Obrana Topuskog je skup borbenih aktivnosti koje su poduzele hrvatske snage početkom Domovinskog rata radi obrane grada Topuskoga. Topusko je pretrpjelo velika razaranja. Zbog slabe naoružanosti hrvatskih snaga, još uvijek nepovoljnog međunarodnog okružja, velike nadmoći u tehnici i ljudstvu velikosrpskih osvajača, snažne pete kolone odnosno brojnih pobunjenika, grad je pao u ruke osvajača.
Uvodne okolnosti Općenite okolnosti u Hrvatskoj i okružju, te događaji iz krajeva susjednih Topuskom.
17. ožujka osnovano Srpsko kulturno društvo "Sava Mrkalj", a pozdravne poruke uputili su im Jakov Blažević, Kulturna zajednica Srbije, Udruženje za istinu o Kosovu "Božur" i Sekcija kordunaških divizija iz Beograda i Novog Sada.<ref>Milan Maleš: [http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/ratkronika.pdf Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996.] , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 126 </ref>
Rujna 1990. godine legalne hrvatske vlasti uspostavile su policijsku postaju na kojoj su na ploči postaje istaknuli hrvatski državni grb koji su, kao i svaki hrvatski grb, antidemokratske i velikosrpske snage nazivale ustaškim. Na to su se Srbi iz Petrinje i okolnih sela naseljenih Srbima okupili i pobunili. Oružano su napali hrvatsku policijsku postaju i pokušali uzeti oružje iz nje. Ovaj je odmetnički ispad suzbijen. Iznimna hrabrost petrinjskih policajaca odigrala je tu veliku ulogu, kao i ispomoć postrojbe iz Zagreba koja je došla pomoći petrinjskim kolegama.rž: 21. rujna 1991. Petrinja – okupacija i zločini u gradu, narod.hr, 21. rujna 2015.
29. studenoga 1990. pripadnici MUP-a Hrvatske uhitili u Dvoru na Uni Željka Ražnjatovića, zvanog Arkan, i priveli istražnom sucu u Zagrebu.HIC Kronologija Domovinskog rata u Banovini
5. siječnja 1991. tzv. SUP Krajine obavijestio MUP Republike Hrvatske da su policijske postrojbe Knina, Obrovca, Benkovca, Gračaca, Donjeg Lapca, Titove Korenice, Dvora na Uni, Gline, Kostajnice i Vojnića ušli u sastav tzv. SUP-a Krajine. Ova je objava najavila zakuhavanje stanje oko Petrinje, jer su obližnja Glina, Hrv. Kostajnica i Vojnić ovime proglašeni za pobunjeničko područje. 28. siječnja 1991. tzv. Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine donijeli odluku da se SAO Krajina razdružuje od Republike Hrvatske i ostaje u Jugoslaviji. 15. veljače 1991., Borislav Mikelić, predsjednik Poslovodnog odbora "Gavrilovića", poslije visoki dužnosnik pobunjeničke paradržave, podnio neopozivu ostavku.
15. ožujka Hrvatski naziv na ploči policijske postaje u Topuskom "izaziva" Srbe, pa pripadnici SDS-a traže skidanje ploče.
1. travnja 1991. tzv. Izvršni savjet nacionalnog vijeća SAO Krajine donio Odluku o pripojenju Krajine Republici Srbiji, te da na njenom teritoriju važe zakoni republike Srbije i Ustav SFRJ, a 1. svibnja na konstituirajućoj sjednici "Skupštine SAO Krajine" najavljen referendum o pripajanju Srbiji, 4. svibnja oklopne postrojbe došle u Dvor na Uni, 11. svibnja Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je referendum "SAO Krajine" o pripojenju Srbiji neustavnim, no 16. svibnja tzv. Skupština SAO Krajine donijela jednoglasno Odluku o pripojenju Srbiji.
Pretkraj proljeća i početkom ljeta 1991. JNA je otvoreno pomagala srpske pobunjenike u Hrvatskoj.rž: Kontekst ratova za vojarne: razoružavanje teritorijalne obrane Hrvatske, uvođenje embarga i otvoreni napad JNA, narod.hr, 15. rujna 2014., pristupljeno 26. listopada 2015.
8. lipnja pripadnici četničko-terorističkih postrojba, izvršili su napad na naselja Hrvatsku Dubicu, Bačin, Cerovljane, Predore i okolna mjesta, provodeći teror nad civilnim pučanstvom, pri čemu su ubili više desetaka hrvatskih državljana.
25. lipnja Hrvatski sabor je usvojio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Zajedno s Hrvatskom neovisnost je proglasila i Slovenija. Istog dana "martićevci" napali Dvor na Uni, a 26. lipnja U ranim jutarnjim satima, u 4.45 sati započinje prva agresija srbočetnika na sisačko-banijskoj regiji napadom naoružanih paravojnih neprijateljskih skupina na policijsku postaju hrvatske policije u Glini, a istog dana pobunjenici u Dvoru proglasili "ratno stanje" i mobiliziranje za JNA. 27. lipnja u Bosanskom Grahovu proglašeno ujedinjenje Bosanske krajine i SAO Krajine i o tome donesena Deklaracija. Tog 26. lipnja počele su pripreme za obranu Topuskog. Ratni zapovjednik hrvatskih snaga bio je Vlado Maričković.Tadija Odić: 'Ranjena su 23 branitelja, ali crte obrane su ostale nepomaknute' , Večernji list, 31. kolovoza 2014. Pristupljeno 9. rujna 2016.
Kad je JNA napala Sloveniju, razmatrala se mogućnost napada Hrvatske na JNA, kao pomoć savezniku Sloveniji. Zapovjednik ZNG-a i ministar obrane general Martin Špegelj zagovarao je neka se poduzme opći hrvatski napad na vojarne JNA, a na sjednici VONS-a poduprio ga je samo Stjepan Mesić. Predsjednik RH Franjo Tuđman odbio je taj prijedlog. On i njegovi istomišljenici bili su uvjereni da vodstvo JNA takvo nešto čeka, čime bi dobilo kvazilegitimitet za napad na Hrvatsku, za koju bi to bilo pogibeljno, s obzirom na to da je bila razoružana predajom oružja Teritorijalne obrane ondašnje SR Hrvatske Jugoslavenskoj narodnoj armiji 23. svibnja 1990.
Srpnja i kolovoza 1991. JNA se sve otvorenije stavlja na stranu velikosrba, upadljivo opstruira svaku akciju hrvatske policije oponašanjem tampon-zone između hrvatske policije i srpkih pobunjenika, premda JNA po zakonu uopće nije imala mandat za te stvari, nego policija. Svaka takva akcija po pravilu je spašavala srpske pobunjenike od poraza, razoružavanja i uhićenja. Na taj je način JNA činila svojevrsni državni udar, jer je ignorirala legalne vlasti države Hrvatske (kako je bila definirana još u SFRJ) a stavljala se na stranu pobunjenika, ometavši rad policije, civilnih vlasti, uz to zloporabivši oružanu silu koju je imala. Tog srpnja i kolovoza velikosrbi proganjaju i ubijaju hrvatsko stanovništvo u petrinjskoj okolici: Hrastovica, Kraljevčani, Hrvatski Čuntić, Bjelovac i druga mjesta.Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon u suradnji s LZMK, Zagreb, 1996., natuknica Domovinski rat, str. 268., . Od događaja u blizini Petrinje, na zemljovidu Banijskog bojišta 1991-92. stoji oznaka za masovni zločin tik istočno od Petrinje, jugozapadno od Hrastovice i istočno od Hrvatskog Čuntića.am: Obilježena masovna grobnica hrvatskih civila i branitelja na petrinjskom podučju, narod.hr, 12. lipnja 2015."Na tom su mjestu potkraj srpnja 1991. godine, nakon zatočeništva, velikosrpski agresori ubili četvoricu hrvatskih civila – Antuna Kardaša, Petra Pavić, Peru Likovića i Nikolu Nogića, pripadnika civilne zaštite Zvonka Govorčinovića, te dvojicu hrvatskih branitelja Petra Nogića i Davora Pavlovića, sve s kostajničkog i glinskog područja."Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon u suradnji s LZMK, Zagreb, 1996., natuknica Domovinski rat, str. 268., "Novi četnički masakr banijskih seljaka dogodio se u Kraljevčanima i Bjelovcu."
2. srpnja Napadnuta policijska postaja u Kozibrodu (općina Dvor na Uni).
Prema srpskim izvorima, za trajanja velikosrpske pobune, hrvatske su policijske snage uspjele proći preko područja gvoške općine 4. srpnja i ušle u Topusko.(srp.) Čitali smo za Vas iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015. U obranu Topuskog i Viduševca pošla je 3. bojna 2. gbr.Milan Maleš: Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996.] , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 133 </ref>
13. srpnja dr Nino Šikić formirao je ratnu bolnicu za pomoć stradalim pripadnicima ZNG-a.
15. srpnja JNA tenkovima napala je postaju ispostave MUP-a RH te Kraljevčane. Stanovnici Hrvatskog Čuntića, Kraljevčana, Dragotinaca i Prnjavora uputile se u zbjeg prema Petrinji. Tijekom zbjega bili su izloženi jakom mitraljeskom i minobacačkom paljbom. Stigli su u Petrinju, gdje je privremeno utočište našlo oko 800 žitelja iz tih sela. Prvi je napad na Topuskog bio ovog dana.
22. srpnja JNA i četnici napali Josipdol.<ref name="Milan Maleš 1990">Milan Maleš: [http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/ratkronika.pdf Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996. , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 134
25. srpnja prometna odsječenost Petrinje sve je veća. Na više je mjesta minirana pruga Sisak Predgrađe – Petrinja – Karlovac, kolodvori oštećeni zbog čega je potpuno prekinut promet tom prugom. Željeznička veza prema Sisku potrajala je do 18. kolovoza. Sutradan, 26. srpnja JNA je drugi put napala u obližnjoj Glini postaju MUP-a RH u Jukincu, dijelu Gline u smjeru Petrinje, nastanjen Hrvatima. Zbog sigurnosti pučanstva i intenziteta napada, MUP i ZNG su se evakuirali preko Rijeke Gline ka G. i D. Viduševcu. Tako je Petrinja ostala okružena i s jugozapadne strane. 29. srpnja Petrinja je ostala neizravnim putem postala dodatno prometno odsječena. Susjedni Sisak odsječen je prema Sunji. Na pruzi Sisak predgrađe – Sunja – Bosanski Novi te Sunja – Novska dolazi do potpunog prekida prometa: pruga je minirana na više mjesta između Sunje i Hrvatske Kostajnice te Šaša i Jasenovca; na više mjesta oštećeni su ili opljačkani elektrotehnički uređaji. 30. srpnja policijska postaja Vojnić izdvojila se iz sastava MUP-a Hrvatske te se uključila u sastav milicije SAO Krajine. Odluku su telefaksom poslali u Policijsku upravu Karlovac.Milan Maleš: Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996.] , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 135 </ref>
25. kolovoza sigurnosni uvjeti još su bili takvi da je predsjednik RH Franjo Tuđman mogao obići prvu crtu bojišnice u Peckima kod Petrinje, sam grad Petrinju, Sisak i Hrvatsku Kostajnicu. Organizatori obrane bili su Đuro Brodarac i Ivan Bobetko koji su tad podnijeli izvješće o stanju na bojišnici i organizaciji obrane.
27. kolovoza stiže oružje za obranu nakon pada vojarna iz Bjelovara, Varaždina i Koprivnice.<ref name="ReferenceA">Milan Maleš: [http://www.matica-hrvatska-karlovac.hr/ratkronika.pdf Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996. , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 139
31. kolovoza JNA napala industrijsku zonu Siska, u neposrednom susjedstvu Petrinje.
Tijek događaja 26. lipnja počele su pripreme za obranu Topuskog.
U Topuskom je djelovala ratna bolnica, prva ratna bolnica u Domovinskom ratu. Organizirao ju je dr. Nino Šikić, kirurg iz Karlovca. Djelovala je u improviziranim uvjetima. Radila je mjesec i pol dana, do evakuacije. Tijekom rada zbrinula 448 bolesnika i ranjenih branitelja. Ova je bolnica prva po još jednome. Prvi helikopterski transport ranjenika iz okruženja organiziran je baš odavde. Pokrenuta je 13. srpnja.
Velikosrpske snage prvi su put napale Topusko 15. srpnja iz pravca Petrove gore. Napad 16. srpnja rezultirao je ranjavanjem sedmero pripadnika ZNG-a. Isti dana su velikosrbi napali Saborsko i Drežnik Grad. Već 20. srpnja dio hrvatskih prognanika iz topuskog kraja smješten je u Karlovcu. Zbrinjavanje se intenziviralo 30. srpnja.Milan Maleš: Kronologija zbivanja na karlovačko-kordunskom bojištu u Domovinskom ratu godine 1990.-1996.] , Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu. Pristupljeno 9. rujna 2016., str. 133, 135 </ref>
20. srpnja PU Karlovačka poslala je dva voda policajaca sa zadaćom sudjelovanja u obrani. Zapovijedao im je Franjo Družak.