Ratni zločini u hrvatsko-bošnjačkom sukobu u Bosni i Hercegovini bili su zločini počinjeni nad hrvatskim i bošnjačkim civilima, ratnim zarobljenicima i drugim zatočenicima tijekom hrvatsko-bošnjačkoga sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994. godine. Sukob je u pojedinim krajevima središnje Bosne započeo već u jesen 1992., a u rat širih razmjera prerastao je u proljeće 1993.
U članku su navedeni neki od poznatijih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima i Bošnjacima tijekom sukoba. Za dio događaja postoje sudske presude, optužnice ili višestruki medijski izvori.
ICTY je prvi otvoreni sukob HVO-a i ARBiH u srednjoj Bosni vezao uz dešavanja u Uskoplju 11. siječnja 1993., ali u presudi nije dao jednostavno i nedvojbeno utvrđenje o tome koja je strana ispalila prvi hitac. Naveo je da su borbe izbile nakon bombe postavljene u hotel koji je služio kao bošnjački stožer, nakon čega je uslijedilo opće izbijanje borbi i teško granatiranje grada.
Ratni zločini Armije RBiH nad Hrvatima
Siječanj 1993.
12. siječnja 1993. Lužani (Uskoplje) – u napadu na selo ubijeni su hrvatski civili i pripadnici HVO-a.
19. siječnja 1993. Gusti Grab (Busovača) – u selu je ubijeno pet hrvatskih civila, većinom starije dobi.
26. siječnja 1993. Dusina – tijekom napada Armije RBiH na selo ubijeni su hrvatski civili i pripadnici HVO-a, a za dio zločina vođeni su i sudski postupci.
Ožujak 1993.
23. ožujka 1993. Orlište (Konjic) – u selu su ubijena četiri hrvatska civila.
Travanj 1993.
5. travnja 1993. Šušanj (Zenica) – u selu je od 5. do 8. lipnja 1993. ubijeno 17 Hrvata, među njima civili i zarobljeni pripadnici HVO-a.
16. travnja 1993. Trusina (Konjic) – u napadu Armije RBiH na selo ubijene su 22 osobe hrvatske nacionalnosti.
17./18. travnja 1993. Bilivode (Zenica) – u selu su ubijena četiri hrvatska civila.
18. travnja 1993. Grm (Zenica) – u selu je ubijeno šest hrvatskih civila.
24. travnja 1993. Miletići (Travnik) – u selu je ubijeno pet Hrvata, među njima četiri civila i jedan pripadnik HVO-a.
Svibanj – lipanj 1993.
18. svibnja – 19. svibnja 1993.; 18. lipnja – 21. lipnja 1993. Motel „Sretno” (Kakanj) – na području Kaknja 16 Hrvata i Srba, civila i pripadnika HVO-a, bilo je uhapšeno i zatočeno u motelu „Sretno”, gdje su bili podvrgnuti teškom fizičkom i psihičkom zlostavljanju, uključujući premlaćivanja šakama, nogama, drvenim motkama, pendrecima i kundacima, a prisiljavani su i da se međusobno tuku.
Lipanj 1993.
6. lipnja – 4. srpnja 1993. Mehurići (Travnik) – u osnovnoj školi u Mehurićima bilo je zatočeno oko 250 hrvatskih civila, dok je u objektu zvanom Kovačnica bilo zatvoreno 20 do 30 hrvatskih civila i pripadnika HVO-a; prema dijelu zatočenika u Kovačnici pripadnici Armije BiH postupali su okrutno tijekom ispitivanja i radnih zadataka.
8. lipnja 1993. Čukle (Travnik) – 8. lipnja 1993., tijekom ofenzive Armije BiH na potezu Vrselje – Crni vrh – Ušice – Čukle – Brajkovići, napadnuto je selo Čukle, a taj se događaj navodi među težim zločinima nad Hrvatima travničkoga kraja.
8. lipnja 1993. Krpeljići (Travnik) – u selu je ubijeno sedam hrvatskih civila.
8. lipnja 1993. Maljine/Bikoši (Travnik) – nakon ulaska snaga Armije BiH u selo Maljine domaći i strani mudžahedini presreli su skupine Hrvata civila i pripadnika HVO-a, odvojili vojnosposobne muškarce i odveli ih prema Bikošima, gdje su 8. lipnja 1993. ubili najmanje 24 osobe; najmanje pet osoba koje nisu sudjelovale u neprijateljstvima teško je ranjeno.
10. lipnja 1993. Vitez – u eksploziji granate na dječjem igralištu u Vitezu poginulo je osmero djece, a više ih je ranjeno; za taj je zločin 2026. potvrđena optužnica protiv dvojice bivših pripadnika Armije BiH.
13. lipnja 1993. Kraljeva Sutjeska (Kakanj) – tijekom napada na hrvatska sela kakanjskoga kraja ubijena su četiri člana obitelji Jurić u župi Kraljeva Sutjeska.
13. lipnja 1993. Drenovnik (Kakanj) – u selu je ubijeno više hrvatskih civila, među njima žene, djeca i starije osobe.
13. lipnja 1993. Slapnica (Kakanj) – u selu je ubijeno devet hrvatskih civila ili zarobljenika.
16. lipnja 1993. Busovačke Staje (Busovača) – ubijeni su civili i pripadnici HVO-a koji su pratili humanitarni konvoj.
18. lipnja 1993. Ljubunci – ubijene su tri osobe hrvatske nacionalnosti.
Srpanj 1993.
24. srpnja 1993. Bugojno – ispred hotela „Kalin” pripadnici Armije BiH zarobili su 100 vojnika HVO-a i 150 civila, koji su potom raspoređeni na razna mjesta zatočenja u općini Bugojno.
24. srpnja – 23. kolovoza 1993. Salon namještaja „Slavonija” (Bugojno) – u podrumu salona bilo je zatvoreno od 50 do 200 osoba, većinom vojnika HVO-a koje je zarobila Armija BiH, ali i civila bosanskih Hrvata i Srba; zatočenici su fizički zlostavljani, a jedan ratni zarobljenik umro je nakon premlaćivanja.
18. srpnja – 8. listopada 1993. Gimnazija „Mahmut Bušatlija” (Bugojno) – u tri podrumske ćelije bilo je zatvoreno više od stotinu zatočenika, među njima pripadnika HVO-a i civila bosanskih Hrvata, uključujući najmanje dvije žene; zatočenici su bili izloženi teškom fizičkom nasilju, premlaćivanju kundacima, palicama i kablovima.
28. srpnja 1993. Doljani (Jablanica) – u napadu na Doljane i na lokalitetu Stipića livada ubijeno je 39 Hrvata, od čega 18 civila, a više mještana odvedeno je u zatočenje.
Kolovoz 1993.
srpanj / kolovoz 1993. (točan datum nepoznat) Bugojno – tijekom sukoba u Bugojnu hrvatski su civili i zarobljenici bili zatočeni u više objekata, među kojima se osobito spominje logor Stadion; dio logoraša razmijenjen je 19. ožujka 1994., a potraga za nestalima nastavljena je i poslije rata.
16. kolovoza 1993. Kiseljak (Žepče) – pri upadu u selo ubijeni su hrvatski civili, a dio mještana bio je zarobljen.
Rujan 1993.
5. rujna 1993. Zabilje (Vitez) – u Zabilju je ubijeno 14 hrvatskih zarobljenika, među njima pripadnici HVO-a i Civilne zaštite.
8./9. rujna 1993. Grabovica – u selu Grabovica ubijena su 33 hrvatska civila; u javnim se izvorima redovito navodi da se za dijelom žrtava još traga.
10. rujna 1993. Vrbica kod Zavidovića – u snažnom topničkom napadu na selo poginulo je šest hrvatskih civila, a više ih je ranjeno.
14. rujna 1993. Uzdol (Prozor-Rama) – u napadu na selo ubijena je 41 osoba, među njima 29 civila i 12 pripadnika HVO-a.
16. rujna 1993. Hudutsko (Prozor-Rama) – toga su dana pripadnici Armije RBiH zarobili 25 vojnika HVO-a i dva civila; od zarobljenih vojnika 22 su strijeljana, a trojica su preživjela i odvedena u logor „Muzej” u Jablanici.
Listopad 1993.
18. listopada 1993. Kopijari – u napadu Armije BiH na selo Kopijari ubijeni su hrvatski civili i ratni zarobljenici.
30. listopada 1993. Vareš – nakon ulaska Armije RBiH u grad ubijeni su hrvatski civili, a dio hrvatskoga stanovništva napustio je područje.
Studeni 1993.
13. studenoga 1993. Fojnica – u franjevačkom samostanu Duha Svetoga ubijeni su fra Nikica Miličević i fra Leon Migić. Za neposredno izvršenje zločina osuđen je Miralem Čengić.
Prosinac 1993.
22. prosinca 1993. Križančevo Selo (Vitez) – među javno komemoriranim podacima navodi se da su u napadu na Križančevo Selo stradali hrvatski civili i pripadnici HVO-a. U predmetu Purić i drugi optužnica je obuhvatila ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali te dviju hrvatskih civilki na području Križančeva Sela, Šafradina i Dubravica.
Ratni zločini HVO-a nad Bošnjacima
Zločini HVO-a nad Bošnjacima tijekom hrvatsko-bošnjačkoga sukoba osobito su dokumentirani za područje Uskoplja, Busovače, Lašvanske doline, Kiseljaka, Jablanice, Mostara, Stoca, Čapljine i Vareša.
U nastavku su navedeni neki od poznatijih zločina HVO-a nad bošnjačkim civilima i zatočenicima.
Siječanj 1993.
18. siječnja 1993. Uskoplje – Bošnjački dio grada bio je mjestimice teško razoren topništvom, tenkovima, raketama i pokretnim protuavionskim topovima.
18. siječnja 1993. Duša – HVO i Hrvatska vojska napali su i granatirali selo Duša iz pravca Mačkovca.
25. siječnja 1993. Busovača – nakon ultimatuma od 20. siječnja HVO je napao općinu Busovača; u napadu su sudjelovali topništvo i pješaštvo, a napad je imao za posljedicu smrt više osoba te uništavanje i pljačku bošnjačkih radnji i restorana.
Travanj 1993.
travanj – listopad 1993. Lašvanska dolina – u haškim presudama i optužnicama zločini HVO-a na području Viteza, Busovače, Novoga Travnika i Kiseljaka opisani su kao dio zajedničkoga plana progona bošnjačkoga stanovništva, uz ubojstva, zatvaranja, prisilna premještanja, razaranja kuća i vjerskih objekata.
travanj 1993. – siječanj 1994. Rotilj (Kiseljak) – Bošnjaci općine Kiseljak bili su zatočeni u selu Rotilj u vrlo teškim životnim uvjetima; ondje je bilo ubojstava, fizičkoga nasilja i silovanja, a zatočenici su bili prisiljeni kopati rovove, pri čemu su neki ubijeni ili ranjeni u razmjeni vatre.
16. travnja 1993. Ahmići (Vitez) – u napadu HVO-a na selo ubijeno je 116 bošnjačkih civila, među njima žene, djeca i starije osobe; selo je spaljeno, a uništene su kuće i vjerski objekti.
16. travnja 1993. Nadioci, Šantići i Pirići (Vitez) – sela su napadnuta istodobno s Ahmićima; u sudskim je izvorima utvrđeno da su napadi bili usmjereni protiv bošnjačkoga civilnog stanovništva te praćeni ubojstvima, razaranjem i pljačkom.
16. travnja 1993. Nadioci (Vitez) – u ranim jutarnjim satima prilikom upada u kuću ubijena je tročlana bošnjačka obitelj.
16. travnja 1993. Donja Večeriska (Vitez) – selo je razoreno u napadu HVO-a. 17. travnja 1993.
Kratine (Vitez) – na području sela Kratine ubijena je skupina bošnjačkih civila iz okolnih mjesta; 2022. identificirano je 13 žrtava, među njima šestero djece.
17. – 20. travnja 1993. Sovići i Doljani (Jablanica) – tijekom napada HVO-a na Soviće i Doljane zatočeni su bošnjački civili i pripadnici ABiH; zatočenici su zlostavljani i premlaćivani, najmanje 450 bošnjačkih civila bilo je zatvoreno u školi u Sovićima i obližnjim kućama, a u blizini škole ubijena su četiri zatočena pripadnika ABiH; srušene su i džamije u Sovićima i Doljanima.
18. travnja 1993. Kiseljak – HVO je napao bošnjačka sela u općini Kiseljak, među njima Gomionicu, Grahovce, Han Ploču i Tulicu; prema sudski utvrđenim činjenicama napadnuto je najmanje deset sela, ubijene su desetine civila, spaljeno 250 kuća, a više džamija oštećeno je ili razoreno.
18. travnja 1993. Stari Vitez – u blizini džamije eksplodirao je kamion-cisterna natovaren eksplozivom; u eksploziji je poginulo najmanje šest, a ranjeno više od 50 osoba.
19. travnja 1993. Zenica – ubijeno je 15 i ranjeno više od 50 civila.
19. travnja 1993. Tošćanica (Prozor-Rama) – HVO je zapalio stambene objekte Bošnjaka u selu, a tijekom napada hicima iz vatrenoga oružja ubijeni su jedan naoružani muškarac u civilnoj odjeći i dvije starije osobe.
20. travnja 1993. Gaćice (Vitez) – u napadu HVO-a ubijeno je više Bošnjaka, spaljene su bošnjačke kuće i uništen islamski vjerski objekt; nakon zauzimanja sela 247 bošnjačkih civila odvedeno je na prisilni marš prema Vitezu i korišteno kao živi štit ispred hotela Vitez.
sredina travnja 1993. Lončari, Jelinak i Putiš (Busovača) – vojnici HVO-a prodrli su u Lončare, uhapsili 25 osoba i odveli ih u logor Kaonik, dok su u Lončarima, Jelinaku i Putišu zapaljeni stambeni objekti, staje i stoka; oko 200 osoba, među njima žene, djeca i starci, okupljeno je u mektebu džamije, više ih je pretučeno, a brojni civili natjerani su da napuste selo.
travanj 1993. Očehnići (Busovača) – pripadnici Vojne policije prodrli su u mjesto, gdje je ubijeno najmanje pet civila, među njima i žena, više osoba je ranjeno, pobijena je stoka, a stambeni objekti Bošnjaka su zapaljeni.
Svibanj – srpanj 1993.
svibanj – listopad 1993. Vojno (Mostar) – u logoru Vojno HVO je zatočio bošnjačke muškarce, žene i djecu; zatočenici su bili izloženi svakodnevnom fizičkom i psihičkom zlostavljanju, ubojstvima, prisilnom radu na crti bojišta te seksualnom nasilju nad ženama i djevojčicama.
travanj – srpanj 1993.