja Bochuma. Svi rudnici prestali su s radom između 1960. i 1980. godine. 1964. otvoren je prvi trgovački centar u gradu na nekadašnjoj zelenoj livadi u predgrađu Bochuma. I dan danas je jedan od najvećih trgovačkih centara u Njemačkoj. Godine 1965. otvoreno je sveučilište koje danas pohađa 40.000 studenata. Izgrađen je gradski park, a industrijske četvrti su pošumljene, tako da je grad djelovao gotovo kao neko veće ruralno područje. Zelenilo je obilježilo i postavljanje spomenika, klupa i izgradnju gradskih šetnica s pješačkim zonama. 1979. izgrađen je i gradski stadion i prva gradska željeznička pruga. Bochum je 1988. godine proglašen glazbenim gradom, jer je Andrew Lloyd Webber 12. lipnja 1988. na gradskom stadionu na njemačkom jeziku otpjevao hit Starlight Express.
1989. otvorena je podzemna željeznica s 35 stanica, koja je Bochum spajala s Hattingenom, Herneom i Wittenom. 2003. otvoren je rurski kongresni centar. 2005. položen je kamen temeljac za izgradnju sinagoge.
2007. godine otvorena je nova sinagoga za pripadnike židovske općine Bochuma, Hernea i Hatingena. Nokia je 2008. planirala zatvoriti svoje proizvodno poduzeće u Bochumu. Plan je naišao na oštro protivljenje 20.000 ljudi koji su prosvjedovali. Veliki prosvjedi ipak nisu mogli promijeniti sudbinu tvornice koja je na kraju preseljena u Rumunjsku. Zbog nekonkurentnosti i gubitaka Opelove tvornice u Bochumu 2013. General Motors je izglasao zatvaranje tvornice, unatoč protivljenjima njemačke vlade. Tvornica će se zatvoriti do kraja 2016., a bez posla će ostati 3.300 zaposlenika.
Obrazovanje U Bochumu postoji devet visokoobrazovnih ustanova: jedno sveučilište i osam Visokih škola. Sveučilište u Ruhru, s više od 40.000 studenata jedno je od najvećih sveučilišta u Njemačkoj. Sveučilište je nacionalno poznato zbog muzeja rudarstva i geologije Ruhrskog bazena, planetarija (otvorenog 1964.), kazališta, željezničkog muzeja, zoološkog vrta i astronomskoga opservatorija.
Obrazovne ustanove
U Bochumu se nalazi 61 osnovna škola i 14 posebnih škola:
Šest Berufsbildende Schulen (Berufskollegs) odn. strukovnih škola:
mini|desno|Klaus-Steilmann strukovna škola
Alice-Salomon-Berufskolleg Klaus-Steilmann-Berufskolleg Louis-Baare-Berufskolleg Technische Berufliche Schule (TBS I) Walter-Gropius-Berufskolleg (TBS II) Berufskolleg Ev. Johanneswerk (Fachschule für Heilerziehungspflege)
Pet Gesamtschulen:
Erich Kästner-Schule Bochum Heinrich-Böll-Gesamtschule Bochum Maria Sibylla Merian-Gesamtschule Bochum