Formula 1 – sezona 1969.

FIA Svjetsko automobilističko prvenstvo 1969. Prvak Vozač Jackie Stewart (Matra-Ford) Konstruktor Matra-Ford Prethodna sezona Sljedeća sezona 1968. 1970.Europska Formula 2 – sezona 1969.

Formula 1 – sezona 1969. bila je 20. sezona u prvenstvu Formule 1.

Sažetak sezone

Promjene uoči početka sezone Momčadi Team Lotus se pridružio Jochen Rindt kao zamjena za Jackieja Olivera. Uz Rindta, vozačku postavu je činio branitelj naslova Graham Hill. Momčad je počela sezonu koristeći model Lotus 49B, iako je većina resursa već tada bila je usmjerena prema Lotusu 63, ponešto revolucionarnom bolidu koji je imao pogon na sva četiri kotača. Dobavljači motora i guma ove momčadi su ostali nepromijenjeni. Lotus je kroz cijelu sezonu koristio Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Firestoneove gume.

Bruce McLaren Motor Racing je zadržao identičnu vozačku postavu kao i prošle sezone, svjetskog prvaka iz 1967. Dennyja Hulmea i šefa momčadi Brucea McLarena. Momčad je nastavila koristiti Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Goodyearove gume, a sezonu su počeli s prošlogodišnjom M7A šasijom.

Momčad Kena Tyrrella Matra International je također sezonu počela koristeći prošlogodišnju MS10 šasiju. Jackie Stewart je ostao u momčadi, a pridružio mu se Jean-Pierre Beltoise, koji je prošle sezone odvezao samo jednu utrku za ovu momčad, dok je većinu utrka vozio za tvorničku momčad Equipe Matra koja je ove sezone odlučila ne natjecati se u Formuli 1. Nesudjelovanje tvorničke momčadi u natjecanju ove sezone je bila strateška odluka predsjednika tvrtke Matra, Jean-Luca Lagardèrea, koji je odlučio usmjeriti napore na momčad Kena Tyrrella, te izgraditi novi bolid s konstrukcijskim spremnicima za gorivo, koji bi i dalje pokretali Cosworthovi DFV V8 3.0 motori. Ken Tyrrell se uz sve to i ove sezone odlučio za korištenje Dunlop guma.

Scuderia Ferrari je imala velika očekivanja za ovu sezonu. Prije početka sezone, FIAT je kupio 50% Ferrarijevih dionica, što je trebalo značiti sigurnu budućnost i povećani budžet. Momčad su napustili Jacky Ickx i ravnatelj Franco Lini, dok je Chris Amon ostao u momčadi kao jedini vozač. Iako su u momčadi počeli intenzivno raditi na novom bolidu i motoru, Ferrari je započeo sezonu koristeći prošlogodišnji model 312, Firestoneove gume, kao i svoj 242C 3.0 V12 motor.

Owen Racing Organisation je potpuno promijenio vozačku postavu. Umjesto Pedra Rodrígueza i Richarda Attwooda, ove sezone u BRM bolidima su sjedili svjetski prvak iz 1964. John Surtees i Jackie Oliver. Još jedan novitet je bio prelazak s prošlogodišnjih Goodyearovih guma na Dunlopove koje je momčad odlučila koristiti ove sezone. Ono što je ostalo nepromijenjeno u odnosu na prošlu sezonu je BRM-ov P142 3.0 V12 motor.

Brabham Racing Organisation promijenio je ime u Motor Racing Developments. Osnivaču i svjetskom prvaku Jacku Brabhamu u momčadi se pridružio prošlogodišnji Ferrarijev vozač Jacky Ickx, nakon što je Jochen Rindt napustio momčad i otišao u Lotus. Glavna promjena bio je novi dobavljač motora. Nakon prošlogodišnje loše sezone, Brabham je prekinuo suradnju s Repcom, te od ove sezone odlučio koristiti Cosworthov DFV V8 3.0 motor, kao i sve momčadi koje nisu proizvodile svoj vlastitu pogonsku jedinicu.

Rob Walker Racing Team nije doživio promjene. Momčad je i ovu sezonu koristila Lotusov bolid 49B, Cosworthov DFV V8 3.0 motor i Firestoneove gume, a Jo Siffert je i dalje bio jedini vozač u momčadi.

Honda Racing se na kraju prošle sezone povukla iz Formule 1, nakon što je u tom natjecanju provela pet godina. Razlog povlačenja bila je pogibija njihovog vozača Josepha Schlessera na prošlogodišnjoj VN Francuske, a Honda se u Formulu 1 vratila kao momčad tek 2005.

Kyalami VN Južne Afrike (III Grand Prix of South Africa) ugostila je Formulu 1 na stazi Kyalami 1. ožujka. Za razliku od prijašnjih godina kada se ova utrka vozila dva dana prije Stare godine ili na samu Novu godinu, FIA je ove sezone odlučila premjestiti utrku u treći mjesec, tako da su momčadi imale više vremena tijekom zime za razvijanje novih bolida za predstojeću sezonu. Osim regularnih Lotusovih vozača, treći vozač bio je Mario Andretti. John Love je bio još jedan vozač u Lotusovom bolidu za momčad Team Gunston, koji je svoj bolid ponešto modificirao pa je imao pomično prednje i stražnje krilo vlastite izrade. Njegov momčadski kolega Sam Tingle je koristio prošlogodišnji Brabham BT24 bolid. Lokalni vozač Basil von Rooyen je koristio prošlogodišnji McLarenov M7 model s velikim stražnjim aero krilom i South African Airways reklamom na njemu, dok je njegov sunarodnjak Peter de Klerk imao na raspolaganju prošlogodišnji Brabham BT20, koji je uz Tingleov bolid bio jedini na utrci koji nije imao aerodinamička krila.

Kvalifikacije

Treninzi i kvalifikacije održavali su se tri dana, od srijede do petka u terminu od 14.30 sati do 17.30 sati. Jackie Stewart je bio vrlo brz u starijem Matra MS10 modelu te je na kraju bio četvrti najbrži u kvalifikacijama, dok je u novom MS80 odvezao tek nekoliko krugova. Denny Hulme je u srijedu bio najbrži s vremenom 1:20.3 prije nego što je ostao bez četvrte brzine, što je na kraju bio dovoljno za treće mjesto u kvalifikacijama. Hulmeov momčadski kolega Bruce McLaren je imao problema s pumpom za vodu. Van Rooyen je s vremenom 1:21.8 bio najbrži od privatnih sudionika, te je izborio deveto mjesto u kvalifikacijama. Jo Siffert je imao problema s motorom, te su njegovi mehaničari proveli cijeli četvrtak u rješavanju problema. Na bolidu Grahama Hilla se pokvario mehanizam koji je pomicao krilo, dok je na bolidima Jochena Rindta i Andrettija došlo do pucanja nosača stražnjeg krila. Budući da momčad Lotus nije imala zamjenske nosače, uzeli su ih s Lotusovih bolida momčadi Rob Walker Racing Team. Rindt je na kraju odvezao drugo, a Andretti šesto vrijeme kvalifikacija. U posljednjim minutama u četvrtak, Jack Brabham je odvozio vrijeme 1:20.0 koje se na kraju pokazalo kao najbrže u kvalifikacijama. Na Ferrarijevom bolid je pukla pumpa za gorivo, a nakon zamjene Chris Amon je odvezao peto vrijeme kvalifikacija, pola sekunde sporije od Brabhama. Naknadno je postavljen i novi motor u Ferrarijevom bolidu, jer je kod starog došlo do gubitka snage. U petak su vozači vozili pola sata prije nego što je počela padati kiša. BRM-ovi bolidi su imali niz problema tijekom čitavih kvalifikacija. John Surtees je koristio dva bolida, a njegovo vrijeme je bilo poništeno zato što suci nisu bili informirani o Surteesovom korištenju zamjenskog bolida, pa je Englez startao posljednji. Grand Prix of South Africa - Stewart the Master MotorSport Magazine. Objavljeno u travnju 1969. Pristupljeno 11. ožujka 2018.

Utrka

Iako su se u subotu na dan utrke oblaci nadvili nad stazom, kiše nije bilo. Utrka je startala u 15:00, a Brabham je izašao iz prvog zavoja kao vodeći. No Stewart je startao još bolje s 4. mjesta te je nakon drugog zavoja bio prvi vozač u utrci. U prvim krugovima utrke, Stewart je bio brži od ostalih otprilike sekundu, a poredak nakon petog kruga je bio: Stewart, Brabham, Rindt, Hill, Hulme, McLaren. Upravo u tom krugu dolazi do puknuća stražnjeg krila na Brabhamovom bolid, te Australac odlazi u boks na skidanje oba aerodinamička krila i vraća se na stazu na posljednjem 18. mjestu. Andretti je sa šestog mjesta na startu pao na deseto, ali je nakon toga počeo napredovati, te je u devetom krugu pretekao McLarena na petom mjestu, a krug prije toga, Hill je prešao Rindta. Nakon desetog kruga Stewart je bio i dalje vodeći, dok se Hill nalazio na drugom mjestu s pet sekundi zaostatka. Rindt je bio treći s dvije sekunde iza Hilla, dok se na četvrtom mjestu nalazio Hulme. Dva kruga nakon, van Rooyen je bio prvi vozač koji je odustao zbog kvara na kočnicama. U istom krugu je Hulme pretekao Rindta, koji je nakon toga počeo gubiti pozicije, da bi na kraju odustao zbog kvara pumpe goriva. Jacky Ickx je imao loš vikend. Nakon što je u kvalifikacijama bio sporiji od momčadskog kolege Brabhama 3,1 sekundu, utrku je startao s 13. mjesta. Nakon starta je počeo napredovati kroz poredak, te se u 20. krugu nalazio na 9. mjestu. No u tom krugu su ga zadesili isti problemi s krilom kao i Brabhama, te je i on otišao u boks kako bi maknuo krila. No nakon što su mehaničari obavili svoj zadatak, motor u Ickxovom bolidu se ugasio, a svaki pokušaj ponovnog paljena nije dao rezultate, te je Ickx bio primoran odustati od utrke. Siffert je nakon loših kvalifikacija imao odličan tempo u utrci, te je u 18. krugu pretekao Hulmea na trećoj poziciji, ali je tri kruga nakon izgubio mjesto od Andrettija.

U 30. krugu poredak je glasio: Stewart, Hill, Andretti, Siffert, Hulme, McLaren. Krug nakon, Andretti odustaje zbog kvara mjenjača. U 32. krugu odustaje Brabham, a dva kruga nakon i Amon koji se gotovo cijelu utrku vozio na 8. mjestu. Zbog pregrijavanja motora u 38. i 40. krugu su odustali Surtees i Pedro Rodríguez. U 52. krugu, Stewart je imao prednost od 18 sekundi ispred drugoplasiranog Hilla. Na trećem mjestu se vozio Hulme s 29 sekundi zaostatka za Stewartom, dok je zaostatak četvrtoplasiranog Sifferta iznosio 34 sekunde. S 59 sekundi zaostatka na petom mjestu je bio McLaren, dok je šesti Jean-Pierre Beltoise bio krug zaostatka za momčadskim kolegom. Na sedmom mjestu se nalazio Jackie Oliver. Do kraja utrke koja je trajala 80. krugova, nije bilo izmjena, te je Stewart došao do pobjede na prvoj utrci sezone. Tingle je utrku završio na osmom mjestu, dok devetoplasirani Peter de Klerk nije bio klasificiran jer je na kraju zaostao 13 krugova. Njihovi bolidi bili su pogonjeni Repcovim V8 trolitrenim motorom, a ovo je bila posljednja utrka u Formuli 1 na kojoj je Repco sudjelovao. GRAND PRIX RESULTS: SOUTH AFRICAN GP, 1969 grandprix.com. Pristupljeno 11. ožujka 2018.

Poredak vozača nakon utrke: 1. Jackie Stewart 9 bodova, 2. Graham Hill 6 bodova, 3. Denny Hulme 4 boda.

Poredak konstruktora nakon utrke: 1. Matra-Ford 9 bodova, 2. Lotus-Ford 6 bodova, 3. McLaren-Ford 4 boda.

Montjuïc VN Španjolske (XV Gran Premio de España) je bila druga utrka Formule 1 koja se održala 4. svibnja na stazi Montjuïc u Barceloni. Staza je za automobilističke utrke bila prvi put korištena 1933. No zbog Španjolskog građanskog rata, sva automobilistička događanja na stazi su bila prekinuta. Real Automovil de Cataluna je tek 1966. odlučio vratiti utrkivanje na ovu stazu. Staza dugačka 3,8 kilometara, ugostila je utrke Formule 2 1967., dok je sljedeće godine dodana i šestosatna utrka sportskih automobila. Nakon Pedralbesa 1951. i 1954., te Jarame 1968., Montjuïc je bila treća staza koja je ugostila Formulu 1.