Mnoge se diskusije vode o tome što je ili tko je Bog. Kabala pruža osebujan uvid u tu tematiku time što povezuje Boga sa svijetom i čovjekom uvodeći pojam emanacije kojom se Bog očituje u svijetu i u čovjeku. Bog je istovremeno transcendentan – beskrajan i nespoznatljiv, i imanentan – očitovan u bićima i spoznatljiv. Bog se očituje u čovjeku i, čovjek sebe nalazi u Bogu. Bog je stvorio svijet, ali čovjekova je dužnost nastaviti to stvaranje.Stih 2,7 iz knjige Postanka trebalo bi, u skladu s izvornikom, prevesti: "I Bog blagoslovi sedmi dan, i posveti ga; jer on počinu od svih svojih djela koja stvori Bog da se dalje čine, to jest, da ih dalje čovjek čini"
Pojam En Sof Bog u Kabali je kao najviša snagahttps://www.duden.de/rechtschreibung/Kraft_Energie_Staerke: Moć, sposobnost djelovanja; tjelesna ili duhovna snaga;ono što je u nekoj stvari prisutno kao uzrok njena djelovanja ili kao mogućnost da djeluje na određeni način(ZS) skriveni Bog; naziva se En Sof. Bog je zbiljska snaga (ZS) čovjeka, a čovjek je zbiljski lik (zl) Boga. En Sof je sinkretička i neočitovana cjelina svih uzroka Aitia-sklopa.Aitia-sklop označuje sklop četiri uzroka po Aristotelu: izvršni, tvarni, formalni i svršni uzrok. Kratica ZS označuje izvršni, kratica MS označuje tvarni, krtatica ML označuje formalni, a kratica ZL označuje svršni uzrok. Kada se iz En Sofa izdvoji aspekt zbiljskog djelovatelja (ZS), onda nastaje svijet Acilut; u njemu je dan potencijalni lik (m.l.) budućeg čovjeka – Adam Kadmon. Dr. David S. Ariel određuje En Sof kao "skriveni, beskrajni vid Boga (...) To ime se razumije kao osobno ime za skriveni vid Boga" ali to ime govori samo to da "Bog nije sličan ničemu što nam je poznato."David S. Ariel, The Kabbalistic Conception of God. Članak u www.myjewishlearning.com
Bog i svjetovi (olamot) Bog nije puka predodžba našega uma iako se povijesno gledajući predodžba Boga mijenjala od jedne do druge kulture, pa se u skladu s tim mijenjao i naziv za Boga ili njegovo ime. To što u početku postoji kao nešto bezgranično i neizrecivo – u Kabali je to En Sof – razvija se (odvija se, njem: entfalten; en: unfold) kroz svjetove do ovog fizičkog svijeta u kojemu se pokazuje u svojoj punini, ali – to se On pokazuje u tom svijetu, a ne sam svijet. Postoje četiri svijeta (arba olamot): Acilut, Beria, Jecira, Asija.
EN SOFBogČovjekZS => AcilutU svom vidu zbiljske snage: začetnik kreacijeAdam KadmonMS => BeriaU vidu potencijalne snage: koji stvara ex nihilo, zapravo iz samog sebeML => JeciraU svom vidu potencijalnih likova: koji u svom umu nalazi likove budućih stvorenjaZL => AsijaU svom vidu zbiljskih likova: stvara ∞ mnogo konkretnih individualnih bićazemaljski čovjek (Adam rišon u knjizi Postanak)
Bog u ovom svijetu (olam haze) Na koji je način Bog prisutan u ovom svijetu Asija?
Bog je stvorio čovjeka, i čovjek je slika Božja (celem) – na neki način replika Adam Kadmona u fizičkom (Asija) svijetu. Bog je u čovjeku, ili, čovjek je, na neki način, mjesto (ha'makom) obitavanja Boga. Kakvo mjesto i što sve podrazumijeva ta tvrdnja. Je li čovjek takvo biće koje može biti odvojeno od Boga, makar na kratko vrijeme, ili ne može ni na najkraće vrijeme?https://www.chabad.org/library/article_cdo/aid/361899/jewish/Deeper-Reality.htm. "If G‑d were for one moment to withdraw that energy from the creation, then the world would cease to exist." Ako je Bog stvoritelj svega, svih bića, onda je i stvoritelj ljudskog tijela. Ali, Bog sve stvara iz samog sebe, jer ako je On stvoritelj svega onda slijedi da prije Njega ništa nije postojalo, dakle Bog stvara iz samog sebe, pa slijedom toga On se nalazi u svojim stvorenjima. On je prisutan u njima i sva bića nisu ništa drugo do uprisutnjenje njega u nekom određenom dijelu prostora i vremena. Do tog uprisutnjenja dolazi emanacijom njegovih atributa; bića predstavljaju emanaciju onog najvišeg (u Kabali to zovemo En Sof) kroz četiri razine postojanja (četiri svijeta).
Dok je Bog prisutan u bićima dotle su ona adekvatna iskonskoj ideji začetoj u Božjem umu (ili: bezgraničnom umu En Sofa). Na primjer, možemo reći da dok je Bog prisutan u ljudskom tijelu dotle je ono zdravo. Poremećaj/bolest nastaje zbog onečišćenja puta od En Sofa do tijela, što znači da put postaje neprohodan za iskonsku namisao Božju. Neprohodan znači da zbog nereda u sebi onemogućuje potpun, slobodan i odgovarajući prolaz informacije od razine En Sofa do fizičke razine tijela u svijetu Asija.
Što čovjek može učiniti da put izvorne Božje namisli, od En Sofa do vlastitog tijela postane prohodan?
Odgovor na to pitanje treba potražiti u primjeni Kabale na održavanju zdravlja ljudskog tijela. Bog i čovjek - od Adam Kadmona do zemaljskog Adama Bog se u judaizmu ne može, i ne smije, prikazivati ni u kojem obliku; za nj vrijedi naziv: En Sof – ono što je bez granica i, ono nespoznatljivo. To važi za Boga shvaćenog kao transcendentni, onostrani bitak. No, Bog se pojavljuje u tom smislu da emanira svoje atribute kao deset sefirota, i ta prva još uvijek onostrana konstelacija sefirota ima, u vizijama mistika, izgled čovjeka pa dobiva naziv Adam Kadmon, u prijevodu: prvotni, iskonski čovjek. Naravno, ne radi se ni o kakvom čovjeku u uobičajenom smislu te riječi; ime čovjeka dobiva tek po rasporedu sefirota koji kao da su smješteni na dijelove ljudskog tijela: Keter iznad glave; Hokma i Bina na mjestu velikog mozga; Hesed i Gevura na mjestu desne i lijeve ruke; Tiferet na mjestu grudiju; Necah i Hod na mjestu desne i lijeve noge; Jesod na mjestu spolnih organa, Malkut na mjestu ustiju. Daljnjom emanacijom Božjih atributa kroz svjetove apstraktni lik Adam Kadmona poprima sve izrazitije konkretne odlike:
U svijetu Acilut – odlike ljudske duhovnosti: duša Haja;
U svijetu Beria – odlike ljudske umnosti: duša Nešama;
U svijetu Jecira – odlike ljudske emocionalnosti: duša Ruah;
U svijetu Asija – odlike ljudske fiziologije i anatomije: duša Nefeš.
Kabala praksa uzdizanja k Bogu Kako je Bog stvorio čovjeka spuštajući se kroz sve razine postojanja (četiri svijeta), tako se i čovjek treba uzdizati do Boga određenim praksama kroz sve razine svjetova, počam od ovog svijet Asija. To su prakse koje ne pripadaju samo Kabali, nego su opće prisutne u judaizmu. Te prakse su: Izvršavanje Božjih zapovjedi (micvotEncyclopedia judaica: "zapovjed, propis, religijska dužnost); Kontemplacija Božjih atributa – hitbonenut;https://www.chabad.org/kabbalah/article_cdo/aid/380387/jewish/Active-vs-Passive-Meditation.htm. Hitbonenut je židovska mistička disciplina aktivne misaone meditacije Razgovor s Bogom – tefila (obično se prevodi kao "molitva" ali je zapravo neprevodiva;https://www.youtube.com/watch?v=6tN0mdFjeoII: Power of Tefilah/ Prayer David Solomon: "I do not translate tefillah as prayer, I translate tefillah as tefillah." Potpuno priljubljivanje Bogu, doslovno: "priljepljivanje" Bogu – devekut.https://www.jewishvirtuallibrary.org/devekut: „Najčešće značenje ove riječi je 'zajedništvo s Bogom', koje se uglavnom postiže za vrijeme molitve ili u meditaciji prije molitve uporabom ispravne kavana (hrv: pomnost),...“
Božje zapovjedi (Micvot) Božje zapovjedi, micvot, smještaju se na razinu Asija svijeta, jer se sastoje u nekom činjenju (hebr. asa: činiti) ili ne-činjenju. Međutim i same micvot možemo razmatrati na višim razinama – višim svjetovima (olamot) i višim razinama razumijevanja – Pardes.Pardes što je akronim za hermeneutički model tumačenja kojega čine četiri razine:
1. Pešat = doslovni smisao teksta
2. Remez = metaforički/alegorijski smisao
3. Deraš = moralni, homiletički smisao
4. Sod = otkrivanje skrivenog, mističkog smisla u Kabbali To je osobito prihvatljivo kad je riječ o tzv. „Deset Zapovjedi“U knjizi André Chouraqui, Deset zapovjedi danas, stoji podnaslov: Deset besjeda za pomirenje čovjeka s ljudskošću. za koje je bolji prijevod „Deset besjeda“; Uzmimo tzv. prvu zapovjed, koja uopće nije zapovjed:
1„ Onda Bog izgovori ove riječi:
2 Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova osim mene.“
Izgleda kao da nam sam tekst Biblije proturiječi, jer piše „Nemoj imati...“, dakle zapovijed; međutim sam tekst u izvorniku nije u imperativu, nego u futuru, dan kao Božje jamstvo čovjeku, dakle: „Ti nećeš imati drugih bogova osim mene.“
Ako bi se tekst micvot razmatrao na svim višim razinama, onda bi on gubio svoju doslovnu namjenu da bude zapovjed činjenja (ili zabrana neželjenog činjenja); on bi sve više zadobivao dimenziju viših stupnjeva kabalističke prakse uzdizanja k Bogu, pa izgleda kao da bi mogao i zamijeniti ih, nastupiti kao molitva, čitanje Tore, predanost Bogu. Zato predlažem da razmotrimo mjesto svakog člana prakse u sva četiri svijeta:
Svaku od zapovjedi možemo vršiti na sve četiri razine kao što biblijski tekst možemo tumačiti (davati mu smisao) na sve četiri razine u okviru Pardes. Dajemo tabelarni prikaz: Razina olamotNačin vršenja zapovjedi/micvotAsija: duša nefešmehaničko izvršavanje zapovjedi, zato što se to mora činitiJecira: duša ruahuživljavanje u sadržaj micvot, emocionalno pristajanje uz nju, ali često praćeno čuvstvenim, afektivnim kolebanjem: sad mi se da, sad mi se ne da to činiti.Beria: duša nešamarazmišljanje o micvot, traženje racionalnih razloga za i protiv; uvažavanje civilizacijskog napretka, znanstvenih stavova, i sl, sve vezano uz intelektAcilut: duša hajakao rezultat uzdizanja duše do najvišeg smisla nastaje osnaženi smisao, koji određuje akciju u Asija svijetu, i tada je to prava akcija, zbiljsko (na najvišoj razini) vršenje micvot.
No, osim obvezatnog pridržavanja Božjih zapovjedi – od kojih se danas mnoge i ne mogu obdržavati, na primjer one vezane uz hramske rituale - čovjek kao slobodno biće djeluje u svijetu slušajući zapovjedi svog vlastitog uma. I, u tome je čovjekovo dostojanstvo, prema čuvenom filozofu I. Kantu. To djelovanje kada um određuje volju na djelovanje Kant zove moralno djelovanje – ono u skladu s vrlinama. Što su to i koje su vrline u Kabali?
Onako kako se Bog spušta kroz sefirote do ovog svijeta – to je proces Božjeg stvaranja – tako se čovjek (praktikant kabale: mekubal) treba uzdizati k Bogu. Na razini svijeta Beria to znači živjeti u vrlinama (lehagiv musari). Vrline su umni odgovor duše Nešama na snagosne događaje u svijetu Beria. One odgovaraju sadržaju očitovanja Božjih atributa na razini svijeta Beria; to je svijet stvaranja, a Bog stvara tako da iz sebe pro-izvodi snagu potrebnu za stvaranje budućih bića. Tako nastaje burna dinamika u vanjskom svijetu, na koju čovjek treba odgovoriti umnim oblikovanjem vlastitih snaga u sebi. Slijedi tabelarni pregled Božjih atributa očitovanih kroz sefirote i odgovarajućih im vrlina (prema Yitzchak Ginsburgh,Yitzchak Ginsburgh: „The Powers of the Soul to Experience God“ u The Basics of Kabbalah. koji ne kaže vrline, nego: unutarnje iskustvo duha).
Božji atribut emanira u SefiraOdgovarajuća vrlinaBožja uzvišenost => Keter:vjera (emuna),Mudrost => Hokma:nesebičnost (bitul)Intelekt => Bina:radost (simha)Milosrđe => Hesed:,ljubav (ahava)Moć, Sud => Gevura ili Din:strah Božji (jirah)Ljepota => Tiferet:samilost (rahamim)Pobjeda => Necah:povjerenje (bitahon)Slava => Hod:iskrenost(temimut) i ozbiljnostTemelj => Jesod:istina (emet) koja vodi k sebe-ispunjenjuKraljevstvo => Malkut:poniznost (šiflut)
Hitbonenut Što je to hitbonenut?