mini|desno|Zastava Crne čete. Crna četa (crna vojska) (nje. Schwarze Armee/Schwarzen Legion, mađ. Fekete Sereg) je bio naziv za prvu stajaću vojnu postrojbu u hrvatskim zemljama. Njen su sastav činili ratnici plaćenici. Osnovana je u drugoj polovici 15. stoljeća (između 1459. i 1460.), a ustrojio ju je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin.Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., , str. 200. Ime je dobila po svojoj crnoj opremi. Činilo ju je šest tisuća vojnika iz raznih (većinom slavenskih) krajeva (činili su ju većinom Česi, Poljaci i Srbi). Plaća koju su primali bila je redovna. Razlog uvođenja bilo je što je Matija Korvin htio da s vojskom može osvajati i krajeve koji tim vojnicima nisu bili matični. Dotad se kralj mogao oslanjati samo na "narodnu vojsku" koja je doslovno bila domobranstvo, slabo izvježbano, sporo se kretalo, vojnici su išli u rat pod zastavama svojih banova, župana, prelata i velikaša koja se borila jedino za obranu domovine (isto je bilo poslije potvrđeno, za kralja Vladislava II., na Saboru u Požunu 1492., da kralj ne smije pozivati narod na oružje za rat izvan države), a nije prelazilo granicu.Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske, Petrinja, 1904. Poglavlje Kulturna povijest Hrvatske g. 1386.-1526., str. 347.-348. Iz zbirke Harvardskog sveučilišta, pokrovitelj digitaliziranja Google.
Nakon ustrojenja crne čete, kralj Matija Korvin uredio i topništvo, pješake oboružao puškama, dok je na Dunavu uzdržavao ratnu mornaricu od 364 lađe i 2600 mornara (na lađama su kao vojnici služili Srbi)
Matija Korvin svojom se crnom četom poslužio u obračunu s carem Fridrikom III., kad je bilo nastupilo primirje s Turcima. Snijevao je postati "car rimski". Ratovao je od 1479. do 1487., pri čemu mu je oteo brojne gradove. Početkom godine 1484. poslao je Matija Korvin svoje čete u Dolnju Austriju, gdje su zauzele Most (Bruck) na Litavi i Korneuburg.Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske I. - Hrvatska god. 1479.—1490.
Brojka pripadnika ove postrojbe dolazila je i do 8.000 - 10.000. Među vođama su bili poslije hrvatski ban Blaž Podmanicki (zvan i Blaž Magjar), Stjepan Báthory, Vlad III. Drakula, Dmitar Jakšić i Branković, Ivan Giskra,Više o Giskri vidi u Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske (od najstarijeg doba do g. 1657.), poglavlje Borba za prijestolje, I. Zagreb, 1924. František Hag, Vuk Grgurević, Ivan Haugwitz, Mirko Zapolja.
Vidi Naredba kralja Žigmunda od 12. ožujka 1435. o vojništvu
Izvori
Kategorija:Hrvatska vojna povijest