SiC - style="text-align:center;" colspan="2" 200px|α-WC kristalna rešetka; atomi ugljika su sivi. IUPAC nomenklatura Silicijev karbid Identifikacijski brojevi CAS broj 409-21-2 Osnovna svojstva Molarna masa 40,10 g/mol Izgledžuto do zeleno do plavičasto-crni, prelijevajući kristali Gustoća 3,16 g/cm3 Talište 2 830 °C Vrelište Topivost u vodi netopljiv u vodi, topljiv u rastaljenim alkalijama i rastaljenom željezu Struktura Oblik molekule heksagonalna kristalna rešetka
Silicijev karbid (SiC) ili karborund (eng. Carborundum, od carbo[n]: ugljik i [co]rundum: korund), trgovačko ime za silicijev karbid, je kristalna tvar sa strukturom sličnom dijamantnoj, vrlo velike tvrdoće, poluvodičkih svojstava, velike toplinske (termičke) i kemijske otpornosti. Karborund se dobiva zagrijavanjem kremena (kvarca) s koksom u električnoj peći i koristi se kao abraziv (prah, pasta, sloj na papiru), vatrostalni materijal (talište oko 2 830 °C), dio (element) za električna grijaća tijela i u poluvodičkoj tehnici.
Premda je silicijev karbid zaista rijetka tvar na Zemlji on je široko rasprostranjen u svemiru. Ova tvar se nalazi u oblacima prašine oko zvijezda bogatih ugljikom, a ima ga puno u prvobitnim meteoritima koji nisu podvrgnuti promjenama. Analiza zrna silicijevog karbida pronađenih u ugljičnom kondritnom Murchisonskom meteoritu pokazao je anomaliju izotopnog suodnosa ugljika i silicija, što ukazuje na porijeklo ove tvari izvan granica Sunčevog sustava. Oko 99 % zrna SiC formiralo se oko zvijezda bogatih ugljikom koje pripadaju asimptotskoj grani divova. Silicijev karbid može se često pronaći oko takvih zvijezda po njihovim infracrvenim spektrima.
Brusna ploča
mini|lijevo|250px|Brusna ploča za strojno brušenje (obodno plošno brušenje). Brusna ploča ili brusno kolo se sastoji od: sredstava za brušenje ili abraziva, koja mogu biti prirodna ili umjetna, i vezivnog sredstva, koja mogu biti neorganska ili organska.
Umjetna sredstva za brušenje Umjetna sredstva za brušenje su: silicijev karbid ili karborund, koji se dobiva taljenjem koksa, kvarcnog pijeska i soli u električnoj peći, specijalni korund ili elektrokorund, koji se dobiva u električnim pećima od boksita i koksa, borkarbid, koji se zbog velike tvrdoće koristi kao zamjena za dijamantni prah i za obradu tvrdih metala. Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, Um d.o.o., 2005.
Muasanit Muasanit je rijedak mineral klase prirodnih karbida sastava SiC. Formira male bezbojne kristale s dijamantskim sjajem. Sintetička inačica i tehnički proizvod su slični po strukturi i po sastavu — karborund.
Prirodni muasanit je prvi put bio otkriven 1893 godine u Arizoni od strane Ferdinanda Anri Muasana u čiju je čast mineral bio nazvan 1905 godine.
Tokom zadnjih desetljeća pojavila se tehnologija za izradu velikih providnih sintetičkih monokristala muasanita koje se često rabe za imitaciju brilijanata.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Obrada metala Kategorija:Alati Kategorija:Metaloprerađivačka industrija