Quintinia rod je vazdazelenih grmova i stabala iz porodice Paracryphiaceae, reda Paracryphiales. Obuhvaća 26 priznatih vrsta rasprostranjenih od Malezije i Filipina preko Nove Gvineje do Nove Kaledonije, Vanuatua, istočne Australije i Novog Zelanda. Najveća raznolikost roda nalazi se na Novoj Gvineji.
Ime Rod je nazvan u čast francuskog vrtlara i agronoma Jeana-Baptistea de La Quintinieja (1626.–1688.), upravitelja kraljevskih povrtnjaka u Versaillesu za vladavine Luja XIV. Opis Pripadnici roda uglavnom su vazdazeleni grmovi ili mala do srednje velika stabla, najčešće do približno 25–30 m visine. Iznimka je Quintinia epiphytica, koja može rasti kao epifit ili penjačica. Mlade grančice, listovi, stapke cvatova i cvjetne stapke često su ljepljivi zbog žljezdanih izlučevina i prekriveni sitnim smeđim do bakrenastosmeđim štitastim ljuskama. Te lepidotne ljuske, iako kod starijih dijelova mogu otpasti, jedan su od karakterističnih znakova roda.PlantNET, pristupljeno 25. kolovoza 2026.
Listovi su jednostavni, naizmjenični i bez palistića. Plojke su najčešće kožaste, eliptične, duguljaste do obrnuto jajaste, cjelovita ruba ili s nekoliko sitnih žljezdanih zubaca, osobito prema vrhu. Nervatura je perasta.
Cvatovi su pazušni ili terminalni grozdovi, rjeđe složeni grozdasti cvatovi. Cvjetovi su sitni, pravilni, četvero- ili peterodijelni. Mogu biti dvospolni ili funkcionalno jednospolni; mnoge vrste odnosno populacije funkcionalno su dvodomne, ali se spolni sustav razlikuje unutar roda.
Čaška ima četiri ili pet režnjeva; njezina je cijev prirasla uz plodnicu, a režnjevi ostaju na plodu. Latice su četiri ili pet, slobodne, najčešće bijele, pri otvaranju cvijeta raširene ili povijene unatrag. Prašnika je četiri ili pet, slobodni su i izmjenjuju se s laticama.
Plodnica je polupodrasla do podrasla, građena od tri do pet sraslih karpela i podijeljena na isti broj pretinaca. Sadrži brojne sjemene zametke. Vrat tučka ostaje na plodu, a njuška je glavičasta i tro- do peterorežnjevita.
Plod je suha, obrnuto jajasta do elipsoidna čahura, često uzdužno rebrasta i građena od tri do pet pretinaca. Pri sazrijevanju otvara se uzdužnim zaklopcima koji se nastavljaju na brazde vrata tučka. Sjemenke su brojne, sitne i izdužene.
Rasprostranjenost i ekologija Rod je prirodno rasprostranjen na Filipinima i Sulawesiju, Novoj Gvineji i susjednim otocima, Novoj Kaledoniji i Vanuatuu, u Queenslandu i Novom Južnom Walesu te na Sjevernom i Južnom otoku Novog Zelanda.Kew, pristupljeno 25. kolovoza 2026.
Vrste nastanjuju ponajprije vlažne šume, od nizinskih tropskih kišnih šuma do planinskih i subalpinskih šuma. Na Novoj Gvineji rod zauzima vrlo širok visinski raspon; pojedine vrste rastu u visokoplaninskim mahovinskim šumama, a Quintinia ondje dopire do približno 3700 m nadmorske visine. U takvim subalpinskim šumama može tvoriti stabla krošnje visoka oko 8 m.
Nova Gvineja glavno je središte raznolikosti roda. Revizija iz 2022. priznaje ondje 13 vrsta, od kojih su neke izrazito visokoplaninske. Q. kuborensis i Q. montiswilhelmii, primjerice, vezane su uz visokoplaninske mahovinske šume.
Drvo pojedinih novogvinejskih vrsta koristi se lokalno kao ogrjev te za gradnju kuća i ograda, a kora i listovi imaju lokalnu tradicionalnu uporabu.
Sistematika i povijest Rod je ustanovio Alphonse Pyrame de Candolle 1830. godine u djelu Monographie des Campanulées. Tijekom njegove kasnije taksonomske povijesti Quintinia je svrstavana u više porodica, ponajprije Saxifragaceae i Escalloniaceae, a zatim je izdvojena u vlastitu porodicu Quintiniaceae.
Henri Ernest Baillon ustanovio je 1879. rod Dedea za nekoliko novokaledonskih vrsta. Elmer Drew Merrill opisao je 1910. filipinski rod Curraniodendron. Kasnijim taksonomskim istraživanjima vrste tih rodova uključene su u Quintinia, pa Plants of the World Online danas Dedea i Curraniodendron prihvaća kao heterotipske sinonime roda.
Molekularnofilogenetska istraživanja pokazala su da Quintinia pripada skupini zajedno s rodovima Paracryphia i Sphenostemon. U suvremenom sustavu sva su tri roda uključena u proširenu porodicu Paracryphiaceae, jedinu porodicu reda Paracryphiales. Filogenetske analize najčešće pokazuju odnos Quintinia + (Paracryphia + Sphenostemon).A new species of Quintinia (Paracryphiaceae) and an overview of the genus for New Guinea , pristupljeno 25. kolovoza 2026.
Rod je osobito raznolik na Novoj Gvineji. Rudolf Schlechter početkom 20. stoljeća opisao je nekoliko tamošnjih vrsta, a Pieter van Royen 1983. dodao je visokoplaninske Q. kuborensis i Q. montiswilhelmii. Oliver K. Paul i Jürgen Kellermann 2022. objavili su novu novogvinejsku vrstu Q. macrophylla i pregledali tipove svih ostalih novogvinejskih vrsta; za taj otok priznali su ukupno 13 vrsta.
Yohan Pillon i Vanessa Hequet revidirali su 2019. novokaledonske i vanuatske vrste te opisali Q. hyehenensis i Q. sessiliflora. Na Novoj Kaledoniji priznali su šest vrsta, od kojih Q. media raste i na Vanuatuu.
Taksonomija novozelandskih biljaka još nije potpuno usuglašena. Neki suvremeni novozelandski izvori smatraju Q. elliptica dijelom vrlo promjenjive Q. serrata, dok Plants of the World Online trenutačno prihvaća obje kao zasebne vrste. Kew istodobno Q. acutifolia smatra sinonimom vrste Q. serrata. Zbog toga suvremeni izvori mogu navoditi različit ukupan broj vrsta roda. Vrste
Quintinia altigena Schltr. Quintinia apoensis (Elmer) Schltr. Quintinia brassii Reeder Quintinia elliptica Hook.f. Quintinia epiphytica Mattf. Quintinia fawkneri F.Muell. Quintinia hyehenensis Pillon & Hequet Quintinia kuborensis P.Royen Quintinia lanceolata Reeder Quintinia ledermannii Schltr. Quintinia macgregorii F.Muell. Quintinia macrophylla Hatus. ex O.K.Paul Quintinia major (Baill.) Schltr. Quintinia media (Baill.) Guillaumin Quintinia minor (Baill.) Schltr. Quintinia montiswilhelmii P.Royen Quintinia nutantiflora Schltr. Quintinia oreophila (Schltr.) Schltr. Quintinia pachyphylla Schltr. Quintinia quatrefagesii F.Muell. Quintinia rigida Ridl. Quintinia schlechteriana O.C.Schmidt Quintinia serrata A.Cunn. Quintinia sessiliflora Pillon & Hequet Quintinia sieberi A.DC. Quintinia verdonii F.Muell.
Sinonimi Curraniodendron Merr.; Philipp. J. Sci., C 5: 177 (1910) Dedea Baill.; Adansonia 12: 338 (1879) Izvori
Kategorija:Rodovi Paracryphiaceae