Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (eng. United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland) država je u zapadnoj Europi, obično poznata kao Ujedinjeno Kraljevstvo (eng. United Kingdom), neslužbeno kao Velika Britanija (eng. Great Britain) ili samo kao Britanija (eng. Britain). Ujedinjeno je Kraljevstvo nastalo nizom Zakona o uniji (Act of Union), koji su ujedinili Englesku, Škotsku i Wales sa Sjevernom Irskom, pokrajinom na otoku Irskoj (Ostali su se dijelovi Irske odvojili od UK 1922.).
Ujedinjeno Kraljevstvo smješteno je na sjeverozapadnoj obali kontinentalne Europe, okruženo Sjevernim morem, Engleskim kanalom i Atlantskim oceanom. Pod suverenitetom Ujedinjenog Kraljevstva, iako nisu njegov dio, su ovisni teritoriji - Kanalski otoci, otok Man te niz prekomorskih teritorija.
Velika Britanija, ili kako se ponekad naziva Britanija, je zemljopisni naziv za područje koje obuhvaća Englesku, Wales i Škotsku. Britansko otočje je zemljopisni naziv skupine otoka, kojem pripadaju Velika Britanija, Irska, otoci Man, Wight i Orkney, Hebridi, otočje Shetland, Kanalski otoci i drugi.
Povijest
Politika
Ujedinjeno je Kraljevstvo po državnom uređenju parlamentarna monarhija bez pisanog ustava. Ustavno se pravo temelji na više zakona, npr. Magna charta libertatum (1215.), Petition of Right (1628.), Habeas Corpus Amendment Act ( 1679.), Povelja o pravima (1689.), Act of Settlement (1701.), Act of Union (1707.; sjedinjenje sa Škotskom), Representation of the People Act (1832., 1918., 1928., 1948.), Parliament Acts (1911., 1949.), Westminsterski statut (1931.; britanski dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Južnoafrička Unija postaju ravnopravni s Velikom Britanijom) itd. Drugi dio ustavnog prava čine nepisane konvencije (conventions) i ustaljena praksa (established practices; npr. način djelovanja vlade). Za razliku od tzv. kontinentalnog prava, koji se zasniva na statutarnom pravu, u Velikoj Britaniji se drže običajnog prava (common law) koje se temelji na dosadašnjim sudskim odlukama.
Biračko pravo imaju britanski i irski državljani te državljani iz svih ostalih zemalja članica Commonwealtha stariji od 18 godina, a koji imaju stalno boravište u Velikoj Britaniji. Pod određenim uvjetima mogu birati i britanski državljani sa stalnim boravkom u inozemstvu. left|thumb|upright|Karlo III. Od 2022. kralj je Karlo III. Nasljednik prijestolja mora biti član Anglikanske crkve (Church of England) i ne smije biti u braku s katolikom. Kralj je simbol jedinstva Ujedinjenog Kraljevstva s razmjerno skromnom političkom moći jer je zadnjih stoljeća velik dio ovlasti prešao na parlament i druge državne organe, premda oni i dalje donose odluke u njegovo ime (npr. službeno ime vlade je His Majesty's Government). S parlamentom predstavlja zakonodavnu vlast, daje mandat za sastavljanje vlade, saziva i raspušta parlament te potvrđuje u njemu donesene zakone (Royal Assent) tako da oni stupaju na snagu njegovim potpisom. Premda on ima pravo odbiti zakon, to se nije dogodilo još od 18. stoljeća. Kralj, odnosno kraljica, ujedno je i vrhovni poglavar Anglikanske crkve i Britanske zajednice naroda (Commonwealth of Nations).
Državno vijeće (Privy Council) bilo je prije nastanka vlade glavni nositelj izvršne vlasti, a danas ima samo formalnu ulogu, npr. savjetuje kralja u pripremanju njegovih proglasa. Čine ga svi članovi vlade, nadbiskupi Canterburyja i Yorka, predsjednik Donjeg doma parlamenta i najviši britanski državni službenici te državnici iz članica Commonwealtha. Njegov Sudački odbor (Judicial Committee) najviši je prizivni sud za britanske ovisne teritorije, Kanalske otoke, otok Man i za neke neovisne članice Commonwealtha.
Dvodomni parlament sastavljen je od Gornjeg i Donjeg doma. Dom lordova (House of Lords ili kraće the Lords) čini oko 1280 plemića koje imenuje monarh. Postoje duhovni plemići (Lords Spiritual) i svjetovni plemići (Lords Temporal). Duhovni plemići su nadbiskupi Canterburyja i Yorka te 24 biskupa Anglikanske crkve koji su članovi parlamenta do umirovljenja. Svjetovni plemići se dijele na tri skupine: nasljedni plemići (hereditary peers) koji su titulu baštinili od predaka, imenovani plemići (life peers) koji su dobili doživotnu plemićku titulu i prizivni plemići (Lords od Appeal) koji su dobili titulu kako bi mogli prisustvovati raspravama o pritužbama u Domu lordova. Na zasjedanjima prosječno prisustvuje oko 400 članova. mini|350px|Zgrada britanskog parlamenta na obali rijeke Temze
Dom pučana (House of Commons ili kraće the Commons) ima 650 članova, po jednoga iz svake izborne jedinice (constituency), koje biraju na pet godina na općim izborima (general election) po sustavu relativne većine (first-past-the-post system).
Nominalni je nositelj izvršne vlasti kralj, a u stvarnosti je to vlada (the Cabinet), koja ovisi o većinskoj podršci u Donjem domu. Kralj daje mandat za sastavljanje vlade onome tko ima većinu u Donjem domu. Kralj također imenuje i ministre, ali na prijedlog predsjednika vlade.
Jedan od najvažnijih političara 20. stoljeća je Winston Churchill.
Administrativna podjela Ujedinjeno Kraljevstvo dijeli se na 4 države:
Sastavna država Zastava Glavni grad Engleska (eng. England) border|center|30px London Škotska (eng. Scotland) border|center|30px Edinburgh Wales (eng. Wales) border|center|30px Cardiff Sjeverna Irska (eng. Northern Ireland) center|30px Belfast
Zemljopis
Prirodno-geografska obilježja
U prošlosti dok se život Europe odvijao uz Sredozemlje geografski položaj Ujedinjenog Kraljevstva je bio periferan. U doba velikih geografskih otkrića, a posebno nakon otkrića Amerike položaj na Atlantskom oceanu postaje jako važan jer je otok Velika Britanija služio kao odskočna daska na putovanju iz Europe u Ameriku. Otočni položaj je imao i pozitivne (širenje zaraznih bolesti, obrana od napadača) i negativne (izoliranost) strane.
UK se nalazi uz najprometniji dio svjetskog mora - Engleski kanal (franc. La Manche) što u današnje doba predstavlja izuzetno povoljan prometno-geografski položaj. S druge strane Kanala nalazi se najrazvijeniji dio Europe čiji pozitivni utjecaji povoljno djeluju na gospodarski i društveni razvoj. Povoljan prometno- geografski položaj od UK je stvorio svjetsku velesilu, a danas ga održava u samom vrhu.
Reljefna obilježja
Britansko i Irsko otočje vrlo je starog paleozojskog i mezozojskog postanka. Uzvišenja su snižena i zaobljena, a stijene su izrazito bogate rudama što je posebno pozitivno utjecalo za vrijeme Prve industrijske revolucije.
U reljefu Velike Britanije ističu se visočja (highlands), pobrđa (uplands) i nizine (lowlands).
Visočja su planinski prostori čije visine prelaze 1000 metara, a nalaze se u sjevernom dijelu Škotske (najviši vrh Ben Nevis, 1343 m) i nešto malo u sjevernom Walesu. Planine su ogoljele te su vrlo slabi uvjeti za proizvodnju hrane zbog čega su i vrlo rijetko naseljene. Visočja se koriste za ispašu ovaca.
Pobrđe se sastoji od Južnog škotskog pobrđa i Penina u Engleskoj. Pobrđa su stara gromadna gorja, blago valovita i prekrivena travama, a ne prelaze visinu od 1000 metara. Penini su nastali kaledonskom orogenezom te su bogati rudama, a pogotovo ugljenom što je krajem 18. stoljeća i početkom 19. stoljeća bio temelj Prve industrijske revolucije.
Nizine- na sjeveru se nalazi Središnja škotska nizina, a na jugu otoka Engleska nizina. Središnja škotska nizina je najgušće naseljeni dio Škotske gdje se nalazi većina škotskog stanovništva. Na plodnom tlu su povoljni uvjeti za razvoj poljoprivrede, a razvoj industrije su olakšala bogata nalazišta ugljena. Na jugu Velike Britanije nalazi se Engleska nizina- gdje je najveća koncentracija stanovništva i industrije. Na dodiru Penina i Engleske nizine smjestio se Birmingham- najjače industrijsko središte Kraljevstva. U južnom dijelu nizine nalazi se London- političko i gospodarsko središte UK.
Sjeverna Irska pretežito je brdovita s brojnim plodnim nizinama. Najveća koncentracija stanovništva je u dugo podijeljenom obalnom gradu Belfastu. Nizine se koriste za poljoprivrednu proizvodnju, a brdski pašnjaci za ispašu stoke.
Prirodna osnova
Na današnji izgled Britanskog otočja uvelike je utjecalo ledeno doba, kad se ledeni pokrov protezao sa sjevera Europe i na Britansko otočje, na jug sve do današnjeg toka rijeke Thames.
Po završetku ledenog doba izdiže se razina mora, pa Velika Britanija i irska postaju otoci. Potapanjem dolina i dijelova ravnica nastaju veliki zaljevi. Na zapadnoj obali Škotske nastali su fjordovi, te klifovi.
Gospodarstvo
Velika Britanija je bila jedna od pobjednica u Drugome svjetskom ratu, ali nakon njega se našla u teškom gospodarskom stanju. Probleme je rješavala nacionalizacijom cijelih gospodarskih grana, npr. rudnika ugljena, željeznica, elektroindustrije, luka, i financijskom pomoći SAD-a u okviru Marshallova plana i postupnim osamostaljivanjem nekadašnjih kolonija. Gospodarstvo se već sredinom 50-ih oporavilo i počeo je nagli porast životnog standarda velikog dijela stanovništva. Velika Britanija se 1957. nije htjela uključiti u Europsku ekonomsku zajednicu, a kasnije se zbog francuskog protivljenja mogla pridružiti tek 1973.
Veliku Britaniju su od 1951. do 1997. vodile poglavito konzervativne vlade (osim 1964. – 70. i 1976. – 79.), a država se uspješno razvila iz nekadašnje klasične industrijske u suvremenu postindustrijsku državu s uslužnim djelatnostima kao najvažnijom gospodarskom granom, suvremenom i na svjetskom tržištu konkurentnom industrijom te produktivnom poljoprivredom. Gotovo potpuna liberalizacija gospodarstva dosegla je vrhunac u razdoblju tkz. tačerizma (po predsjednici vlade Margaret Thatcher, 1979. – 90.) kada je položaj Velike Britanije u svjetskom gospodarstvu znatno ojačao, no unatoč tome na početku 90-ih Britanija je ponovno upala u recesiju. Ponovnom privatizacijom svega što su laburističke vlade nacionalizirale produktivnost se, doduše,jako povećala, smanjili su se proračunski izdaci, ali su se ujedno povećale socijalne razlike između bogatih i siromašnih, nezaposlenost (1986.: 3, 1 mil.; 11,1%) kao i regionalne razlike, osobito između sjevernih i južnih dijelova države. Razlog povećanju razlika je gospodarska propast klasičnih industrijskih područja i nekih rubnih dijelova zbog zatvaranja ugljenokopa i nerantabilne industrije te gomilanje gospodarske moći u kvartarnim djelatnostima na širem području Londona.
Nakon 1993. britansko gospodarstvo doživljava ponovni procvat za koji se karakteristične niska inflacija (2001.: 1,6%) i mala nezaposlenost (2001.: 2,1 mil.), rast proračunskog deficita i jednakomjeran rast BDP-a. Laburistička vlada Tonyja Blaira započela je nekoliko važnih reformi kao što su nova radna mjesta za nezaposlene ili uvođenje zajamčene plaće, a također je najavila i tješnje povezivanje Velike Britanije s Europskom unijom. Prema većini ispitivanja javnog mnijenja, golema većina Britanaca se i dalje protivi uvođenju eura.
Velika Britanija imala je važnu ulogu u međunarodnom dugoročnom investiranju. Investiranje u prekooceanske zemlje se snažno razvilo i postalo okosnica međunarodnog privrednog poretka u drugoj polovici 20. stoljeća.
Godine 1854. su ukupne britanske investicije u inozemstvo iznosile 210 milijuna funti, a do izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. taj iznos je povećan na 3 700 milijuna funti. Investiranje u inozemstvu tih 60 godina je zapravo predstavljalo kumulativan proces tijekom kojeg se dividende ponovno vraćaju u inozemstvo kao nove investicije.
Financijske operacije u inozemstvu su donosile matičnoj zemlji značajan dohodak tako da je priljev bio veći od odljeva i Velika Britanija je uravnotežila svoju trgovačku bilancu koja je bila u neprekidnom deficitu.
Poljoprivreda Velika Britanija ima 5,33 mil. ha njiva i trajnih nasada (21,8% površine), 5,44 mil. ha travnjaka ( 22,3%) i 3,88 mil. ha pašnjaka (15,9%)