Ivan IV. Pálffy de Erdőd (mađ. Pálffy János; Vöröskő na Balatonu, 20. kolovoza 1663. – Požun, 24. ožujka 1751.), ugarski grof, palatin (1741. – 1751.) i hrvatski ban (1704. – 1732.).
Životopis
Rodio se kao treći sin grofa Nikole IV. Pálffyja i Marije Eleonore von Harrach zu Rohrau. Njegov stariji brat Nikola VI. bio je također ugarski palatin. Ivan IV. je 1681. godine stupio u vojnu službu te se istaknuo u ratovima protiv Osmanlija, a sudjelovao je i obrani Beča 1683. godine. Brzo je napredovao u vojnoj hijerarhiji te je već 1688. postao je general pobočnik princa Karla Lotarinškoga, 1693. stekao je čin general bojnika, a 1709. godine čin feldmaršala, najviši u habsburškim zemljama.Pálffy de Erdődy, Ivan IV. Hrvatska enciklopedija Postao je i vitezom Reda zlatnog runa, najvišeg svjetovnog viteškog reda dinastije Habsburg.Grof Ivan Pálffy – hrvatski ban i ugarski palatin – 1663. - dnevno.hr
Godine 1704. imenovan je za hrvatskog bana i na toj je dužnosti ostao sve do 1732. godine. Međutim, zbog čestog izbivanja iz Hrvatske, morali su ga povremeno zamjenjivati zagrebački biskupi Martin III. Brajković (do 1708.) i Emerik Eszterházy (do 1722.).
Vodio je uspješne borbe protiv Ferenca II. Rákóczyja (1676. – 1735.) u Slavoniji i Ugarskoj, nakon čega je s njim potpisao Szatmárski mir 1711. godine. Odigrao je važnu ulogu u prihvaćanju Ugarske pragmatičke sankcije, koja je prihvaćena u ugarskom saboru 1722. godine.
Godine 1732. smijenjen je s dužnosti hrvatskog bana i imenovan velikim županom i zapovjednikom tvrđave Požun. Godine 1741. postavljen je za ugarskog palatina, a godinu kasnije za vrhovnog zapovjednika vojske u Ugarskoj. Istaknuo se u Ratu za austrijsku baštinu (1740. – 1748).
Izvori
Vanjske poveznice Pálffy de Erdődy, Ivan IV. Hrvatska enciklopedija
Kategorija:Mađarsko plemstvo Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Ugarski palatini Kategorija:Mađarski grofovi Kategorija:Vitezovi Zlatnoga runa