Mjesta Meiji industrijske revolucije (japanski: 明治日本の産業革命遺産 製鉄, めいじにほんのさんぎょうかくめいいさん せいてつ・せいこう、ぞうせん、せきたんさんぎょう) je skupina od dvadeset i tri lokaliteta, uglavnom na jugozapadu Japana, koja su svjedočanstvo brze industrijalizacije zemlje od polovice 19. do ranog 20. stoljeća, kroz razvoj proizvodnje čelika, brodogradnje i eksploatacije ugljena. Ova mjesta predstavljaju kratki proces tijekom kojega je feudalni Japan težio za tehnološkim napretkom u europskom i američkom duhu, dok se usporedo tehnologija prilagođavala potrebama zemlje i njezinim društvenim običajima. Bio je to prvi uspješan prijenos zapadnjačke industrijalizacije na jednu ne-zapadnjačku zemlju. Zbog toga su Mjesta Meiji (povijesno razdoblje Japana od 1868. do 1920.) industrijske revolucije 2015. god. upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji.Sites of Japan’s Meiji Industrial Revolution: Iron and Steel, Shipbuilding and Coal Mining na UNESCO-ovim službenim stranicama Preuzeto 4. kolovoza 2015.
Popis lokaliteta mini|<center>Karta sa zaštićenim Meiji mjestima u Hagiju Hagi, Yamaguchi, prefektura (001-005) Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px| <center>Reflektirajuća peć Hagija (japanski: (萩反射炉, Hagi hansharo) 1856. 0,38 ha Danas je od ove peći iz 1856. god. ostao samo dimnjak visok 10,5 metara, izgrađen od bazalta, osim gornjeg dijela koji je zidan opekom. Dimnjak je trapezoidnog oblika i sužava se prema vrhu, dok su dva luka na dnu rupe kroz koje je dim bivao uvučen u dimnjak.Hagi Reverberatory Furnace , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. <center>Ebisugahana brodogradilište (恵美須ヶ鼻造船所跡, Ebisugahana zōsensho ato) 1869. 0,79 ha Prvo japansko brodogradilište koje je bilo sposobno izgraditi moderne bojne brodove kao što je škuna Heishin-maru, nazvana po godini završetka, 1869.Surviving Breakwater, Birthplace of the First Western-style Battleship in Hagi , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. 150x150px|<center>Ōitayama-tatara <center>Ōitayama-tatara talionica željeza (大板山たたら製鉄遺跡, Ōitayama tatara seitetsui ato) 1855. 0,63 ha Mjesto jedinstvenog procesa japanske samo-modernizacije, tj. izgradnje zapadnjačkog broda japanskom autohtonom tehnikom proizvodnje željeza. Tatara je japanska tradicionalna metoda lijevanja željeza koja se razvila tijekom više stoljeća. Na mjestu se nalaze dobro očuvani ostaci starog željeza za izradu peći, mijehovi i drugi prateći objekata.Self-Modernization Led by Indigenous Iron-making Technique of 'Tatara' , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Hagi dvorski grad (萩城下町, Hagi jōkamachi) Razdoblje Edo 96,9 ha Dvorski grad Hagi je bio političko, ekonomsko, kulturno i vojno sjedište Hagi posjeda (također poznatog kao Choshu), koje je odigralo ključnu ulogu u rađanju modernog Japana. Danas Hagi čuva svoj povijesni izgled i druge ključne značajke japanskog dvorskog grada kasnijeg feudalnog društva pod Tokugawa šogunatom: Hagi Dvorac uključujući brdo Shizuki, središnje zidine (honmaru) i sekundarne zidine (ninomaru), dvorski grad (jokamachi), gdje su stanovi samuraja, mještana i bogatih trgovaca, te treće zidine (sannomaru) i Horiuchi (unutarnji opkop) gdje su najvažniji stanovnici imali svoje domove.Picturesque Castle Town Tells of Bygone Era , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Shōkasonjuku akademija (松下村塾, Shōkason juku) 1857. 0,13 ha Shokasonjuku akademija je privatna škola koju je vodio Yoshida Shōin (1830. – 1859.), a u kojoj su se školovali mnogi od ključnih figura u modernizaciji i industrijalizaciji Japana krajem 19. stoljeća.Where Key Players in Japan’s Meiji Restoration Studied , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015.
Kagoshima, Kagoshima, prefektura (006-008) mini|<center>Karta sa zaštićenim Meiji mjestima u gradu Kagoshima Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px|<center> <center>Shūseikan (旧集, Shūseikan) 1851. 9,98 ha Shimazu Nariakira, gospodar Satsuma domenw na južnom rtu Kyushua, bio je odlučan u namjeri da ojača zemlju ekonomski i vojno i zaštiti ju od zapadnjačke kolonizacije. Godine 1851. osnovao je u Iso području Kagoshime industrijski kompleks nazvan Shuseikan, gdje je njegovao razne moderne industrije, koncentrirajući se posebno na lijevanje topova i brodogradnju. Na svom vrhuncu u reflektirajuće peći za lijevanje topova, staklani, kovačnicama i mnogim drugim proizvodnim objekatima, kompleks je zapošljavao 1.200 ljudi.From Fear of Colonization, Japan’s First Industrial Complex , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. Shuseikan je izgorio 1863. godine, tijekom Anglo-Satsuma rata koji je bio prekretnica za obitelj Satsuma da promijeni svoju politiku od nacionalističke ideologije i odbacivanja stranaca, prema agresivnom uvođenju zapadne tehnologije. Izgrađen od lokalnih vulkanskih stijena, završena tvornica je uskoro dobila nadimak „Kamena kuća”. Iako je arhitektura zapravo zapadnjačkog stila (nizozemski), kao što se vidi na krovištu, zgrada također prikazuje izrazito ne-zapadne značajke kao što su grede i drugo, koji sugeriraju da je projekat japanski.The oldest survival Western-style factory, introducing Dutch technology , kyuyama.jp Preuzeto 4. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Terayama peć za ugljen(鹿児島県鹿児島市吉野町) 1858. 0,64 ha Shuseikan industrijski kompleks je zahtijevao ogromnu količinu goriva za reflektirajuće peći, visoke peći i parni stroj. Kako bi zadovoljili potražnju za ugljenom koja je skočila s napretkom Shuseikana i proizvodnje bijelog ugljena kao snažnog izvora topline, Shimazu Nariakira naredio je izgradnju vuglenicu Terayama u gradu Yoshina, pet kilometara sjeverno-sjeveroistočno od Shuseikana.Backyard of Shuseikan, Supplying Fuel , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Sekiyoshi vodena vrata Yoshino voda (鹿児島県鹿児島市下田町) 1852. 0,11 ha Godine 1852., Shimazu Nariakira izgradio je novi kanal za transport vode na udaljenosti od oko sedam kilometara od Yoshino voda, kanala od Sekiyoshija do grada Shimoda zapadno od Yoshino visoravni u gradu Kagoshima, kako bi opskrbio vodenice Shuseikana. Naime, Shuseikan industrijski kompleks je koristio vodu za motore jedinica kao što su visoke peći i bušilice topovskih cijevi, umjesto parnog stroja koji je još uvijek u fazi istraživanja.Water Power Source of Shuseikan , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015.
Izunokuni, Shizuoka, prefektura (009)
Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px|<center> <center>Nirayama reflektirajuće peći (韮山反射炉, Nirayama hansharo) 1857. 0,5 ha Tokugawa vlada je odlučila izgraditi vlastitereflektirajuće peći u Nirayami kao odgovor na dolazak brodova američkog admirala Perryja 1853. god. Za razliku od drugih, Nirayama reflektirajuće peći su izvanredan i relativno potpun primjer peći u kojima su se doista talili topovi. Vanjski dio peći ima zidanu konstrukciju od lokalnog Izu kamena (zeleni tuf), dok nutrašnjost ima zidanu lučnu strukturu od lokalne opeke. Stog, visine 15,7 metara, je također izgrađen od opeke čija je površina ožbukana.The Only Surviving Reverberatory Furnaces Once in Production , kyuyama.jp Preuzeto 6. kolovoza 2015.
Kamaishi, Iwate, prefektura (010) Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px|<center> <center>Rudnik željeza i talionica Hashino (橋野鉄鉱山および関連施設, Hashino tetsu kōzan oyobi kanren shisetsu) 1858. 39,55 ha Oshima Takato, upravitelj Morioka domene izgradio je zapadnjačke visoke peći u Ohashi u selu Otsuchi-Dori Kasshi, Morioka domena i 15. siječnja 1858. uspio kontinuirano proizvoditi rastaljeno sirovo željezo po prvi put u Japanu. I mjesto i krajolik okolne šume iz koje se dobivao ugljen potreban za visoke peći, sačuvani su i u dobrom su stanju.Kamaishi, Birthplace of Japanese Modern Iron Industry , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015.
Saga (grad), Saga, prefektura (011)
Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px|<center> <center> Brodogradilište Mietsu (三重津海軍所跡, Mietsu kaigunsho ato) 1858. 3,14 ha Koncem Edo perioda Saga domena je pristupila izgradnji moderne zapadnjačke mornarice s plovilima na parni pogon, kako bi se poboljšala obrambena sposobnost luke Nagasakija. Saga domena je također za istu svrhu gradila baterije i topove od lijevanog željeza u Tsuiji reflektirajućoj peći.Japanese Naval Technology at Its Finest , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015.
Nagasaki, Nagasaki, prefektura (012-019) mini|<center>Karta sa zaštićenim Meiji mjestima u Nagasakiju Slika Ime Godina Površina Koordinate Odlike 150x150px|<center> <center>Kosuge pristanište za opravku brodova(小菅修船場跡, Kosuge shūsenba ato) 1869. 2,36 ha Kosuge pristanište za opravku brodova iz siječnja 1869. godine je bilo prvo moderno zapadnjačko pristanište koje je koristilo parni stroj u Japanu. Pristanište i kuća za vitlo (kojim se brod izvlačio za plime i nakon opravaka vraćao u more) su najstarij ostaci suvremene pomorske tehnologije u Japanu i pružaju rijedak i vrijedan primjer prijenosa zapadne tehnologije u kasnom Edo i početkom Meiji razdoblja.Industrial Architecture from Dawn of Modern Japanese Naval Technology , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Mitsubishi suho pristanište br. 3. (長崎造船所関連施設, Nagasaki zōsenjo kanren shisetsu) 1905. 2,28 ha Mitsubishi Nagasaki brodogradilište je dokaz brze moderne industrijalizacije Meiji ere u Japanu, zemlji kojoj je nedostajala tehnologija za popravak i izgradnju modernih brodova na kraju razdoblja Edo, a koja je u pola stoljeća razvila infrastrukturu za izgradnju svjetske klase velikih brodova. Suho pristanište br. 3. je izgradila tvrtka Mitsubishi Goshi Kaisha kao najveći dok u Aziji. U vrijeme završetka, bilo je dugo 222,2 metara, široko 27 i duboko 12,3 metara, s nosivošću od 30.000 tona.Rapid industrialization of shipbuilding technology started here in Nagasaki, the window to the West , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015. 150x150px|<center> <center>Mitsubishi Senshokaku kuća za goste (長崎造船所 占勝閣, '') | 1904. | 0,41 ha | | Mitsubishi Senshokaku kuća za goste je drvena zgradnjačkog stila vila izgrađena na brežuljku na posjedu MHI-a Nagasakijskog brodogradilišta s pogledom na suhi dok br. 3. Arhitekt Tatsuzo Sone, koji je studirao zapadnjačku arhitekturu, dizajnirao je dvokatnu zapadnog stila drvenu zgradu (s podrumom od opeke) sa spavaćim sobama i predsobljem na drugom katu i blagovaonicom, recepcijom, studijem, itd. na prvom katu, te kuhinjom u prizemlju. |- valign=top |- valign=top | 150x150px|<center> | <center>Mitsubishi divovska konzolna dizalica | 1909. | 0,03 ha | | Mitsubishi divovska konzolna dizalica je bila prva i najnovija električna dizalica instalirana u Japanu u to vrijeme. Uz nosivost od 150 tona, električna dizalica na motorni pogon mogla je izdržati težinu velikih teških strojeva. |- valign=top |- valign=top | 150x150px|<center> | <center>Mitsubishi bivša tvornica kalupa | 1898. | 0,36 ha | | Mitsubishi bivša tvornica kalupa je najstarija zgrada u Nagasaki brodogradilištu; izgrađena 1898. godine na mjestu ljevaonice. Tvornica je dvokatna zgrada od opeke koja ima drveno krovište tipa kirizuma sa zabatom pokrivenim pantileom, sa središtem prvog kata koje podržavaju drvenim stupovi. Zgrada je obnovljena u muzej 1985. godine naglašavajući ulogu Nagasaki brodogradilišta u modernizaciji Japana. |- valign=top | 150x150px|<center> | <center>Rudnik ugljena Takashima(高島, Takashima) | 1869. | 0,17 ha | | Otvaranjem japanskih luka, Nagasaki je odigrao ključnu ulogu u regiji, kao izvozna luka i skladište za opskrbu zapadnjačkih parobroda ugljenom. Kako bi zadovoljili rastuću potražnju za brodskim gorivom, Saga domena je počela razvijati Takashima rudnik 1868. god. Prvi japanski rudnik koji je iskorištavao snagu pare za ekstrakciju ugljena s morskog dna, Hokkei Pa, koristio je revolucionarne zapadne tehnologije i strojeve za proizvodnju oko 300 tona ugljena dnevno.Japan’s First Steam Engine-Powered Shaft Mine , kyuyama.jp Preuzeto 5. kolovoza 2015. |- valign=top | 150x150px|<center> | <center>Hashima rudnik uglja(端島炭坑, Hashima tankō) | 1890. | 6,51 ha