Gorska lupina (gorska božika, nemopantus, lat. Ilex mucronata), listopadni je grm iz porodice božikovki (Aquifoliaceae), reda Aquifoliales. Prirodno raste u vlažnim područjima istočne Sjeverne Amerike. Nekada je bila jedina vrsta zasebnoga roda Nemopanthus, ali je na temelju molekularnih istraživanja taj rod uklopljen u božikovinu (Ilex). PlantNET, pristupljeno 23. kolovoza 2026.
Opis Gorska lupina listopadni je, često višestablasti grm visok nekoliko metara. Mlade grančice su gole i karakteristično crvenkastosmeđe do ljubičaste, a starija kora postaje siva. Biljka može stvarati izdanke i razvijati manje šikare.
Listovi su jednostavni i naizmjenični, tanki, eliptični, duguljasti ili obrnuto jajasti, uglavnom dugi 2–6 cm. Površina im je gola, rub većinom cjelovit, ali prema vrhu može imati nekoliko sitnih zubaca. Vrh lista često završava kratkim, naglo istaknutim šiljkom (mukronom), po kojem je vrsta dobila epitet mucronata. Peteljke su gole i često ljubičasto obojene.
Cvjetovi se razvijaju u pazušcima mladih listova na dugim tankim stapkama. Sitni su, pravilni, s četiri ili pet uskih, blijedožutih do zelenkastobijelih latica. Vrsta je pretežno dvodomna, pa se muški i ženski cvjetovi obično nalaze na različitim biljkama, premda se povremeno pojavljuju i dvospolni cvjetovi. Muški cvjetovi imaju četiri ili pet funkcionalnih prašnika, dok ženski imaju razvijenu nadraslu plodnicu i reducirane prašnike.
Plod je kuglasta, jarkocrvena do purpurnocrvena mesnata koštunica promjera približno 6–8 mm, smještena na dugoj tankoj stapci. U njoj se nalazi nekoliko tvrdih koštica. Plodovi dozrijevaju krajem ljeta i u jesen, a mogu se zadržati na granama i nakon opadanja listova. Ilex mucronata — mountain holly, pristupljeno 23. kolovoza 2026.
Rasprostranjenost i stanište Vrsta je samonikla u istočnoj Kanadi te sjeveroistočnim i sjeverno-središnjim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država. U Kanadi raste od Newfoundlanda i Labradora preko Nove Škotske, New Brunswicka, Otoka princa Edwarda i Québeca do Ontarija. U SAD-u areal seže zapadno do Minnesote i Wisconsina, a prema jugu do Marylanda i Zapadne Virginije.
Tipična je biljka vlažnih i kiselih staništa. Raste u močvarama, cretovima, vlažnim šumama i šikarama, uz obale jezera i vodotoka te u otvorenim dijelovima borealnih i subalpinskih šuma. U sjeveroistočnom dijelu areala smatra se izrazito vezanom uz močvarna staništa.
Sistematika i povijest Carl Linné opisao je vrstu 1753. godine kao Vaccinium mucronatum. Tijekom 19. i 20. stoljeća svrstavana je u više rodova, među kojima su Prinos, Ilicioides i osobito Nemopanthus. Potonji se dugo smatrao zasebnim monotipskim rodom porodice Aquifoliaceae, s vrstom poznatom pod imenom Nemopanthus mucronatus.
Od tipičnih pripadnika roda Ilex razlikovala se nekim morfološkim osobinama: latice su joj slobodne, prašnici nisu srasli s laticama, a režnjevi čaške otpadaju ili se samo djelomično zadržavaju na plodu. Te su osobine bile jedan od razloga za održavanje roda Nemopanthus.
Molekularnofilogenetsko istraživanje Martyna Powella, Vincenta Savolainena, Philippea Cuénouda, Jean-Françoisa Manena i Susyn Andrews, objavljeno 2000. godine, obuhvatilo je šest plastidnih i tri jezgrene DNA-regije. Rezultati su pokazali da je Nemopanthus mucronatus smješten unutar roda Ilex, a da se njegove navodno rodno dijagnostičke morfološke značajke pojavljuju i kod nekih drugih božikovina. Zbog toga je predložena nova kombinacija Ilex mucronata (L.) M.Powell, Savol. & S.Andrews, koju danas prihvaća Plants of the World Online.
Sinonimi Plants of the World Online navodi 19 sinonima i nevažećih starijih imena povezanih s ovom vrstom: Homotipski: Vaccinium mucronatum L. – bazionim Nemopanthus mucronatus (L.) Druce Heterotipski: Ilex canadensis Michx., nom. illeg. Ilex delicatula Barton Ilex prunifolia Muhl. Ilicioides canadense Kuntze Ilicioides mucronata Britton Nemopanthus canadensis Gatt., nom. nud. Nemopanthus canadensis DC., nom. illeg. superfl. Nemopanthus fascicularis Raf. Nemopanthus lucidus K.Koch Nemopanthus mucronatus f. chrysocarpus (Farw.) Fernald Nemopanthus mucronatus var. chrysocarpus Farw. Nuttallia canadensis DC., nom. inval. Prinos ambiguus Nutt., nom. illeg. Prinos canadensis Lodd. ex Steud. Prinos integrifolius Elliott Prinos longifolius Desf., nom. nud. Prinos longipes Raf.
Zaštita Međunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) procijenio je vrstu 2018. godine kao najmanje zabrinjavajuću (LC). Na velikom dijelu sjevernog areala još je široko rasprostranjena, iako je u pojedinim američkim saveznim državama znatno rjeđa.
Izvori
Kategorija:Božikovina