Beograd (sr. ćir. Београд) je glavni i najveći grad Republike Srbije te njeno političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte. Nalazi se na ušću Save u Dunav, na mjestu razgraničenja jugoistočne i srednje Europe. Jedan je od najstarijih bizantskih gradova. Prema službenom popisu stanovništva iz 2022. godine grad ima 1.197.714 stanovnika, dok u široj okolici živi 1.685.563 stanovnika.
Prva naselja na području današnjeg Beograda datiraju iz prapovijesne Vinče, oko 4800 godina pr. Krista. Sam Beograd osnovali su Kelti, u 3. stoljeću prije pr. Krista. Kasnije je postao rimsko naselje Singidunum. Prvi put je postao srpska prijestolnica 1403. godine. Prijestolnicom moderne Srbije postao je 1841., iako su utvrđeni dio grada Turci napustili tek 1867., a turska zastava skinuta 1878. Tijekom 20. stoljeća bio je prijestolnica nekoliko različitih južnoslavenskih država. Danas je Beograd po broju stanovnika četvrti grad u jugoistočnoj Europi, nakon Istanbula, Atene i Bukurešta.
Stari hrvatski izvori ga zovu Biograd na Dunavu.Radić, Stjepan. Moderna kolonizacija i Slaveni, Matica hrvatska, Zagreb, 1904., str. 247. Isto su ga ranije tako zvali i Srbi ijekavci.
Povijest
Prapovijest
mini|lijevo|190px|Vinčanska kultura
Godine 1938., tijekom izgradnje palače Albanija u središtu grada pronađen je kostur neandertalca koji je poginuo u borbi s mamutom, čiji su ostaci također nađeni u blizini.Z.R. Nikolić i V.D. Golubović: Beograd ispod Beograda, Beograd, 2004. godina Što govori o naseljenosti prostora današnjeg Beograda još u prapovijesno doba. Osim toga, pronađene su i lubanje neandertalaca u kamenolomu kod Leštana, u špilji na Čukarici i u blizini Bajlonijeve pijace. Ostaci kulture mlađeg kamenog doba, pronađeni su u Vinči,Vinčanska kultura (engleski jezik) Žarkovu i na Gornjem gradu, iznad ušća Save u Dunav što ukazuje na neprekidnu naseljenosti, ali i njezinu sve slabiju intenzivnost. Mnoga današnja naselja beogradske okoline leže na kulturnim slojevima ranijih pretpovijesnih naseobina. Vinča kultura stara je oko 7000 godina te pripada redu najznačajnijih naseobina i kulturnih nalazišta pretpovijesnog razdoblja. Arheološke iskopine na Rospi ćupriji, Gornjem gradu, Karaburmi, Zemunu i Vinči potvrđuju pretpostavke da je područje Beograda bilo intenzivno naseljeno i da se njegovo stanovništvo bavilo plužnom zemljoradnjom i drugim pratećim gospodarskim djelatnostima.
Stari vijek
Naseljen Keltima već od 3. stoljeću pr. Kr., prostor današnjeg Beograda ubrzo prelazi u ruke Rimljana i postaje naseobina pod imenom Singidunum.Beograd tijekom Starog vijeka (engleski jezik) Za vladavine cara Dioklecijana i tijekom progona kršćana u Singidunumu se spominju i prvi kršćanski mučenici,Progoni kršćana u Starom vijeku (engleski jezik) primjerice Ermil i Stratonik. Podjelom Rimskog Carstva na Istočno i Zapadno grad ostaje pod upravom Bizanta.
Srednji vijek
Singidunum su kasnije osvajali mnogi osvajači, poput Huna, Sarmata, Ostrogota i Avara. Slaveni se na spomenute prostore doseljavaju oko 630. godine. Prvi zapisi o slavenskom imenu Beograd datiraju iz 878. godine. Slavenski oblik imena grada bio je Bjelgrad.Beograd u Srednjem vijeku (srpski jezik, ćirilica) Godine 1284. grad prvi put dolazi pod vlast Srba. Godine 1405. Stefan Lazarević proglasio je Beograd svojom prijestolnicom. U narednom vremenskom razdoblju Beograd je doživio velik uspon. Ponovno su utvrđene stare zidine grada, a obnovljene su i crkve i tvrđave. Tijekom ovog razdoblja grad je postao utočište mnogim balkanskim narodima koji su bježali pred nasrtajima Osmanlija. Vjeruje se kako je broj stanovnika tada dostizao brojku između 40.000 i 50.000.
Osmanlijsko Carstvo
mini|lijevo|Obrana Beograda od turske opsade pod vodstvom Ivana Kapistrana i Janka Hunyadija 1456. mini|Opsada i pad Beograda u bitci pod vodstvom Osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, 1521. Vojska pod vodstvom Sulejmana Veličanstvenog osvojila je Beograd 28. kolovoza 1521. godine. Nakon toga Osmanlije naseljavaju srušen i spaljen grad, postupno ga pretvarajući u kitnjasti orijentalni grad, čija je panorama izdaleka oduševljavala mnoge europske putnike toga doba.Džamije u Beogradu (bošnjački jezik) Grad je 1594. godine zahvatila velika srpska pobuna (Banatska pobuna), ali je ugušena. U desetljećima koja su slijedila grad je bio miran, a bio je i važno sjedište okruga (Smederevskog sandžaka, poznatog i kao Beogradski pašaluk), povezan s Istanbulom Carigradskom cestom. Privukao je mnoge trgovce i nove stanovnike: Turke, Židove, Grke, Rome i ostale. Prema osmanlijskom putopiscu Evliji Čelebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine, Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih 77.000 su bili Muslimani. minijatura|Beograd 1684. minijatura|Opsada Beograda 1717. Tijekom narednih godina grad je više puta prelazio u ruke Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Habsburška Monarhija ga je osvajala tri puta: 1688., 1717. i 1789. godine, ali su ga Osmanlije ponovo zauzimale i to uz velika razaranja.Beograd tijekom osmanske vlasti (srpski jezik, ćirilica) Tijekom Prvog srpskog ustanka Beograd je 1806. godine ponovno oslobođen od turske vlasti. Ustanici su vladali njime narednih sedam godina, do 1813., kada na vlast ponovno dolaze Osmanlije.
Kraljevina Srbija
Od 1817. godine grad je bio je prijestolnica Kneževine Srbije s prekidom tijekom razdoblja od 1818. do 1841., kada je Kragujevac bio glavni grad. Prijestolnicu iz Kragujevca u Beograd preselio je knez Mihailo Obrenović. Kad je Srbija 1878. godine stekla potpunu nezavisnost te postala Kraljevina Srbija,Oslobođenje Beograda od turske vlasti (srpski jezik, ćirilica) Beograd je opet postao ključni grad na Balkanu koji se vrlo brzo razvijao.Beograd kao prijestolnica Srbije i Jugoslavije (srpski jezik, ćirilica) Međutim, usprkos izgradnji željezničke pruge do Niša, ukupni uvjeti za razvoj gospodarstva i porast kvalitete života u Srbiji bili su loši, a grad je 1900. imao samo 69.100 stanovnika. Ipak, godine 1905. broj stanovnika se povećava na preko 80.000, a na početku Prvog svjetskog rata i do 100.000, ne ubrajajući pritom Zemun koji je tada pripadao Austrougarskoj.Katolička enciklopedija - Beograd i Smederevo (engleski jezik)
20. stoljeće
minijatura|Demonstracije protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu u Beogradu 27. ožujka 1941. minijatura|Bombardiranje Beograda 1941. Tijekom 20. stoljeća nastavlja se burna povijest grada, koju obilježavaju Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat te raspad SFRJ početkom 90-ih godina. Nakon Prvog svjetskog rata i okupacije od strane Austrougarske i njemačkih trupa, Beograd je doživio brz razvoj i značajnu modernizaciju kao glavni grad nove Kraljevine Jugoslavije, koja je osnovana 1918. godine. Tijekom dvadesetih i tridesetih godina broj stanovnika povećao se na 239.000 (sada uključujući i novo pripojeni Zemun). Rast stanovništva se nastavlja te je do 1940. broj stanovnika iznosio oko 320.000. mini|lijevo|320px|Beogradska utvrda, građena tijekom dugog razdoblja od 2. do 18. stoljeća, smještena na ušću dviju rijeka Save i Dunava.
Godine 1941. Kraljevina Jugoslavija potpisala je Trojni pakt i pridružila se Silama osovine. Povodom toga dana 27. ožujka iste godine uslijedio je masovni prosvjed i državni udar. Dana 6. i 7. travnja grad je teško bombardirao njemački Luftwaffe te usmrtio 2274 ljudi. U bombardiranju je izgorjela i Narodna biblioteka Srbije, gdje su bile pohranjene mnoge knjige i srednjovjekovni rukopisi. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, srijemska predgrađa Beograda poput Zemuna ušla su u sastav Nezavisne Države Hrvatske. U Beogradu i središnjoj Srbiji nacisti su podržali osnivanje vlade Milana Nedića. Beogradski Židovi, Romi, komunisti, i drugi antifašisti odvedeni su u logore SajmišteKoncentracijski logor Sajmište (engleski jezik) i Banjica, kroz koje je tijekom rata prošlo oko 125.000 ljudi. Dana 16. i 17. travnja 1944. grad su bombardirali i Saveznici, pri čemu je poginulo oko 1600 stanovnika. Borbe za oslobođenje grada od Sila osovine započele su 13. i 14. listopada, a grad je konačno oslobođen 20. listopada 1944. Zajedničkim snagama oslobodili su ga jugoslavenski partizani i Crvena armija. Tijekom cijelog rata Beograd je ukupno izgubio oko 50.000 stanovnika i pretrpio teška razaranja.
Nakon Drugog svjetskog rata grad postaje glavim gradom socijalističke Jugoslavije te se razvija u značajno industrijsko, političko, obrazovno, prometno i kulturno središte cijele tadašnje države. Godine 1951. vlasti započinju s izgradnjom Novog Beograda s lijeve obale rijeke Save. Deset godina kasnije Beograd je bio domaćin Prve konferencije nesvrstanih država. Godine 1980. umire dugogodišnji jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Pokop i svečanosti odvijaju se u Beogradu, a nazočno je oko 700.000 građana. Nakon 1991. i raspada SFRJ Beograd postaje sinonim za česte prosvjede, ulične nerede i opće nezadovoljstvo i nestabilnost. Bilježi se više velikih prosvjeda protiv politike Slobodana Miloševića, na ulice čak izlaze i tenkovi, a bilježe se i smrtno stradale osobe.Previranja u Srbiji tijekom 90-ih godina 20. stoljeća (srpski jezik) NATO-ovo bombardiranje SRJ 1999. godine uzrokovalo je značajnu štetu gradskoj infrastrukturi.
minijatura|Spomenik žrtvama bombardiranja Beograda 1999. Među pogođenim zgradama bilo je i nekoliko ministarstava, zgrada RTS-a u kojoj je poginulo 16 zaposlenih, nekoliko bolnica, hotel Jugoslavija, nekadašnja zgrada Centralnog komiteta, televizijski toranj Avala, kao i kineska ambasada u Novom Beogradu.NATO-ovo bombardiranje (srpski jezik, ćirilica) Padom Miloševićeva režima početkom novog milenija vraća se optimizam u gradski život.
Zemljopis minijatura|lijevo|Ušće Save u Dunav pored desne obale Velikog ratnog otoka i Kalemegdana. minijatura|lijevo|Zemun u sumrak. U središtu Kula Gardoš. Beograd predstavlja svojevrsno raskrižje putova između Zapadne Europe i Orijenta. Smješten je u sjevernom dijelu Središnje Srbije, na ušću Save u Dunav te okružen Vojvodinom s tri strane. Središte grada nalazi se na desnoj obali Dunava i desnoj obali Save. Na lijevoj obali Dunava počinje Banatska ravnica na kojoj se nalaze Borča i Krnjača, slabije naseljena sjeverna predgrađa. Između desne obale Dunava i lijeve obale Save nalaze se Novi Beograd, Zemun i Surčin, gdje prolazi bivša granica Habsburške monarhije i Osmanskog carstva. Rijeke Dunav i Sava imaju nekoliko ada, riječnih otoka. Najpoznatije su Veliki ratni otok (na samom ušću) te Ada Ciganlija na Savi. Urbana površina grada iznosi 359,96 četvornih kilometara, dok šire gradsko područje obuhvaća prostor od 3.222,68 četvornih kilometara.
Klima Klima je umjerena kontinentalna.Klima Beograda (srpski jezik, ćirilica) Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 12,3 °C. Najtopliji mjesec je srpanj s prosječnom temperaturom od 21,8 °C, dok je najhladniji siječanj s prosjekom od 0,6 °C. Beograd godišnje u prosjeku ima oko 25 dana s temperaturom većom od 30 °C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 680 milimetara po četvornom metru. Broj sunčanih sati godišnje iznosi oko 2025. Najsunčaniji mjeseci su srpanj i kolovoz, a najmračniji prosinac i siječanj, s tek 2 do 3 sunčana sata dnevno. Za zimu je karakteristična košava, vrlo hladan vjetar koji dodatno spušta temperature zraka.
Reljef mini|lijevo|Spomenik Neznanom heroju na Avali, Avalski toranj i panoramski pogled na grad Beograd. Središte grada nalazi se na uzvišenom i relativno brdovitom terenu. Najviša točka grada je brdo Torlak s 303 metra nadmorske visine. Južno od gradskih granica nalaze se planine Avala (511 m) i Kosmaj (628 m). Područja Novog Beograda, Zemuna, Batajnice, Surčina, Borče i Krnjače reljefno su niža te uglavnom ravna zbog djelovanja vode tijekom prošlosti.
Imena minijatura|Trg Republike. Lijevo: Narodni muzej Srbije – Centar: Spomenik knezu Mihajlu i Hotel Marriott – Desno: Narodno kazalište. minijatura|desno|Dorćol, srediste grada Beograda, panorama noću.