Icacinaceae jedina je porodica kritosjemenjača iz reda Icacinales i nadreda Asteranae, skupina lamijida. Prema sustavu APG V iz 2026. Pripadnici porodice i reda uglavnom su tropska stabla, grmovi i povijuše, rasprostranjeni u tropskim krajevima Amerike, Afrike, Azije i zapadnog Tihog oceana, a pojedine vrste dopiru do suptropske Kine i Japana.

Obilježja Budući da red u suvremenom opsegu sadrži samo Icacinaceae, njegova obilježja odgovaraju obilježjima te porodice. Pripadnici su vazdazelena stabla i grmovi ili drvenaste povijuše. Listovi su jednostavni i bez palistića, uglavnom naizmjenični, premda su kod nekih penjačica nasuprotni. Rub je najčešće cjelovit, a neke povijuše razvijaju kratke razgranate vitice nastale od ogranaka.

Cvatovi su najčešće cimozni ili grozdasti, pazušni, terminalni ili smješteni na starijim granama. Cvjetovi su sitni, pravilni, uglavnom dvospolni, a u pojedinim razvojnim skupinama jednospolni. Cvjetne stapke često imaju karakterističan zglob neposredno ispod čaške.

Čaška ima najčešće četiri ili pet lapova, slobodnih ili sraslih pri osnovi. Latice su uglavnom četiri ili pet, slobodne ili vrlo kratko srasle, u pupu se dodiruju rubovima, a njihovi su vrhovi često savijeni prema unutra. Prašnika je najčešće jednak broj kao latica i izmjenjuju se s njima. Filamenti su slobodni, a antere se otvaraju uzdužno.

Plodnica je nadrasla i u funkcionalnom dijelu najčešće jednolokularna. Obično sadrži dva viseća sjemena zametka, od kojih se razvija samo jedan. Vrat tučka je kratak ili gotovo odsutan.

Plod je pretežno jednosjemena koštunica. Često je izdužena ili bočno spljoštena, a tvrdi endokarp može biti izrazito uzdužno rebrast, izbrazdan, jamast ili na drugi način ornamentiran. Upravo je građa endokarpa vrlo važna u razlikovanju rodova i vrsta te ima veliku vrijednost i pri određivanju fosilnih predstavnika porodice. APWeb – Icacinales, pristupljeno 27. kolovoza 2026.

Rasprostranjenost i evolucija Icacinales su danas pretežno pantropske. Predstavnici rastu u tropskoj Africi i na Madagaskaru, u tropskoj Americi te od južne i istočne Azije preko Malezije do Nove Gvineje i zapadnog Pacifika. Nekoliko razvojnih grana dopire do suptropske Kine i Japana.

Fosilni nalazi pokazuju da je porodica u prošlosti imala mnogo širu rasprostranjenost. U paleocenu i eocenu Icacinaceae su bile raznolike u Europi i Sjevernoj Americi; samo iz eocenske flore London Clay poznato je više fosilnih rodova i vrsta. Fosilni endokarpi skupine poznati su i iz Australije, Tasmanije, sjeverne Afrike te Južne Amerike.

Jedan od najstarijih dobro određenih fosila pripada skupini bliskoj rodu Iodes i poznat je iz krede Europe, dok su fosilne Phytocreneae poznate i iz gornje krede Sjeverne Amerike. Takvi nalazi pokazuju da je rano rasprostranjenje Icacinaceae bilo gotovo globalno, a današnja tropska distribucija predstavlja ostatak nekoć mnogo šireg areala.

Procjene molekularnog sata smještaju nastanak krunske skupine Icacinales približno u ranu kredu, prije oko 100–115 milijuna godina. Del Rio, Stull & De Franceschi 2020, pristupljeno 27. kolovoza 2026.

Sistematika i povijest Ime Icacinales objavio je francuski botaničar Philippe Édouard Léon Van Tieghem u Just's Botanischer Jahresbericht, sv. 25(2): 406, objavljenom 1900. godine. Nomenklaturna obrada Reveala i Chasea autorstvo navodi kao Tiegh.. U dijelu novije literature može se susresti oblik Tiegh. ex Reveal, nastao zbog različitih tumačenja valjanosti ranijih objava imena.

Porodica Icacinaceae tijekom 19. i većeg dijela 20. stoljeća bila je shvaćena iznimno široko. U nju su svrstavani brojni morfološki različiti rodovi čiji su međusobni odnosi bili slabo poznati. Molekularna istraživanja pokazala su da takve Icacinaceae nisu monofiletske.

Kårehed je 2001. pokazao da se nekadašnji pripadnici širokih Icacinaceae raspoređuju u nekoliko udaljenih razvojnih skupina. Dio je izdvojen u Stemonuraceae, drugi rodovi pripali su Cardiopteridaceae, Metteniusaceae i Pennantiaceae, dok su pravi Icacinaceae zadržani u užem opsegu.

Stull i suradnici 2015. dodatno su razjasnili te odnose i predložili red Icacinales koji je obuhvaćao Icacinaceae i Oncothecaceae. APG IV iz 2016. prihvatio je to rješenje i prvi put u sustavu APG formalno priznao Icacinales, s dvije porodice. Stull i sur. 2015 , pristupljeno 27. kolovoza 2026.

Naknadne filogenomske analize pokazale su, međutim, da uključivanje Oncothecaceae u Icacinales nije najbolje rješenje. Plastidne analize već su podržavale njezino izdvajanje, a velika istraživanja jezgrenih gena pokazala su da se Oncotheca odvaja prije glavnog razgranjenja lamijida.

APG V iz 2026. zbog toga je Icacinales ograničio samo na Icacinaceae, dok je Oncothecaceae izdvojena u zaseban jednoporodični red Oncothecales. Angiosperm Phylogeny Website već slijedi taj raspored.APG V 2026 – Icacinales, pristupljeno 27. kolovoza 2026.

World Flora Online i pojedine druge baze još uvijek prikazuju stariji APG IV sastav, s Icacinaceae i Oncothecaceae zajedno u Icacinales. To je zastarjelo u odnosu na APG V.Kew, pristupljeno 27. kolovoza 2026.

Rodovi

Alsodeiopsis Oliv. Casimirella Hassl. Cassinopsis Sond. Desmostachys Planch. ex Miers Hosiea Hemsl. & E.H.Wilson Icacina A.Juss. Iodes Blume Lavigeria Pierre Leretia Vell. Mappia Jacq. Mappianthus Hand.-Mazz. Merrilliodendron Kaneh. Miquelia Meisn. Natsiatopsis Kurz Natsiatum Buch.-Ham. ex Arn. Phytocrene Wall. Pleurisanthes Baill. Pyrenacantha Wight Ryticaryum Becc. Sarcostigma Wight & Arn. Sleumeria Utteridge, Nagam. & Teo Stachyanthus Engl. Vadensea Jongkind & O.Lachenaud

Sinonimi i povijesna imena Na razini reda zabilježeno je: Emmotales Doweld

APWeb uz Icacinales navodi i Icacinanae Doweld, ali to je ime nadreda, pa ga ne treba navoditi kao sinonim istoga ranga.

Oncothecales Doweld može se u izvorima koji slijede APG IV pojavljivati kao sinonim odnosno alternativno ime povezano sa široko shvaćenim Icacinales. Prema APG V to više nije sinonim ovoga reda, nego prihvaćen zaseban red s porodicom Oncothecaceae. APWeb – sinonimija redova, pristupljeno 26. kolovoza 2026.

Porodica Prema APG V red obuhvaća samo jednu porodicu: Icacinaceae Miers, nom. cons.

Plants of the World Online trenutačno prihvaća 23 roda u porodici, dok se ukupan broj rodova i vrsta razlikuje među suvremenim izvorima zbog različita poimanja pojedinih rodova, osobito Mappia i Nothapodytes. Izvori

Kategorija:Icacinales Kategorija:Porodice Asteranae