Alkoholizam je stanje kronične ovisnosti o alkoholnim pićima.
Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole prilikom pića, simptomima fizičkog odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkohol. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj, jer dolazi do patološkog procesa, koji mijenja način na koji mozak funkcionira.
mini|250px|desno|"Kralj Alkohol i njegov Premijer", 1820.
Alkoholizam na duži rok uzrokuje cijeli niz ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su ciroza jetre, trovanje alkoholom, srčane bolesti, bubrežne bolesti kao i cijeli niz psihičkih poremećaja od kojih je najpoznatija Korsakovljeva psihoza.Alkoholizam: Neki medicinski aspekti Kod djece majki-alkoholičarki je zabilježen cijeli niz malformacija, u daleko češćem slučaju, nego kod djece čije su majke bile ovisne o teškim opojnim drogama.
Brojne su i posredne posljedice alkoholizma u obliku prometnih i nesreća na radu, odnosno povećane stope kriminaliteta s obzirom, da je učestala konzumacija alkohola jedan od važnih kriminogenih faktora.
Iako je konzumacija alkoholnih pića dio kulture skoro svakog ljudskog društva, tek s pojavom industrijske revolucije se alkoholizam počeo shvaćati kao ozbiljan zdravstveni, odnosno društveni problem. To je potaklo stvaranje trezvenjačkih pokreta, koji su u nekim slučajevima od vlada ishodile cijeli niz zakonskih i drugih mjera za suzbijanje alkoholizma, od kojih je najpoznatija Prohibicija u SAD-u.
Alkohol
Alkohol po svom molekulskom sastavu i primjeni pripada grani organske kemije. U funkcionalnoj skupini sadrži kisik i vodik, što zajedno čini hidroksilnu skupinu prema kojoj su alkoholi prepoznatljivi, opća formula je R-OH.
Etanol
Od svih alkohola, u alkoholnim pićima se nalazi etilni alkohol ili etanol formule C2H5OH. Tekućina snažnog i specifičnog mirisa još poznata kao "špirit" ili prirodni alkohol. Prirodno se dobiva procesom fermentacije (alkoholno vrenje) iz plodova voća i žitarica koje sadrže šećer, glavni mehanizam su enzimi kvaščevih gljivica koji služe kao katalizator. Primjer sirovina za dobivanje etanola i pića koja nastaju:
grožđe = vino raž, ječam ili kukuruz = viski krumpir = votka riža = sake ječam, pšenica, hmelj = pivo agava = tekila šećerna trska = rum
Povijest alkoholizma
Magnus Huss je u 19. stoljeću napravio koncept alkoholizma kao bolesti, kada je prvi put jedno bolesno stanje nazvao alcobolismus. Tek 1952. godine, Svjetska zdravstvena organizacija definirala je alkoholizam kao bolest i prema toj definiciji: "Alkoholizam je bolest, a alkoholičar je bolesnik kod koga se zbog prekomjerne i dugotrajne uporabe alkoholnih pića pojavljuje psihička i fizička ovisnost, zdravstveni problemi, obiteljski i društveni poremećaji". Deseta revizija Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10) svrstava alkoholizam u poglavlje Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja zbog uporabe psihoaktivnih tvari (F10.x) Posljedica pijenja alkohola očituje se u mnogim granama medicine poput interne, traumatologije, neurologije, kirurgije, psihijatrije. Oko 30-40% internističkih bolesnika liječi se zbog alkoholizma, a 30% psihijatrijskih hospitalizacija odnosi se na alkoholičare.
Povijest alkoholizma u Hrvatskoj
Nakon Prvog svjetskog rata u Zagrebu s radom započinju prvi dispanzeri za liječenje alkoholičara pod vodstvom Andrije Štampara i Mikića. Šezdesetih godina Vladimir Hudolin sa svojim suradnicima utemeljuje Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti i to kao Odjel za liječenje alkoholizma, koji se danas razvio u Kliniku za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice Sestre milosrdnice. Osim toga osnivaju se klubovi liječenih alkoholičara i provodi se kompleksno odnosno cjelovito liječenje i rehabilitacija u svim okvirima, koje takva bolest zahtijeva – medicinskim, psihološkim, socijalnim.
Društveni okvir
mini|200 px|lijevo|Stereotipni prikaz alkoholičara
Iako je alkoholizam "postao" bolest iliti poremećaj, u stvarnom svakodnevnom životu on se smatra lijepo rečeno samo "stilom života" ništa više. Kroz povijest do danas oblikovao se mentalitet u kojemu je pijenje nešto sasvim normalno, štoviše ljudsko je društvo izgradilo niz običaja i navika te tako alkoholizam duboko ukorijenilo u svoju stvarnost kao običajnu pojavu, ne vidjevši pritom kako prije tako i danas posljedice i stvarnu sliku, koju alkoholizam ostavlja za sobom. Kažemo kako alkoholizam nije bolest pojedinca, već bolest obitelji, bolest društva.
Danas postoje dva zanimljiva vladajuća stava o alkoholizmu. Jedan je liberalan prema pijenju, pijanstvu i alkoholizmu, a drugi osuđuje alkoholizam i promovira takozvano "normalno pijenje" i "društveno prihvatljivo pijenje". Što opet s druge strane dokazuje ukorijenjeni mentalitet, kako je pijenje "društveno prihvatljivo", ali tobože u "granicama normale".
Epidemiologija
Samo 2-8% populacije u Hrvatskoj nije probalo alkoholna pića – to su primarni apstinenti. Sekundarni su oni, koji su to postali liječenjem od alkoholizma.
U Hrvatskoj se počinje piti u dobi od 14 do 16 godina, a sve više piju i žene. Od 1955. do 1984. godine potrošnja u Hrvatskoj raste do 8,4 litara čistog alkohola po stanovniku, no ta je brojka i veća zbog nekontrolirane proizvodnje u domaćinstvima.
Od 1983. do 1990. dolazi do pada potrošnje alkoholnih pića u najrazvijenijim zemljama zbog nacionalnih programa suzbijanja alkohola.
Podaci Kliničke bolnice «Sestre milosrdnice» govore kako 15% odraslih muških osoba boluje od alkoholizma, a 15% ih prekomjerno pije.
U Hrvatskoj je oko 200.000 do 240.000 alkoholičara, što ispada jedan alkoholičar na 19 stanovnika, a brojka je i veća zbog nemoguće potpune procjene.
Tablica procjene statistike u odnosu na neke europske zemlje:
ZemljaStanovništvo (mil.)Alkoholičari (mil.)Udio alkoholičaraHrvatska 4.7 0.20-0.24 1:19 - 1:23Njemačka 82 1.5 1:55Austrija 7.5 0.5 1:15Švicarska 6 0.12 1:50
U Hrvatskoj se godišnje prvi put od alkoholizma liječi 7.000 alkoholičara, međutim broj hospitalizacija je puno veći što nam govori da je recidiv vrlo čest, a poslijebolnička skrb još uvijek slaba ili nedovoljno razvijena.
U SAD-u 18.000,000 alkoholičara košta državu 100 milijardi dolara, a godišnje umire 50.000 – 200.000 alkoholičara, često su to i mladi ljudi. U Velikoj Britaniji se taj broj kreće oko 25.000 alkoholičara godišnje.
Razvoj
Uzroke alkoholizma dijelimo na biološke, psihološke i sociološke čimbenike.
Biološki: od bioloških čimbenika najčešće su to genetičke teorije, koje alkoholizam promatraju kao nasljednu bolest. Razni genski čimbenici dakako utječu i na razlike u reakciji na alkohol, različitu osjetljivost mozga i drugih tjelesnih sustava na alkohol, brzina eliminacije alkohola, stjecanje tolerancije i fizičke ovisnosti. Psihološki: psihološke teorije gledaju na alkoholizam kao individualni psihološki problem, a socijalni čimbenici mogu imati više ili manje utjecaja na razvoj. Spominje se oralna fiksacija i zastoj u razvoju ličnosti kao glavna obilježja primarnog alkoholizma. Te fiksacije kasnije rezultiraju infantilizam, pojačanu ovisnost, narcisoidnost i pasivnost. Sociološki: u sociološkom pogledu na alkoholizam razmatraju se pojmovi odnosno teorije poput primarne i sekundarne obitelji alkoholičara, a i vrlo često obiteljski alkoholizam.
Ni jedna od navedenih teorija ne može se isključiti, alkoholizam je izrazito kompleksan problem, koji obuhvaća činioce često vrlo raznih grana znanja, stoga iz svake pojedine grane uzročnika sudjeluje barem jedan čimbenik u stvaranju alkoholizma. Alkoholizam nikada nije rezultat samo jednog činioca.
Faktori rizika Sklonost alkoholizmu se može vidjeti i po određenim faktorima rizika a to su:
spol (muških alkoholičara je 3 do 5 više nego žena), obiteljska sklonost, neke profesije (konobari, pisci, glumci, radnici u tvornicama alkohola), religijski, etnički i geografski (Muslimani i Židovi rijetko piju, Francuzi, Finci i Šveđani piju više) Osobe s nižom razinom serotonina sklonije su alkoholizmu, također ovisi o razini aktivnost enzima ADH i ALDH.
Jellinekova tipologija alkoholizma
Kanađanin E. Morton Jellinek (1960.) predložio je tipologiju alkoholizma prema etiologiji, motivaciji i epilogu ovisnosti u kojoj razlikuje pet tipova ovisnosti alkoholizma: alfa, beta, gama, delta i epsilon.
Alfa-alkoholičar koristi alkohol, da bi se u konfliktnim situacijama osjećao bolje, ovisan o alkoholu, ali ne gubi kritičnost i kontrolu Beta-alkoholičar (prigodni pijanac) uvjetovan je osobito sociokulturološkim razlozima. Gama-alkoholičar strastveno je željan pića, psihički je ovisan o alkoholu, izgubio je kontrolu kritičnosti pri piću Delta-alkoholičar (alkoholičar iz navike) nastaje u određenim socioekonomskim i kulturnim uvjetima, kod delta-alkoholičara psihički činioci nemaju značenja Epsilon-alkoholičar je povremen -periodičan, "kvartalan" oblik sklonosti alkoholu.
Dijagnoza
Alkoholizam je nastupio, kada je tolerancija na alkoholna pića povećana, kada osoba izgubi kontrolu i svaki put pije do pijanstva - to su sigurni znaci alkoholizma.
Eventualni rani znaci alkoholizma mogu biti prvo povećanje uobičajene dnevne doze alkohola; zatim slijede prigovori u obitelji i radne sredine; a onda se javljaju prvi znaci nemara u obitelji i na poslu.
CAGE upitnik (dobio ime po početnim slovima Cut, Annoyed, Guiltty, Eye-opener, engleskih riječi iz upitnika) može dati "na brzinu"
procjenu za uočavanje potencijalnog alkoholizma:
Jeste li se ikada osjećali, da bi trebali smanjiti pijenje? Jesu li vas ljudi dosađivali kritiziranjem vašeg pijenja? Jeste li se ikada osjećali krivim za svoje pijenje? Jeste li se ikada osjećali, da vam piće treba odmah ujutro za smirenje ili za prekinuti dosadu?
Dva odgovora s da upućuju na potencijalni alkoholizam, i potrebna je daljnja provjera.
Osim toga postoje još testovi: ADDQ - Alcohol Dependence Data Questionnaire (Upitnik za toleranciju na alkohol) MAST - Michigan Alcohol Screening Test (Test za otkrivanje alkoholizma) AUDIT - Alcohol Use Disorders Identification Test (Test za identifikaciju poremećaja uzrokovanih alkoholizmom) PAT - Paddington Alcohol Test (Paddington alkoholni test) DSM-IV - dijagnoza tolerancije na alkohol
Test urina i krvi pokazuje trenutno stanje osobe i ne razlikuje alkoholičara od samo trenutno opijene osobe. Međutim kod alkoholičara postoje neke prepoznatljivosti u tijelu kao što je makrocitoza, povišena gama (GGT - gama glutamil transpeptidaza), srednje povišena AST i ALT i njihov omjer AST:ALT=2:1, visoki CDT
Na EEG-u se također može vidjeti, da alkoholičari imaju beta-valove više frekvencije (13–30 Hz), a cijeli EEG je desinkroniziran
Faze alkoholizma
Faza društvene potrošnje - Organizam se privikava na alkohol. Ponavljana konzumacija povećava toleranciju organizma na alkohol pa konzument uzima sve veće količine alkohola za isti učinak. Faza alkoholizma - Ovisnost o alkoholu obilježena je prisilom za stalnom i ponavljanom konzumacijom alkohola, kako bi se doživio učinak ili izbjegla apstinencijska kriza. Faza nepovratnih oštećenja - Organizam već slabije podnosi alkohol. Dovoljne su i male količine alkohola, koje dovode do opijenosti.
Nastupaju razna zdravstvena i društvena oštećenja (promjene osobnosti i ponašanja alkoholičara).
Utjecaj
U početku akutnog opitog stanja (0,5 ‰) javlja se promjena ponašanja, ali teško prepoznatljiva. S povećanjem alkohola u krvi (2,5‰) javlja se ataksija, nistagmus, proširenje zjenica, crvenilo lica, dvoslike, povraćanje, miris po alkoholu i tako dalje. Dalje od toga (5‰) nastaje poremećaj svijesti do kome, a pri većim koncentracijama nastupa smrt, zbog zatajenja dišnog sustava.
Alkohol izaziva produljenje trajanja refleksa, negativno djeluje na osjetila poput vida i sluha, očituje se u lošoj ravnoteži te koordinaciji. Konzumacija alkohola dovodi do dezinhibiranog ponašanja. Bezobzirnost i veselost temelje se na nedostatku inhibicije.