Øystein Aarseth (Egersund, 22. ožujka 1968. – Oslo, 10. kolovoza 1993.), poznatiji po svojem umjetničkom imenu Euronymous, bio je norveški gitarist. Bio je osnivač rane norveške black metal scene i njezin najistaknutiji član. Bio je suosnivač norveškog black metal sastava Mayhem i njegov jedini stalni član od njegovog osnutka 1984. godine do njegove smrti 1993. godine. Također je osnovao diskografsku kuću Deathlike Silence Productions, specijaliziranu za ekstremni metal, i prodavaonicu albuma Helvete.
Euronymous se izjašnjavao kao sotonist te je bio poznat po ekstremnim mizantropskim izjavama. Tvrdio je da vodi militantnu kultsku grupu znanu kao "Black Metal Inner Circle" ("Unutarnji krug black metala").
U kolovozu 1993. godine ubio ga je bivši kolega glazbenik Varg Vikernes.
Životopis 1984. – 1991.
Aarseth je osnovao Mayhem 1984. godine s basistom Jørnom "Necrobutcherom" Stubberudom i bubnjarom Kjetilom Manheimom. U to se vrijeme služio umjetničkim imenom Destructor, ali ga je kasnije promijenio u Euronymous, ime koje je preuzeo od demona Eurinoma. Isti je mitološki lik nadahnuo Hellhammerovu istoimenu skladbu.
U vrijeme ljeta 1986. godine Euronymous, Necrobutcher i Jon "Metalion" Kristiansen posjetili su njemačku thrash metal grupu Assassin te su zajedno snimili demo Metalion in the Park pod imenom Checker Patrol, u kojem je Metalion na naslovnoj skladbi pjevao prateće vokale.Kristiansen, p. 53.
Godine 1988. Per Yngve Ohlin, poznatiji kao Dead, postao je Mayhemov pjevač i Jan Axel "Hellhammer" Blomberg postao je njegov bubnjar. Do 1991. godine Dead, Euronymous i Hellhammer živjeli su u kući u šumi pored Kråkstada te su ju koristili za Mayhemove probe. Mayhemov basist Necrobutcher izjavio je da su si, nakon nekog vremena zajedničkog življenja, Dead i Euronymous "često išli na živce" i da "na kraju nisu baš bili prijatelji". Hellhammer se prisjetio da je Dead jednom otišao spavati u šumi jer je Euronymous svirao sintesajzersku glazbu koju je Dead mrzio. Euronymous je tada pošao van i počeo puškom pucati u zrakLords of Chaos, str. 52. Varg Vikernes izjavio je da je Dead jednom ubo Euronymousa nožem.Lords of Chaos, str. 57.
Dana 8. travnja 1991. Euronymous je u kući zatekao mrtvog Deada; imao je prerezana zapešća i ranu od metka u glavi. Smatra se da je Deadova smrt bila samoubojstvo. Prije nego što je pozvao policiju, Euronymous je otišao u trgovinu i kupio jednokratni fotoaparat kojim je fotografirao tijelo nakon što je ponovno rasporedio neke predmete.Lords of Chaos, str. 49. Jedna od tih fotografija pojavila se na naslovnici bootleg koncertnog albuma Dawn of the Black Hearts. Necrobutcher se prisjetio kako ga je Euronymous izvjestio o samoubojstvu:Øystein me idući dan nazvao ... i rekao je "Dead je napravio nešto zaista guba! Ubio se". Pomislio sam, jesi li izgubio razum? Kako to misliš guba? I on kaže "Opusti se, fotografirao sam sve". Bio sam šokiran i ožalošćen. On je samo mislio o tome kako da to iskoristi. Stoga sam mu rekao "OK. Da me više nisi jebeno nazvao dok ne uništiš te slike".
Euronymous se okoristio Deadovim samoubojstvom kako bi promicao Mayhemov "zao" imidž te je izjavio da se Dead ubio jer je death metal postao "pomodan" i komercijaliziran.Lords of Chaos, str. 59–60. Kasnije su se pojavila govorkanja da je Euronymous napravio varivo od komadića Deadova mozga i da je načinio ogrlice od komadića njegove lubanje. Skupina je naknadno negirala prvu glasinu, ali je potvrdila da je potonja istinita. Sam je Euronymous izjavio da je dao te ogrlice glazbenicima za koje je mislio da su ih vrijedni, što je potvrdila nekolicina drugih članova scene, poput Bårda "Fausta" Eithuna,Lords of Chaos, str. 55. Morgana Steinmeyera Håkanssona iz Marduka i Metaliona.Kristiansen, str. 219.
Necrobutcher je kasnije pretpostavio da je snimanje fotografija i tjeranje drugih da ih vide bio način na koji se Euronymous nosio sa šokom koji je na nj ostavio prizor njegovog mrtvog prijatelja. Tvrdio je da je Euronymous "otišao u svijet mašte." Faust iz Emperora vjeruje da je Deadovo samoubojstvo "označilo trenutak u kojem je, pod Euronymousovim navođenjem, black metal scena počela biti opsjednuta sa svim sotonističkim i zlim stvarima." Kjetil Manheim rekao je da je nakon samoubojstva Euronymous "pokušao doista biti onako ekstreman kakvim se prije pravio". Samoubojstvo je dovelo do prekida odnosa između Euronymousa i nekih njegovih prijatelja, kojima je bio odvratan njegov stav o Deadu prije samoubojstva te njegovo ponašanje poslije njega. Necrobutcher je prestao biti Euronymousov prijatelj. Stoga su, nakon samoubojstva, u Mayhemu ostala samo dva člana: gitarist Euronymous i bubnjar Hellhammer. Stian "Occultus" Johannsen postao je novi Mayhemov pjevač i basist. Međutim, to je bilo kratkoga vijeka; napustio je sastav nakon što mu je Euronymous priprijetio smrću.
1991. – 1993. thumb|Podrum u Euronymousovoj bivšoj prodavaonici albuma; prikazan je grafit iz ranih 1990-ih. U vrijeme svibnja i lipnja 1991. godineLords of Chaos, str. 66. Euronymous je otvorio prodavaonicu albuma pod imenom Helvete (norveški za "pakao") u ulici Schweigaards gate 56 u Oslu. Norveški black metal glazbenici često bi se sastajali u podrumu prodavaonice, a među njima su bili dva člana Mayhema, članovi Emperora, Varg "Count Grishnackh" Vikernes iz Burzuma te Snorre "Blackthorn" Ruch iz Thornsa. Euronymous je također osnovao nezavisnu diskografsku kuću Deathlike Silence Productions, čije je sjedište bilo u Helveteu. Objavljivala je albume norveških (Mayhema i Burzuma) i švedskih grupa (Merciless i Abruptum). Euronymous, Varg i Emperorov gitarist Tomas 'Samoth' Haugen u različito su vrijeme živjeli u Helveteu. Emperorov bubnjar Faust također je živio i radio ondje. Zidovi prodavaonice bili su obojeni u crno i okićeni srednjovjekovnim oružjem, posterima grupa i slikovnim diskovima, dok se na prozoru nalazila nadgrobna ploča od polistirena.
Prema Occultusovim riječima mjesto koje je Euronymous unajmio "bilo je preveliko i stanarina je bila previsoka. Zbog toga nikad nije dobro poslovala." Samo je manji dio zgrade bio iskorišten za samu prodavaonicu.Lords of Chaos, str. 64. Međutim, svejedno je postala glavno odredište norveške black metal scene. Metalion, pisac fanzina Slayer, rekao je da je otvaranje Helvetea bilo "stvaranje cijele norveške black metal scene".Lords of Chaos, str. 39. Daniel Ekeroth napisao je 2008. godine: U samo par mjeseci [od otvaranja Helvetea] mnogi su mladi glazbenici postali opsjednuti Euronymousom i njegovim idejama te se ubrzo mnogo norveških death metal skupina pretvorilo u black metal skupine. Amputation je postao Immortal, Thou Shalt Suffer postao je Emperor, a Darkthrone je zamijenio svoj švedskom scenom nadahnut death metal primitivnim black metalom. Najozloglašeniji [glazbenik], Old Funeralov gitarist Kristian (kasnije Varg) Vikernes, već je napustio sastav kako bi stvorio svoj, Burzum.Daniel Ekeroth: Swedish Death Metal. Second printing. Brooklyn, NY: Bazillion Points 2009, str. 247.
Euronymous je pomagao mnogim mlađim grupama u sceni, pogotovo Emperoru i Enslavedu, te je obje preporučio Candlelight Recordsu.Patterson, Dayal. Black Metal: Evolution of the Cult. Feral House, 2013. str.156 Ihsahn iz Emperora izjavio je: "Ako vam se vjerovalo, ako su znali da ste ozbiljni oko svojih uvjerenja, [Helveteova scena] bi vas prihvatila". Euronymous "je postao mentor Vikernesu, koji je bio pet godina mlađi od njega: pozivao ga je da svira bas-gitaru s Mayhemom i objavljivao je njegovu glazbu za Burzum". Međutim, njihovo se prijateljstvo pretvorilo u suparništvo. U retrospektivi je Faust izjavio: "Zvuči vrlo smiješno, ali mislim da je između njih postojalo natjecanje u tome tko će biti više zao. To je stvorilo vrlo složenu situaciju, pogotovo za Euronymousa, koji je želio glamur i šoubiznis. S njime je bilo puno dima, ali ne toliko vatre".
thumb|lijevo|Euronymous je sudjelovao u paležu Holmenkollenske kapele (na slici) Fantoftska drvena crkva u Bergenu bila je uništena 6. lipnja 1992. godine u podmetnutom požaru. Postoji oštra sumnja da je Vikernes bio odgovoran za taj zločin, ali nikad nije bio osuđen.Lords of Chaos, str. 78. Došlo je do vala spaljivanja crkvi po Norveškoj koja su vršili glazbenici i obožavatelji norveške black metal scene. Euronymous je prisustvovao spaljivanju Holmenkollenske kapele s Vikernesom i Faustom,Kristiansen, str. 261. koji su nakon njegove smrti bili osuđeni za podmetanje požara. Faust je izjavio da vjeruje da se Euronymous upleo jer je "smatrao da treba dokazati da može biti i dio toga, a ne samo u pozadini." Vikernes i Euronymous navodno su planirali bombom dići u zrak Nidarošku katedralu u vrijeme objave De Mysteriis Dom Sathanasa, na čijoj se naslovnici prikazuje ta katedrala. Euronymousova smrt u kolovozu 1993. godine obustavila je taj plan i odgodila objavu albuma. U intervjuu sa švedskom radijskom emisijom 1993. godine Euronymous je o spaljivanju crkvi rekao:Oni [kršćani] moraju osjetiti prisutnost mračne, zle moći protiv koje će se morati boriti, što će ih…učiniti ekstremnijima. Također vjerujemo da kad crkva gori ne pate samo kršćani, već ljudi općenito. Zamislite prekrasnu staru drvenu crkvu...što se dogodi kad gori? Kršćani žaluju, Božja je kuća uništena i obični ljudi pate jer je nešto prekrasno bilo uništeno. Stoga zapravo širite tugu i žalost, što je dobra stvar.Intervju s Euronymousom iz Mayhema na švedskoj radijskoj emisiji 1993. godine
U siječnju 1993. godine članak u jednim od najpoznatijih norveških novina, Bergens Tidendeu, natjerao je medije da se počnu zanimati za black metal scenu.Lords of Chaos, str. 95–97. Varg Vikernes (koristeći se pseudonimom Count Grishnackh) dao je anonimni intervju novinaru tih novina te je u njemu izjavio da je spalio crkve i ubio čovjeka u Lillehammeru. Prema Vikernesovim su riječima anonimni intervju isplanirali on i Euronymous. Cilj je, kako kaže, bio uplašiti ljude, reklamirati black metal i dovesti puno više kupaca u Helvete. "Count" Regrets Nothing . Burzum.org. Dodao je da intervju nije razotkrio ništa što bi moglo dokazati njegovu umiješanost u bilo koji zločin. Međutim, Vikernes je već bio uhićen u vrijeme kad je članak bio objavljen. Neki su ostali članovi scene također bili uhićeni i ispitivani, ali su svi na koncu bili pušteni zbog manjka dokaza. Sam je Vikernes bio pušten u ožujku 1993. godine, također zbog manjka dokaza. Taj je mjesec Kerrang! objavio članak o norveškog black metal sceni. U njemu su se Euronymous i Vikernes prikazali kao vođe militantne kultske grupe "sotonističkih terorista". Euronymous je tvrdio da Helvete pomaže u financiranju njezinih aktivnosti, ali je rekao da nije direktno umiješan u njezine zločine jer bi se organizacija raspala ako bi bio uhvaćen.Lords of Chaos, str. 99-101
Nakon slučaja s Bergens Tidendeom Euronymous je odlučio zatvoriti Helvete jer je počela privlačiti pažnju policije i medija. Vikernes i autori Lords of Chaosa tvrde da su Euronymousovi roditelji natjerali svojeg sina da ju zatvori.Lords of Chaos, str. 120.Torstein Grude: Satan rir media, 1998.
Ubojstvo Početkom 1993. godine došlo je do neprijateljstva između Euronymousa i Vikernesa, kao i između Euronymousa i cijele švedske black metal scene.Lords of Chaos, str. 117.
Na noć 10. kolovoza 1993. Vikernes i Snorre "Blackthorn" Ruch vozili su se od Bergena do Euronymousovog stana u ulici Tøyengata u Oslu. Kad su stigli došlo je do sukoba i Vikernes je nasmrt izbo Euronymousa. Njegovo je tijelo bilo pronađeno na stepenicama izvan stana s 23 ubodne rane—dvije u glavi, pet u vratu i 16 u leđima.Steinke, Darcey. "Satan's Cheerleaders". SPIN. Veljača 1996. Mediji su izvorno za Euronymousovo ubojstvo okrivili obožavatelje švedskog black metala.