Glosar sadržava pojmove prvenstveno vezane za klasičnu glazbu. Većina termina je talijanska i oni će, kao i ostale strane riječi, biti ispisani kurzivom. Ne-talijansko podrijetlo bit će naznačeno u opisu. Ponegdje je [u uglastim zagradama] naveden izgovor ili dodatno objašnjenje. Poveznice natuknica vode na članke, a poveznice u tekstu su "lokalne" - vode na odgovarajuće natuknice ovog glosara.

A

a cappella → kapela

accelerando, acc., accel. Oznake u partituri za postupno ubrzavanje tempa. Suprotno: ritardando.

adagio Oznaka tempa: sporo, lagano, izražajno (66–76 d/m).

ad libitum, ad lib. Iz latinskog: ad libitum - slobodno, po volji. Oznaka da se neki dijelovi ili stavci mogu izostaviti, ili da je izbor glazbala ili tempa slobodan. Sinonim na talijanskom je а piacere.

agitato Na talijanskom [ađitato] = uzbuđeno, nemirno je oznaka za interpretaciju. Obično se vezuje za oznake tempa andante ili allegro, koje onda treba odsvirati nešto brže.

akcent Akcent je oznaka u partituri i upućuje da neku notu, akord ili pasaž treba odsvirati glasnije u odnosu na susjedne note. U partituri se označava znakom > iznad ili ispod glave note. Služi za oblikovanje glazbene fraze u artikulaciji i prozodiji.

akompanjirati Akompanjirati i izvedenica akompanjon su riječi preuzete iz francuskog jezika, accompagner - pratiti i compagnon - suradnik. Obično se ovim pojmovima opisuje glazbenik koji, najčešće na klaviru, prati ili surađuje s drugim glazbenikom, a da pritom nema podređenu ulogu, kakvu podrazumijevaju pojmovi "pratiti" i "pratnja".

akord Akord označava tri ili više nota različite visine koje zvuče istovremeno. Ne mogu sva glazbala odsvirati akord i kod njih se tonovi sviraju jedan za drugim (arpeđo), da zvuče skoro istovremeno.

al, alla Prijedlog s dva značenja: do ili kao (na način, u stilu). Koristi se uz druge izraze, al pred imenicama muškog i alla pred imenicama ženskog roda. Na primjer, al fine - do kraja, al modo di marcia = alla marcia - u stilu marša.

alcuna licenza "Bez ograničenja", označava se kao con alcuna licenza i znači da se svira s izvjesnom slobodom u vremenu, slično rubatu.

aleluja Aleluja u židovstvu i kršćanstvu je liturgijski usklik radosti u slavu Boga. Doslovno značenje je "hvalite Jehovu". Kao "haleluja" potiče iz hebrejskog הללו יה [halëlū Jāh]. Oblik aleluja preuzet je iz grčkog ἀλληλούϊα [allēluia] u istočnoj i iz latinskog (h)alleluia u zapadnoj varijanti kršćanstva. Aleluja se javlja na početku i/ili kraju liturgijskih pjesama i u misama. Jedna od najpoznatijih je Händelova Aleluja iz oratorija Mesija HWV 56 (Georg Friedrich Händel; Hallelujah, završni kor drugog dijela oratorija; Messiah, oratorij na engleskom jeziku za orkestar, 4 solista (SATB) i zbor).

allegro Oznaka tempa: brzo (120–156 d/m) allegro molto ili molto allegro je nešto brže od allegra, ali u istom rasponu allegro moderato, umjereno, blizu allegru (116–120 d/m).

allegretto Oznaka tempa: umjereno brzo (112–120 d/m)

amoroso, con amore Nježno, ljupko, s ljubavlju.

andante Oznaka tempa: kao u šetnji, lagano, umjereni tempo (76-108 d/m).

ansambl Ansambl (iz francuskog ensemble - zajedno) je skupina reproduktivnih umjetnika koji zajedno izvode neko umjetničko djelo (umjetničko osoblje). U glazbi ansambl predstavlja instrumentalni sastav proizvoljne veličine (trio, kvartet... pa do simfonijskog orkestra), ili zbor, ili oboje.

antrakt Antrakt (fr. entr'acte - među+čin) je instrumentalni odlomak koji se izvodi u pauzi između činova ili scena glazbeno-scenskih djela, a ponekad i u kazalištu. Iako je praktički sinonim za intermeco, antrakt služi i kao uvertira u 2. (3. ili 4.) čin glazbeno-scenskog djela. Antrakt služi za povezivanje radnje dok je zavjesa spuštena (za promjenu scenografije ili kostima), za premošćivanje dvije radnje ili prijelaz između različitog raspoloženja dva čina.

appassionato Oznaka za interpretaciju: strastveno, zanosno.

а piacere Sinonim za ad libitum.

arpeđo Arpeđo (ili arpeđato, arpeđando, tal. arpa - harfa, arpeggio - kao na harfi) je način "razlomljenog" sviranja akordâ. Tonovi akorda sviraju se jedan za drugim, uzlazno ili silazno. Glazbala koja ne mogu odsvirati akord (monofona, kao što su flauta ili truba) moraju svirati akorde na ovaj način. Iako naziv potječe od harfe na kojoj se akordi najčešće sviraju razlaganjem, harfa može svirati akorde, i to se u partituri posebno označava kao non arpeggiato.

arija Arija (aria - napjev) je solistička vokalna skladba, najčešće uz instrumentalnu pratnju. Iako se može javiti i kao samostalna koncertna arija, arija je obično dio većeg glazbenog djela, tipično u operi, a javlja se i u oratoriju i kantati.

artikulacija Artikulacija je način povezivanja tonova za postizanje određenog efekta. > akcent

∧ marcato

– legato

• staccato

– tenuto

assai Vrlo, jako. Koristi se uz oznake za tempo, dinamiku, artikulaciju, npr. allegro assai - vrlo brzo.

a tempo Oznaka u partituri za vraćanje na brzinu koja je prethodila usporavanju (ritardando), ubrzavanju (accelerando) ili rubatu. (Ne miješati s tempo primo.)

attacca Instrukcija na kraju stavka da pauza do sljedećeg stavka treba biti kratka ili izostavljena, bez prekida u izvođenju.

B

B B je oznaka identifikacije djela Antonína Dvořáka. Oznaka je inicijal prezimena češkog muzikologa Jarmila Burghausera koji je 1960. objavio "Tematski katalog, bibliografija, pregled života i djela Antonína Dvořáka" (Antonín Dvořák - Tematicky katalog, bibliografie, prehled zivota a dila). Katalog sadržava točan kronološki redoslijed djela, za razliku od Dvořákovog označavanja broja opusa: izdavači su često, kao umjetniku u procvatu, radi reklame, stavljali veći broj opusa, a sâm Dvořák je namjerno davao manji broj opusa da bi ih prodao mimo ugovora s izdavačima, pa se stoga javljaju i višestruki brojevi opusa (op. 12 čak za pet djela!).

balet Balet (po francuskom ballet, iz talijanskog balletto, deminutiv od ballo - ples) je naziv za glazbu koja radnju izražava uz koreografiranu plesnu scensku formu. Radnju (slično operi) plesači (balerine i baletani) prikazuju plesom - pantomimom. Balet može biti i bez radnje ("apsolutna glazba"). Baletne točke mogu biti uključene kao epizode u operu ili kao ilustracija nekog koncertnog djela (npr. valcera).

barkarola Barkarola (tal. barcarola, od barca - barka) je stilizirana pjesma venecijanskih gondolijera u 6/8 ili 12/8 taktu. Melodija mirnog karaktera dočarava plovidbu kanalima Venecije. U periodu romantizma uvodi se u operu, a zatim i u vokalnu i instrumentalnu glazbu. Najpoznatijom barkarolom smatra se Belle nuit, ô nuit d'amour (Lijepa noći, o, noći ljubavi), duet iz 3. čina opere "Hoffmannove priče" Jacquesa Offenbacha (fr. Les contes d'Hoffmann). Ta barkarola je prerađena iz pjesme Komm' zu uns (dođi k nama) koju pjeva zbor nimfa u 3. činu Offenbachove opere "Rajnske nimfe" (Les fées du Rhin).

barok Barok je glazbeni stil u razdoblju od 1600. do 1750. godine, nakon renesanse, a prije klasicizma. Razvija se instrumentalna glazba, zamah hvataju opera i oratorij. Značajniji skladatelji su Bach, Händel, Telemann, Vivaldi i mnogi drugi. Podrijetlo riječi: iz portugalskog barocco - biser nepravilnog oblika, riječ je ušla u francuski jezik kao baroque i koristila se u istom značenju. U glazbi se riječ koristi od 1734. godine kad je (nepoznati) kritičar Rameauove opere "Hipolit i Arisija" napisao "du barocque" prigovarajući da "glazba nema koherentnu melodiju, ispunjena je neprekidnim disonacama, stalno mijenja tonalitet i tempo..." i kasnije se proširila na svu umjetnost

bis Uzvik "još!" (iz latinskog preko talijanskog: dvaput) kojim publika traži nastavak izvedbe ili ponavljanje dijela programa. Kao imenica označava tako izveden dodatak programu.

brio Dodatna oznaka tempa: živahno, poletno.

BWV BWV je skraćenica od Bach-Werke-Verzeichnis, popis djela Johanna Sebastiana Bacha. Uredio ga je Wolfgang Schmieder i objavio 1950. Katalog navodi skladbe u 13 žanrova (kantate 1-224, moteti 225-231, ... kolekcija kanona i fuga 1079-1080). Dodatak navodi još tri grupe skladba: izgubljene (1-23), nejasnog porijekla (24-155) i skladbe koje su pripisane Bachu, a kasnije je utvrđeno da nisu njegove (156-189). Katalog je dopunjen 1998. i sadržava 1126 skladba i 213 u dodatku.

C

c., col, col', colla, con Doslovno prijedlog "s" (col pred imenicom muškog, colla pred imenicom ženskog roda), instrukcija za način izvođenja. Koristi se uz druge izraze, npr. con amore - s ljubavlju, nježno; col legno - drvom, sviranje lukom gudala umjesto strunama, udarom ili vučenjem.

cantabile Pjevljivo, izražajno.

cantata Kantata, vokalna skladba u nekoliko stavaka, popularna u baroku, s instrumentalnom pratnjom, obično uključuje i zbor.

canzonetta Popularna talijanska vokalna skladba, nastala oko 1560. godine. Kad se u 18. stoljeću proširila izvan Italije, ima značenje pjesme za glas i pratnju, obično u sekularnom stilu.

capriccio Capriccio [kapričo] - hir, ćud, prohtjev, samovolja (otud i naše usvojenice "kapric" preko njemačkog Kaprize i "kapris" prema fr. caprice). Pojam u glazbi predstavlja naslov kraće, obično instrumentalne skladbe vedrog, razigranog, obično i virtuoznog sadržaja, stvorene u "hiru", a ne prema formalnim obrascima. Javlja se još od 14. stoljeća kao naslov glazbe za instrumente s klavijaturom, kasnije za gudaće ili kamerne sastave, a od 19. stoljeća i za orkestarske skladbe.

concerto Koncert (iz talijanske riječi concerto [končerto], prvi put upotrijebljene u 16. stoljeću, vjerojatno prema spoju latinskih riječi conserere - vezati i certamen - nadmetanje, borba) je skladba koja današnje značenje dobiva u baroku. Uobičajeno je pisan za jedno glazbalo i orkestar (ili skupinu glazbala). Rjeđe su pisani za dva glazbala, a u baroku je bila popularna vrsta concerto grosso (veliki koncert) za 3 do 6 solističkih glazbala (concertino) i ansambl (ripieno). Osnova je kontrast (nadmetanje) između jednog ili više solistâ i ostatka orkestra. Uobičajeno pri kraju prvog stavka solist izvodi kadencu. Obično imaju tri stavka (brzi - lagani - brzi), rijetko četiri (brzi - lagani - umjereni - brzi), od kojih su prvi, a često i posljednji, pisani u takozvanoj "sonatnoj formi". Drugo značenje: → koncert.

concertino Deminutiv concertino [končertino] označava koncert manjeg opsega. Kod concerta grossa u baroku concertino označava skupinu solista nasuprot ostatku ansambla (ripieno).

Č

Ć

D

D D je oznaka identifikacije djela Franza Schuberta. Oznaka je inicijal prezimena austrijskog muzikologa Ottoa Ericha Deutscha koji je 1951. u Londonu objavio Schubert: Thematic Catalogue of all his Works in Chronological Order (Schubert: tematski katalog svih njegovih djela u kronološkom redu), takozvani Deutsch catalogue (Deutschev katalog), s detaljima 1515 djela. Revidirani popis objavljen je u Njemačkoj 1978.

dinamika Dinamika u glazbi predstavlja stupanj jačine tonova i njihov odnos. Dinamikom skladatelj ističe određeno raspoloženje. Tipičan raspon stupnjeva je, od najglasnijeg (oko 100dB) do najtišeg (oko 40dB): fortississimo (fff), vrlo, vrlo glasno; kao vikanje fortissimo (ff), vrlo glasno forte (f), glasno mezzo-forte (mf), srednje glasno; kao govor mezzo-piano (mp), srednje tiho; kao govor piano (p), tiho mezzo-piano (mp), umjereno tiho pianissimo (pp), tiše pianississimo (ppp), vrlo tiho; kao šapat

Jačina je relativna, tako da ista oznaka u različitim dijelovima partiture ne mora predstavljati istu jačinu, već predstavlja odnos jačina, npr. p bit će tiše od mp. Postupna promjena glasnoće označava se riječima i/ili znacima (tzv. "šnale"): crescendo (razvučeno <) - pojačavanje, decrescendo ili diminuendo (razvučeno >) - utišavanje. Oznake dinamike pišu se ispod, ali kod vokalnih skladba mogu biti i iznad notnih crta.

dirigent