Hong Kong, Hongkong (kineski: 香港) je grad, i zajedno s Makaom, jedna od dviju posebnih upravnih regija (PUR) Narodne Republike Kine. Smješten na južnoj obali Kine i okružen deltom Biserne rijeke i Južnim kineskim morem, poznat je po svojoj neboderskoj arhitekturi i velikoj prirodnoj luci. S površinom od 1104 km² i sedam milijuna stanovnika, jedno je od najgušće naseljenih područja na svijetu. Stanovništvo Hong Konga 95% je etnički kinesko dok se preostalih 5% odnosi na druge nacionalne grupe. Hongkonška Han kineska većina potječe uglavnom iz gradova Guangzhou i Taishan u susjednoj provinciji Guangdong.
Hong Kong je postao kolonija Britanskog imperija nakon prvog opijumskog rata (1839. – 42.). Izvorno ograničene otokom Hong Kong, do 1898. granice kolonije postupno su širene na poluotok Kowloon i Nove Teritorije. U doba drugog svjetskog rata, tijekom rata na Pacifiku bio je okupiran od strane Japana. 1945. Britanija je ponovo uspostavila svoju vlast do 1997., kada je Kina ponovo uspostavila suverenitet. Regija je tijekom kolonijalnog doba prihvatila politiku minimalne intervencije vlasti pod etikom pozitivnog neintervencionizma. To razdoblje snažno je utjecalo na aktualnu kulturu Hong Konga, koji se često opisuje kao mjesto gdje "Istok susreće zapad", i obrazovni sustav, do reformi implementiranih 2009. slobodno temeljen na Engleskom sustavu.
Iako je dio Kine, Hong Kong funkcionira kao samostalna država, sa svojim zakonima, valutom, sportskim reprezentacijama, dok prema ostatku Kine i danas postoje granični prijelazi i naplata carine. Prema principu "jedna zemlja, dva sustava", Hong Kong ima drukčiji politički sistem od kontinentalne Kine. Hongkonško neovisno sudstvo djeluje pod sustavom običajnog prava. Temeljni zakon Hong Konga, ustavni dokument koji propisuje "visok stupanj autonomije" u svim pitanjima osim vanjskih odnosa i obrane, upravlja političkim sustavom teritorija. Premda raspolaže s rastućim višestranačkim sustavom, uski krug biračkog tijela kontrolira polovicu legislature. Izborni odbor s 800 članova bira šefa administracije Hong Konga, tj. šefa vlade.
Kao jedno od vodećih svjetskih međunarodnih financijskih središta, Hong Kong raspolaže sa značajnom kapitalističkom ekonomijom usluga, karakteriziranu niskim porezima, slobodnom trgovinom, dok je valuta, honkonški dolar, prema prometu deveta na svijetu. Nedostatak prostora uvjetovao je gušću izgradnju, što je Hong Kong razvilo kao središte moderne arhitekture i grad s najvećim postotkom nebodera. Zbijen prostor također je doveo do visoko razvijene transportne mreže sa stopom korištenja javnog prijevoza od iznad 90%, najvišom u svijetu.
Etimologija Ime "Hong Kong" približan je fonetski prijevod kantonskog ili Hakka izraza naziva "香港", što na hrvatskom znači "mirisna luka". Prije 1842., ime se odnosilo na mali morski rukavac - danas Aberdeen Harbour ili Little Hong Kong – između otoka Ap Lei Chau i južne strane otoka Hong Kong, jedne od prvih točaka kontakata između britanskih mornara i lokalnih ribara.
Miris iz naziva može se odnositi na lučke vode osvježene vodom iz estuarija Biserne rijeke, ili na tamjan iz tvornica duž obale sjeverno od Kowloona, koji je prije obrade u Victoria Harbouru bio radi izvoza uskladišten u okolici luke Aberdeen. 1842., potpisan je ugovor u Nankingu, te je ime Hong Kong prvi puta zabilježeno na službenim dokumentima kao naziv cijelog otoka.
Povijest
Predkolonijalno doba lijevo|mini|180px|Jedan od petroglifa otkiven na području Hong Konga.
Arheološkim istraživanjima na prostoru Hong Konga, pronađeni su na otoku Chek Lap Kok ostaci pračovjeka stari 35 000 do 39 000 godina, i na poluotoku Sai Kung stari 6000 godina. Wong Tei Tung i Three Fathoms Cove dvije su najstarije lokacije ljudskog boravka u paleolitiku. Vjeruje se da je Three Fathom Cove bilo naselje u dolini rijeke a Wong Tei Tung mjesto izrade kamenih predmeta. Pronađeni neolitski artefakti upućuju na kulturne razlike u odnosu na kulturu Longshan u sjevernoj Kini i naselje naroda Che prije migracije naroda Yue. Osam petroglifa, datiranih u doba dinastije Shang, otkiveno je na okolnim otocima.
Kinezi su na taj prostor došli u doba dinastije Qin u 3. st. pr. Kr., kada je 214 pr. Kr., Čin Ši Huangdi, prvi kineski car, osvojio stotinu plemena Yue u području Jiaozhi (moderna regija Liangguang), i prvi puta teritorij priključio kineskom carstvu. Lokacija modernog Hong Konga bila je smještena u zapovjedništvu Nanhai (moderni okrug Nanhai), kraj drevnog glavnog grada Pun Yue. Područje je ujedinjeno pod kraljevstvom Nanyue, koje je nakon pada dinastije Qin, 204. pr. Kr. osnovao general Zhao Tuo. Kada je 111. Pr. Kr. kraljevstvo osvojio car Wu od Hana, zemlja je dodijeljena zapovjedništvu Jiaozhi po dinastijom Han. Arheološki nalazi indiciraju da je u to doba broj stanovnika rastao i cvali proizvodnja soli i vađenje bisernih školjaka. Luka Tai Po Hoi na prostoru Hong Konga postala je najveći kineski izvor bisera. Grob Lei Cheng Uk Han na poluotoku Kowloon vjeruje se da je izgrađen za vrijeme dinastije Han.
U doba dinastije dinastije T’ang, regija Guangdong razvila se kao regionalno trgovačko središte. 736., car Xuánzōng od Tanga osnovao je radi obrane obalnih područja u regiji, vojni grad u Tuen Munu. Prva seoska škola, Li Ying College, osnovana je na Novim Teritorijima oko 1075. za vrijeme sjeverne dinastije Sung. Broj stanovnika povećao se u doba mongolskog osvajanja Kine kad u taj prostor dolaze izbjeglice iz sjevernih dijelova Kine. Tijekom mongolske invazije 1276., dvor južne dinastije Sung preseljen je Fujian, potom na otok Lantau i kasnije u Sung Wong Toi (moderni Kowloon City), ali je car dječak Džao Bing od Sunga nakon poraza u bitci kod Yamena zajedno sa svojim dužnosnicima izvršio samoubojstvo utapanjem. Hau Wong, carev dužnosnik, i danas je predmet obožavanja u Hong Kongu.
Najraniji zabilježeni europski posjetitelj bio je 1513. portugalski istraživač Jorge Álvares. Nakon osnivanja naselja u regiji, portugalski su trgovci započeli trgovati u južnoj Kini. U isto vrijeme, zaposjeli su Tuen Mun i tamo izgradili vojne utvrde. Vojni sukobi između Kine i Portugala doveli su do protjerivanja Portugalaca. Sredinom 16. stoljeća, zapovijed Haijin zabranjuje pomorske djelatnosti i dodir sa strancima, i također ograničava lokalne morske aktivnosti. 1661. – 1669., teritorij je bio pogođen velikom evakuacijom obalnih područja Guangdonga, naređenom od cara Kang-sjia. Zabilježeno je da je oko 16 000 osoba iz okruga Xin'an odvedeno u unutrašnjost, dok ih se, nakon što je evakuacija povučena 1669., vratilo 1648. Današnji teritorij Hong Konga, za vrijeme zabrane naseljavanja postao je uglavnom pustopoljina. 1685., Kang-sji postao je prvi car koji je dozvolio ograničenu trgovinu sa strancima, najprije na kantonskom teritoriju. Također je nametnuo striktne uvjete trgovini, kao obaveza stranim trgovcima da žive u ograničenim područjima, s dozvolom boravka samo u sezonama trgovine, zabranom vatrenog oružja, i s plaćanjem isključivo u srebru. Britanska Istočnoindijska kompanija poduzela je prvo putovanje u Kinu 1699., te se ubrzo potom naglo razvila regionalna trgovina s Britancima. 1711., kompanija je osnovala svoj prvi trgovački punkt u Kantonu. Do 1773., Britanci su u Kantonu dosegli trgovinu 1000 sanduka opijuma, dok je 1799. cijela Kina godišnje trošila 2000 sanduka.
Britansko kolonijalno doba lijevo|mini|180px|Pogled na otok Hong Kong iz Kowloona 1840. Godine 1839., odbijanje vlasti dinastije Qing da uvozi opijum rezultiralo je prvim opijumskim ratom između Kine i Britanije. Otok Hong Kong britanske su snage okupirale 20. siječnja 1841. te je isprva predan pod konvecijom Chuenpee kao dio dogovora o primirju između kapetana Charlesa Elliota i guvernera Qishana, ali dogovor nije nikada bio formalno odobren radi nesuglasica među visokim dužnosnicima obje vlade. Tek je 29. kolovoza 1842., ugovorom u Nankingu, otok formalno u trajnu vlast predan Ujedinjenom Kraljevstvu. Britanci su utemeljili krunsku koloniju osnivanjem Victoria Cityja iduće godine.
Godina 1856. – 1860. vodio se drugi opijumski rat, te su nakon kineskog poraza, prema Pekinškoj konvenciji poluotok Kowloon i Stonecutter's Island predani u trajnu vlast Britaniji. 1898., prema uvjetima konvencije za proširenje teritorija Hong Konga, Britanija je isposlovala 99 godišnji najam otoka Lantau i susjednih sjevernih zemalja, kasnije poznatih kao Novi Teritoriji. Takav teritorij Hong Konga ostao je nepromijenjen do danas. 1894., smrtonosna treća pandemija žljezdane kuge proširila se iz Kine u Hong Kong, uzrokujući 50 000–100 000 mrtvih.
Tijekom prve polovice 20. stoljeća, Hong Kong se brzo razvijao kao britanska trgovačka postaja na dalekom istoku i slobodna luka, služeći kao entrepôt Britanskog imperija. Britanci su uveli obrazovni sustav temeljen na vlastitom modelu, dok lokalno kinesko stanovnišvo nije imalo mnogo kontakata s europskom zajednicom imućnih tai-pana naseljenih kraj brda Victoria Peak.
U sklopu svojih vojnih pohoda, Japansko Carstvo napalo je Hong Kong 8. prosinca 1941. Hongkonška bitka završila je britansko-kanadskom predajom vlasti kolonije Japanu 25. prosinca iste godine. Tijekom japanske okupacije, civilno je stanovništvo trpjelo velike nestašice hrane, racioniranje i hiper-inflaciju radi prisilne razmjene valute za vojne bonove. Radi nedostatka hrane, politikom prisilne repatrijacije nezaposlenih u kontinetalnu Kinu, u to je doba broj stanovnika opao s 1,6 milijuna 1941. na 600 000 in 1945. kada je Ujedinjeno Kraljevstvo ponovo uspostavilo vlast u koloniji.
Stanovništvo Hong Konga povećalo se kako su pristizali valovi migranata iz Kine, izbjeglica kineskog građanskog rata. Nakon proglašenja Narodne Republike Kine 1949. i dolaska komunista na vlast, u Hong Kong iz straha od progona dolazi velik broj izbjeglica. Mnoge tvrtke iz Šangaja i Guangzhoua svoja su poslovanja preselila u Hong Kong.
1950-ih, rapidna industrijalizacija bila je vođena izvozom tekstila i drugih rastućih proizvodnih industrija. Kako je stanovništvo raslo a cijena rada ostala niska, životni je standard bio u stalnom porastu. Izgradnja naselja Shek Kip Mei 1953. nakon velikog požara slumova, označila je početak programa izgradnje javnih državnih stanova radi prihvata velikog broja imigranata. Daljni napredak trgovini Hong Konga donijelo je osnivanje posebne ekonomske zone u Šenženu, neposredno sjeverno od Hong Konga, te se britanska kolonija učvrstila kao glavni izvor stranih ulaganja u Kini.
mini|desno|Otok Hong Kong 1986. Konkurentnost proizvodnje u Hong Kongu postepeno se smanjivala razvojem industrije u južnoj Kini od početka 1980-ih. Za razliku od toga, uslužne djelatnosti doživjele su 1980-ih i 1990-ih, nakon zapošljavanja bivših industrijskih radnika, visoke stope rasta.
Godine 1983., kada je Velika Britanija Hong Kong prerasporedila iz krunske kolonije u teritorij, vlade Velike Britanije i Kine već su razgovarale o pitanju suvereniteta Hong Konga radi predstojećeg isteka roka (unutar dva desetljeća) zakupa Novih Teritorija. 1984., potpisana je zajednička kinesko-britanska deklaracija - sporazum o prelasku suvereniteta Narodnoj Republici Kini 1997. Sporazum je predvidio upravu Hong Konga kao posebne administrativne regije, zadržavajući svoje zakone i visok stupanj autonomije najmanje 50 godina nakon prelaska vlasti. Temeljni zakon Hong Konga, koji će nakon prelaska suvereniteta služiti kao ustavni dokument, prihvaćen je 1990.
Od 1997. mini|desno|Otok Hong Kong i Kowloon 2016. 1. srpnja 1997., proveden je prijenos suvereniteta s Velike Britanije na Narodnu Republiku Kinu,