mini|Juanito Oiarzabal, 2007. Juan Eusebio Oiarzabal Urteaga (30. ožujka 1956.), poznatiji kao Juanito Oiarzabal, poznati je baskijsko-španjolski planinar. Napisao je četiri knjige o toj temi. Bio je šesti čovjek koji je uspio osvojiti svih 14 vrhova iznad 8000 metara, http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=18833 a treći koji se popeo na njih bez dodatnog kisika. Bio je prva osoba koja je osvojila najviša 3 vrha dva puta (Everest + K2 + Kangchenjunga), a bio je najstariji alpinist na vrhu Kangchenjunga, sa skoro 53, dok ga Carlos Soria Fontan nije nadmašio 2014., koji je imao 75 godina. http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=18642 Godine 2004. izgubio je sve svoje nožne prste zbog ozeblinama nakon penjanja na K2. http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=2105

Godine 2009. objavio je da želi postati prva osoba u povijesti koja će osvojiti "dupli 14", penjanje na svaki vrh iznad 8000 metara dva puta.U travnju 2010. je stigao do 24. osam-tisućnjaka, nakon penjanja na Annapurnu, Spanish climber dies on Nepal's Annapurna što je svjetski rekord.http://www.8000ers.com/cms/en/download.html?func=startdown&id=141 U 2011. godini popeo se na Lhotse po drugi put, što je njegov 25. osam-tisućnjaka. http://www.8000ers.com/cms/en/news-mainmenu-176/1-latest/283-lhotse-summits.html Oiarzabal je drugi najuspješniji planinar svih vremena u penjanju na vrhove iznad 8000 metara nakon Nepalca Phurbe Tashija Sherpe, koji se popeo 28 puta.

Himalaja

Njegov uspjeh na Himalaji je dobro poznat, ali manje je poznato da je već prije toga nakupio iskustvo koje je među najvećima u Španjolskoj. Uspeo se na sve španjolske planinske masive, na najtežim pravcima. Čak je otkrio neke rute velike važnosti. Visoko je iskusan u penjanju po Alpama. Na drugim kontinentima, penjao se po Sjevernoj Americi, Južnoj Americi i Africi, i vraćao se na Himalaju, gdje obavlja svoje ekspedicije s velikom lakoćom, što se može činiti očiglednim nakon 35 ekspedicije u više od 23 godine.

Usponi

Aljaska 1984. – Mount McKinley (6194 m) – Ruta West Buttress Argentina 1983. – Aconcagua (6957 m) – 5. svjetski zimski uspon. Pripisuje mu se 16 uspona na Aconcaguu, kao vodič Kenija 1988. – Mount Kenya – Diamond Corridor Nepal 1982. – Kangchuntse (Makalu II) (7640 m). Dosegnuta visina: 7200 m 1988. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8000 m 1989. – Makalu (8465 m). Zapadni stup. Dosegnuta visina: 8350 m 1990. – Everest (8848 m). Jugozapadna strana. Dosegnuta visina: 8300 m 1991. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8400 m 1993. – Everest (8848 m). Jugo-jugoistočna ruta. VRH 1995. – Makalu (8465 m). Normalna ruta. VRH 1995. – Lhotse (8516 m). Normalna ruta. VRH 1996. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Britanska ruta. VRH 1997. – Manaslu (8163 m). Normalna ruta. VRH 1998. – Dhaulagiri (8167 m). Normalna ruta. VRH 1999. – Annapurna (8091 m). Njemačka ruta. VRH 2002. – Makalu (8465 m). Zapadni stup. Dosegnuta visina: 7600 m 2004. – Ama Dablam (6856 m). Jugozapadni oštri brid. VRH 2010. – Annapurna (8091 m.). VRH (Helikopter korišten pri silasku) 2011. – Lhotse (8516 m). VRH Pakistan 1987. – Gasherbrum II (8035 m). VRH 1987. – Hidden Peak (8068 m). Messnerova ruta. Dosegnuta visina: 6800 m 1992. – Nanga Parbat (8125 m). Kinshoferova ruta. VRH 1994. – K2 - Chogori (8611 m). Ruta Tomo Cesen (1. integralna). VRH 1995. – Broad Peak (8047 m). Normalna ruta. VRH 1997. – Hidden Peak (8068 m). Japanski koridor. VRH 2003. – Broad Peak (8047 m). Zima. Dosegnuta visina: 6900 m 2003. – Gasherbrum II (8035m.) Normalna ruta. VRH 2003. – Hidden Peak (8068 m). Japanski koridor. VRH 2004. – K2 - Chogori (8611 m). VRH

Kina 1985. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH 1998. – Shisha Pangma (8046 m). Jugozapadna strana. Britanska ruta. VRH 2000. – Everest (8848 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8700 m (bez kisika) 2001. – Everest (8848 m). Sjeverna strana. VRH (bez kisika) 2002. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH 2003. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH (23. rujna) 2003. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH (5. listopada) Grenland 2000. – prijelaz između lokaliteta Narsasoak i Kangarlosoak (650 km) na saonicama, vučen zmajem Kina (autonomna regija Xinjiang) 2000. – Taklamakan prijelaz pustinje u dužini 800 km samo uz pomoć deva. Rusija 2001. – Mount Elbrus (5642 m) Normalna ruta. Zima. Najviši vrh Europe.

Knjige

Buscando las catorce estrellas [Tražeći četrnaest zvijezda], Editorial Lur, 1997. Los 14 ochomiles de Juanito Oiarzabal [Četrnaest osamtisućnjaka Juanita Oiarzabala], Ediciones Desnivel, 1999. Conversaciones con Juanito Oiarzabal [Razgovori s Juanitom Oiarzabalom], Ediciones Desnivel, 2001. El Everest de Juanito Oiarzabal [Everest Juanita Oiarzabala], Ediciones Desnivel, 2002.

Izvori

Vanjske poveznice

Službena stranica

Oiarzabal Kategorija:Planinari