Stjepan Supanc (Vukovar, 17. srpnja 1891. – Vukovar, 1. siječnja 1921.), bio je hrvatski graditelj, revolucionar i političar. Bio je vođom vukovarskoga radničkog pokreta i prvom žrtvom Obznane.
Životopis Rani život i školovanje Stjepan Supanc rođen je u Vukovaru 1891. godine u obitelji Stjepana, po zanimanju krojača, i Apolonije (rođ. Koch) Supanc. Obitelj Supanc živjela je tada na Zvonimirovom trgu broj 18, a kasnije su, 1894. godine, kupili kuću u Krunoslavinoj ulici broj 8, gdje je Supanc živio sve do smrti.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 9. Osnovnu školu polazio je i završio u rodnome gradu. Nakon toga polazio je vukovarsku Realnu gimnaziju. Školske godine 1908./09. završio je 6. razred gimnazije i nakon toga upisao je Graditeljsku školu u Zagrebu. Bio je odličan crtač. Pošto su Supančevi roditelji bili siromašni te nisu imali dovoljno sredstava za njegovo daljnje školovanje, Stjepan Supanc stariji zatražio je za sina stipendiju od Općinskoga zastupstva u Vukovaru. Bila mu je odobrena pomoć od 100 kruna za školsku godinu 1909./10. Od 1910. godine pa nadalje imao je odobrenu stipendiju od 700 kruna godišnje, a dodatnu mu je pomoć pružala i obitelj njegovoga rođaka Emila Gölisa (osobito nakon smrti Supančeva oca 1912. godine) koji je zajedno s njim polazio Graditeljsku školu. Nakon završene Graditeljske škole, Supanc je otišao na praksu u Zadar te potom u Crikvenicu gdje je radio kao nastavnik na tečaju za klesare.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 12.
Prvi svjetski rat desno|mini|250px|Stjepan Supanc u Rusiji.
Prvi svjetski rat Supanca je zatekao na odsluženju vojnoga roka u Austro-ugarskoj vojsci. Nakon što je završio skraćenu časničku obuku poslan je na rusku bojišnicu. Imao je čin poručnika u Austro-ugarskoj vojsci.Josip Cazi, Vukovar u klasnoj borbi: od prvih radničkih organizacija do socijalističke revolucije: 1895.-1941., Savez sindikata Jugoslavije–Republičko vijeće za Hrvatsku, Zagreb, 1955., str. 167.-168. Na ruskoj bojišnici predao se Ruskoj vojsci zajedno sa svojim vojnicima te je dopao u zarobljeništvo. Supanc se nije dugo zadržao zarobljeništvu jer se prijavio u Dobrovoljački korpus. S Dobrovoljačkim korpusom kasnije je sudjelovao i u bitci kod Dobrudže gdje se istakao izvanrednom hrabrošću zbog čega je bio odlikovan Ordenom Bijelog orla V. stupnja s mačevima.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 12., str. 72. U Dobrovoljačkome korpusu došlo je do političkih sukoba zbog pitanja načina i oblika ujedinjenja u novu državu te su se pripadnici toga korpusa podijelili u dvije skupine a Supanc istupa iz njega. Sve se to dogodilo u vrijeme Veljačke revolucije 1917. godine i taj njegov čin okvalificiran je kao Boljševički akt te je Supanc uhićen. U zatvoru se pobliže upoznao s boljševičkim programom te kada je dospjela Listopadska revolucija Supanc je postao aktivnim njihovim suradnikom te je 1918. godine bio i šefom jednoga njihovog inženjerijsko-građevinskog nadleštva.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 12., str. 14. Iz njegovoga ratnoga doba sačuvan je blok sa skicama koje je crtao a posebno je zanimljiv jedan plan Vukovara iz 1915. godine gdje je planirao novo urbanističko rješenje grada i novu regulaciju prometa. Predlagao je i potpunu rekonstrukciju središta grada s uvođenjem tramvaja.Barišić, Lidija. Vukovarski tjednik »Trnje« (1920.) // Studia lexicographica, sv. 4, br. 1(6), (2011.), str. 61.-90., , fusnota 20 na str. 65.
Kraljevstvo SHS Nije točno utvrđeno kada se Supanc vratio iz Rusije a prevladava mišljenje kako je to bilo krajem 1918. godine, no moguće je da je to bilo i početkom 1919. godine.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 18. Neposredno prije i u vrijeme Supančeva povratka situacija u novoj državi nije bila obećavajuća.
Josip Cazi, Vukovar u klasnoj borbi: od prvih radničkih organizacija do socijalističke revolucije: 1895.-1941., Savez sindikata Jugoslavije–Republičko vijeće za Hrvatsku, Zagreb, 1955., str. 80.
Nakon povratka Supanc je diplomirao 1919. godine i stekao naslov diplomiranoga graditelja s ovlaštenjem projektiranja i izvođenja visokogradnje.Brane Crlenjak, Razvitak vukovarskih ulica, 2. nadop. izd., Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 2005., , str. 104. Nakon toga zajedno sa svojim rođakom Emilom Gölisom, koji je bio s istim naslovom graditelja, osnovao je u Vukovaru Tehničku poslovnicu. Nakon povratka Supanc se više posvetio političkoj nego graditeljskoj djelatnosti te uz veliku političku djelatnost nije u struci mnogo djelovao. Ostale su njegove bilješke i razmišljanja o novome urbanističkom rješenju za grad tj. kako Vukovar treba prerasti u moderni grad te ga treba podijeliti na monumentalni, sanitarni, industrijski, trgovački, odnosno po svrsi.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 23. Od Supančeve graditeljske djelatnosti ostala su sačuvana 2 rada iz 1909. godine, 5 radova iz 1910. godine i 9 radova iz 1912. godine te 33 rada bez godine nastanka.Brane Crlenjak, Razvitak vukovarskih ulica, 2. nadop. izd., Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 2005., , str. 103. U njegovim građevinskim projektima može se naći mnogo primjera primjene suvremenih metoda, npr. redovita primjena armiranoga betona.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 21.
Radnički dom desno|mini|300px|Zgrada Radničkoga doma (snimak iz 2014. godine.)
U politički i kulturni život grada Stjepan Supanc uključio se nakon povratka iz Rusije a njegov se utjecaj počeo snažnije osjećati sredinom 1919. godine. Supanc u svojoj političkoj djelatnosti nikada nije bio biran na čelo Mjesne stranačke organizacije no zbog njegovih odgovornih zadataka i kao idejnoga pokretača i ostvarivača svih važnih akcija, te njegovih zadataka u Zadruzi Radnički dom, u stranci bilo je dogovoreno kako će djelovati kao običan član stranke.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 34. Prvi veliki njegov zadatak bio je oko posla kupovine radničkoga doma. Prve vijesti o tome kako vukovarski radnici planiraju izgraditi svoj dom javljaju se u vukovarskim novinama Novo Doba od 1. ožujka 1919. godine. Ubrzo nakon toga na prodaju ponuđena je najreprezentativnija zgrada u samome središtu grada, zgrada Grand Hotela. Zgrada je raskošna neobarokna palača a dao ju je napraviti vukovarski veleposjednik Aleksa Paunović. Građena je na mjestu tzv. Švicarske kuće po nacrtima senćanskoga arhitekta Vladimira Nikolića, od 1894. do 1897. godine.Brane Crlenjak, Razvitak vukovarskih ulica, 2. nadop. izd., Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 2005., , str. 96. Godine 1918. Grand Hotel kupio je Mišo Gottfried.Kulturna baština: Znamenite građevine: Radnički dom (Grand hotel), Turistička zajednica grada Vukovara, pristupljeno 11. travnja 2015. To je bila izvanredna prigoda za kupnju na prijedlog Stjepana Supanca.Josip Cazi, Vukovar u klasnoj borbi: od prvih radničkih organizacija do socijalističke revolucije: 1895.-1941., Savez sindikata Jugoslavije–Republičko vijeće za Hrvatsku, Zagreb, 1955., str. 93. Odluku o kupnji Grand Hotela donijela je Mjesna organizacija Socijaldemokratske stranke u Vukovaru, sredinom ožujka 1919. godine. Supanc nije bio u prvome odboru za utemeljenje Zadruge Radnički dom ali je na glavnoj utemeljiteljskoj skupštini Zadruge Radnički dom, koja je održana 19. lipnja 1919. godine, bio izabran u prvo ravanteljstvo. U njega je bio delegiran kao predstavnik Mjesne organizacije Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista) u Vukovaru, te je primio najodgovornije zadatke u prijelomnom trenutku kada je zatvoren Nikola Smoljanović,Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 23., str. 25. član stranačkoga Vijeća, tajnik za Srijem i odgovorni urednik vukovarskih novina Radničke straže. Sredstva su prikupljana prodajom zadružnih udjela i tako je prikupljeno prvih 100.000 kruna a nakon što je Supanc uspio osigurati kredite za svotu do ukupne cijene od 700.000 kruna Radnički dom potpuno je isplaćen i preuzet, od vlasnika Miše Gottfrieda, 1. srpnja 1919. godine.Vlado Horvat, Revolucionar Stjepan Supanc, Komitet općinske konferencije SKH, Vukovar, Vukovar, 1980., str. 25. Nakon kupnje i obnove Radnički dom postao je glavno mjesto okupljanja vukovarskoga radništva razvijajući vrlo živu političku i kulturnu djelatnost. Tu su bile trgovine, kavana, restoran, igračnica, kino a također tu su djelovali Dječja grupa "Budućnost", Radničko pjevačko i tamburaško društvo koje je imalo i dramsku sekciju a na dijelu prvoga kata smještene su Komunistička čitaonica i knjižnica, tajništvo Mjesne partijske organizacije, tajništvo sindikalnih organizacija i uredništvo novina Radničke straže.
Izbori za Gradsko zastupstvo