Doroteja Riffer-Maček (Zagreb, 19. rujna 1936. – ?, 27. svibnja 2026.), poznatija kao Dora Maček, bila je anglistica, prevoditeljica i professor emerita Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Životopis Dora Maček rođena je kao Doroteja Riffer u Zagrebu 19. rujna 1936., u obitelji Milka Riffera, Hrvata njemačkog podrijetla. Njezin je otac tijekom Drugog svjetskog rata zbog pomaganja partizanskim snagama godinu dana bio zatočen u koncentracijskom logoru Jasenovac. Iz logora je pušten zahvaljujući osobnim poznanstvima, a o svojemu je iskustvu ondje 1946. godine objavio knjigu Grad mrtvih: Jasenovac 1943.
Riffer je poslije rata 1955. završila klasičnu gimnaziju u Zagrebu, nakon čega je u istome gradu na Filozofskom fakultetu upisala studij anglistike i germanistike. Diplomirala je 1960., nakon čega se na godinu dana zaposlila kao lektorica na Filozofskom fakultetu u Skoplju. Godine 1961. primljena je u zvanje asistentice na Odsjeku za anglistiku u Zagrebu. U sklopu usavršavanja studirala je engleski jezik na Sveučilištu u Edinburghu godine 1963./1964. (kasnije i 1972./1973.), gdje se specijalizirala za povijest engleskoga te njegove dijalekte i standard. Doktorirala je u Zagrebu 1975. radom Perifraze sa shall i will kao oznake budućnosti u razvoju engleskog jezika, nakon čega je izabrana u zvanje docentice 1976. godine. Od 1975. do 1977. bila je predsjednica Društva za primijenjenu lingvistiku, a od 1978. do 1982. voditeljica Zagrebačkog lingvističkog kruga. Također se usavršavala na Sveučilištu u Nottinghamu godine 1982./1983. Izvanrednom profesoricom postala je u Zagrebu 1987., a redovitom profesoricom 1993. godine.
Na svoje je bavljenje engleskim jezikom nadovezala i proučavanje skandinavskih jezika, s kojih je i najviše prevodila. Na matičnom je fakultetu zato pokrenula lektorat (kasnije studij) švedskoga jezika 1985., a potom je bila predstojnicom Katedre za skandinavistiku od njezina osnutka 1994. do 2003. godine, kada ju je na tom položaju naslijedila Goranka Antunović. Godine 1998. pokrenula je međunarodni seminar staronordijske mitologije i književnosti u sklopu Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku. Umirovila se 2006. godine, a 2013. je izabrana u zvanje profesorice emerite.
Godine 2018. dodijeljena joj je Nagrada Iso Velikanović za životno djelo.
Odabrana djela
Autorska djela
Prijevodi
(s Mišom Grundlerom)
Nagrade i priznanja Dobitnica Nagrade Iso Velikanović za životno djelo za 2017. godinu, zbog opsežna prevodilačkog opusa sa skandinavskih jezika – staronordijskih te srednjovjekovnog islandskog.
Izvori
Literatura
Kategorija:Hrvatski anglisti Kategorija:Hrvatski prevoditelji Kategorija:Profesori Sveučilišta u Zagrebu Kategorija:Skandinavija Kategorija:Životopisi, Zagreb