mini|lijevo|Gomolji krumpira Krumpir (lat. Solanum tuberosum) je biljka porodice Solanaceae porijeklom s južnoameričkih Anda, gdje su je Quechua Indijanci nazivali papa. U prehrani se koristi podzemni gomolj, a nakon otkrića Amerike ova biljka osvojila je svijet. Ostali narodni nazivi za krumpir su krompir, krtola, kumpir, krumpijer, kalamper, podzemljica, patata.
Nadzemna stabljika je do prst debela, zeljasta 0,5 m visoka i uglasta. Listovi su nepravilno perasto razdijeljeni s jajolikim listićima. Cvjetovi su (ovisno o sorti krumpira) od bijele do ljubičaste boje, a smješteni su u pašticama na dugim peteljkama. Plod je žućkasto-bijelo-zelenkasta boba.
Naziv Hrvatski naziv "krumpir" potječe najvjerojatnije iz njemačkog jezika. Morfologija Solanum tuberosum L. uspravna je ili katkad polegla višegodišnja zeljasta biljka, obično visoka 60–100 cm. Nema bodlje, a izdanci mogu biti rijetko do gusto obrasli jednostavnim, često ljepljivim dlačicama. Pod zemljom razvija vriježe na čijim se krajevima oblikuju jestivi gomolji vrlo različita oblika, veličine i boje.
Listovi su pojedinačni, neparno perasti, najčešće sastavljeni od 5–9 većih liski. Liske su jajaste ili eliptične, duge do oko 8 cm, oštra do ušiljena vrha i tupe osnove. Između glavnih liski mogu biti prisutne sitnije međuliske. Peteljka je vitka, duga do 5 cm, a pri osnovi se mogu razviti male liske nalik palistićima.
Cvatovi su vršne, poslije prividno bočne, razgranate cimozne metlice. Cvatna stapka duga je 4–10 cm i obično se račva. Cvjetne stapke duge su 10–20 mm.
Čaška je duga 5–8 mm i režnjevita približno do polovice; režnjevi su suličasti i dugo ušiljeni. Vjenčić je širok 20–40 mm, bijel, ružičast, plavkast ili purpuran, a pri sušenju često požuti. Plitko je režnjevit, s jajastim režnjevima. Prašnice su duge 5–7 mm.
Plod je gotovo kuglasta, gola, žuta boba promjera 1,5–2,5 cm. Sjemenke su brojne, široke oko 2 mm. Za razliku od gomolja, plodovi nisu namijenjeni jelu i sadrže više steroidnih glikoalkaloida.
Vrsta potječe iz zapadne Južne Amerike, gdje se domaći lokalni oblici uzgajaju od Venezuele do sjeverne Argentine, uglavnom na srednjim i velikim nadmorskim visinama, te u nizinskom južnom Čileu. Danas se krumpir uzgaja gotovo u cijelom svijetu.
Taksonomska zbrka uzgojenih krumpira Uzgojeni krumpiri iznimno su promjenjivi. Andske lokalne sorte razlikuju se oblikom i bojom gomolja, bojom kožice i mesa, vremenom dozrijevanja, otpornošću te brojem kromosoma. Zato su ih različiti autori raspoređivali u posve različit broj vrsta: neki su priznavali samo nekoliko vrsta; Hawkes ih je dijelio u sedam vrsta i više podvrsta; ruski autori priznavali su čak 21 vrstu; Ochoa je samo za bolivijske uzgojene krumpire razlikovao devet vrsta i 141 niži takson.
Velik dio tih razlika povezan je s hibridizacijom i različitim razinama ploidije. Među uzgojenim krumpirima postoje diploidni, triploidni, tetraploidni i pentaploidni oblici, pa se identifikacija nekoć često temeljila čak i na brojenju kromosoma.
Prema širem i praktičnijem shvaćanju, većina lokalnih uzgojenih krumpira uključuje se u jednu vrstu, Solanum tuberosum, unutar koje se razlikuju skupine kultivara kao što su: Ajanhuiri Group, Andigena Group, Chaucha Group, Chilotanum Group, Curtilobum Group, Juzepczukii Group, Phureja Group i Stenotomum Group. WFO, pristupljeno 21. srpnja 2026. Konzumacija
Krumpir se može pripremati kao hrana na više načina. Tako se može, zavisno od kulinarskog tipa, kuhati, pržiti ili peći.
Kuhani krumpir može se konzumirati na način da se samo nareže i posoli ili se može dalje pripremati kao restani krumpir, pire krumpir ili kao salata.
Prženi krumpir se priprema najčešće kao pomfrit ili kao mladi krumpir narezan na nešto veće kriške, kao čips ili kao spiralni krumpir.
Pečeni krumpir se priprema kao krumpir ispod peke ili kao pečeni krumpir u pećnici narezan na veće kriške ili ploške, bilo da se peče sam ili zajedno s nekom vrsta mesa.
Kumpir, se zove jedno tursko brzo jelo, koje se sastoji pretežito od krumpira. Galerija
Vidi plavi krumpir
Izvori
Kategorija:Pomoćnica Kategorija:Povrće