Reinhard Tristan Eugen Heydrich (Halle, 7. ožujka 1904. – Prag, 4. lipnja 1942.) bio je visokopozicionirani nacistički časnik tijekom Trećeg Reicha. Bio je SS-Obergruppenführer (general) i General der Polizei (General policije), predsjednik RSHA-a (uključujući SD, Gestapo i Kripo) i Stellvertretender Reichsprotektor (protektor) Češke i Moravske. Predsjedavao je Konferencijom u Wannseeu 1942. godine na kojoj je donesena odluka o "konačnom rješenju židovskog pitanja". Dana 27. svibnja 1942. vozeći se Pragom, smrtno su ga ranila dva člana ÚVOD-a (automatska puška Jozefa Gabčíka je zatajila, bomba Jana Kubiša je ranila Heydricha).Michal BURIAN, Aleš KNÍŽEK,Jiří RAJLICH, Eduard STEHLÍK: "Operation ANTHROPOID 1941–1942", Prag, 2002. (PDF) Iako je Heinrich Himmler poslao najbolje liječnike, Heydrich je pao u komu i umro 4. lipnja 1942. u dobi od samo 38 godina.
Rani život
Reinhard Heydrich je rođen 7. ožujka 1904. godine u Halleu na Saali kao sin skladatelja Richarda Heydricha i njegove supruge Elisabethe Anne Marie Amalije Kranz, kćeri Hofrata Kranza, osnivača Konzervatorija u Dresdenu. Reinhardova prva dva imena patriotske su reference na glazbena djela: Reinhard je ime lika iz očeve mu opere Amen, dok je Tristan lik iz slavne Wagnerove opere Tristan i Izolda. Treće ime, Eugen, vjerojatno je dobio prema Eugenu Savojskom, slavnom vojskovođi. Rođen je u dobrostojećoj katoličkoj obitelji. Glazba je bila svakodnevna pojava tijekom Reinhardova djetinjstva zbog činjenice da mu je otac bio operni pjevač i skladatelj, te osnivač Konzervatorija u Halleu. Njegov najdraži instrument bila je violina koju je svirao s velikim talentom, a tu je ljubav zadržao do svoje smrti.
Heydrichov je otac bio njemački nacionalist te je te ideje prenio i na svoje troje djece. U skladu s tim, disciplina i strogoća su bili na visokoj razini što je za posljedicu imalu češto kažnjavanje djece kad je bilo potrebe za tim. Mladi je Reinhard s bratom Heinzom, tijekom djetinjstva, često imao dvoboje u mačevanju, zbog čega je i u kasnijoj dobi imao dobra znanja iz tog sporta. Heydrich je pohađao Reform-Realgymnasium i pokazivao je iznimnu inteligenciju i spretnost prilikom rješavanja školskih obveza. Ujedno je bio i dobar sportaš te se, osim u spomenutom mačevanju, isticao i u plivanju. No, unatoč svemu tome, bio je vrlo samozatajan i česta meta zlostavljanja zbog svog visokog glasa (kojeg je zadržao i u odrasloj dobi) i svoje katoličke vjere (tamošnja je zajednica bila većinski protestantska). Postojale su i neke teorije o njegovom mogućem židovskom porijeklu, što su njegovi oponenti kasnije iskoristili protiv njega kako bi mu ukaljali ugled i stekli veću kontrolu nad njim, no kasniji izvještaju opovrgli su ovu tezu.
Kada je 28. srpnja 1914. izbio Prvi svjetski rat, tada desetogodišnji Heydrich bio je premlad kako bi bio regrutiran u vojsku. Pridružio se Maerckerovim volonterima (prvoj jedinici Freikorpsa osnovanoj za Ministra obrane Gustava Noskea), desničarskoj paravojnoj organizaciji koja se snažno protivila komunistima. Pridružio se i organizaciji Deutschvölkischer Schutz und Trutzbund (Nacionalna njemačka liga za zaštitu i sigurnost), koja je po svojoj ideologiji bila ansemitska.Waite, str. 206 - 207 Dana 11. studenog 1918., rat je završio, a Njemačko Carstvo je poraženo. Zbog uvjeta Versajskog sporazuma, Njemačku je zahvatila inflacija zbog koje su mnoge obitelji, uključujući i Heydrichove, izgubile svoje ušteđevine.
Godine 1922., pridružio se mornarici, koristeći privilegiju besplatnog obrazovanja i osigurane mirovine koja mu je ponuđena. Postao je kadet u glavnoj bazi u Kielu. Kada se među njegovim kolegama počela širiti glasina o Heydrichovom židovskom porijeklu, postao je iznimno nepopularan. Godine 1926. postao je poručnik (Leutnant zur See) i dobio posao kao signalizacijski časnik na brodu SMS Schleswig-Holstein. Postavši tako nadređeni svim onim časnicima koji su ga prije zlostavljali, dobio je priliku za osvetu, zbog čega ih je prisiljavao na mukotrpan rad i tretirao kao robove.
Heydrich je također stekao reputaciju ozloglašenog ženskara, o čemu su svjedočile brojne afere koje je imao. Jedne večeri tijekom 1930. godine, prisustvovao je balu veslačkog kluba i upoznao mladu ženu po imenu Lina von Osten. Njih su dvoje stupili u vezu i ubrzo objavili zaruke. Jedna od njegovih bivših ljubavnica, kći direktora brodogradilišta, bila je toliko bijesna što će se Heydrich oženiti drugom da se požalila svome ocu, koji je bio prijatelj admirala Ericha Raedera, tada Šefa Pomorskih operacija. Ubrzo je došlo do službene prijave protiv Heydricha zbog blaćenja časti mlade žene. Optužen je za "ponašanje neprilično za časnika i gospodina" što je rezultiralo i službenom istragom. Heydrich je pozvan pred sud časti gdje je branio svoju nevinost, tvrdeći da dotična žena laže. Iako je oslobođen, časnici su zahtijevali kaznu zbog nedoličnog ponašanja. U travnju 1931., Raeder je osudio Heydricha na "otpust zbog bludničenja". Otpušten je iste godine.(Bullock 1962) Iako dotučen, ostao je zaručen za Linu von Osten, ali bez ikakve nade za napredak u karijeri.
NSDAP i SS
Godine 1931., Himmler je započeo s uspostavom kontraobavještajne službe unutar SS-a. Djelujući prema savjetu Karla von Ebersteina, prijatelja Line von Osten, Himmler je pozvao Heydricha na razgovor. Danas se uglavnom smatra kako je Himmler instantno bio impresioniran Heydrichom te mu je ponuđeni posao dao odmah. Heydrichova početna plaća bila je 180 reichsmaraka. Heydrich je tako uspješno inkorporiran u hijerarhiju nacističke stranke, a zbog svojih će budućih zasluga od Himmlera dobiti i Totenkopfring.
Kako bi započeo raditi, Heydrich je prvo otvorio ured u Smeđoj kući, središtu NSDAP-a u Münchenu, i krenuo sa svojim prvim zadatkom - stvaranjem renomirane i pouzdane kontraobavještajne službe.
U ovom je razdoblju još uvijek bio poprilično beznačajan u hijerarhiji stranke, zbog čega je sam sastavio tim špijuna i obavještajaca koje je poslao da mu nabave informacije koje bi mogao iskoristiti za ucjenu, kako stranačkih protivnika tako i nekih visokopozicioniranih službenika stranke. thumb|left|220px|Reinhard Heydrich u odori SS-Gruppenführera slikan 28. kolovoza 1940. Heydrich je ovu titulu dobio već 1934. godine kada je imao samo 30 godina. U prosincu 1931., Heydrich i Lina von Osten su se vjenčali. Iste godine postao je i bojnik u SS-u. Ovi su uspjesi i usponi Heydricha, tada još momka od 27 godina, učinili jednim od najopasnijih ljudi unutar stranke. Također, sudbina protivnika stranke bila je, zbog njegovog pažljivo održavanog kartičnog indeksa, samo u njegovim rukama.
No, 1932. godine, Heydrich je dobio što je tražio i to od samog Hitlera. Nekoliko je Heydrichovih neprijatelja otkrilo podatak o njegovom mogućem židovskom porijeklu i počelo ih širiti uokolo. Unutar stranke, ovakva je glasina mogla biti opasna po život, čak i za šefa kontraobavještajne službe. Ubrzo je započeta istraga o Heydrichovom porijeklu pod vodstvom Dr. Achima Gerckea, glavnog rasnog eksperta nacističke stranke. Po završetku istrage, dr. Gercke je zaključio da je Heydrich "... čistog njemačkog porijekla bez ikakvih obojenih i židovskih korijena."Williams, Max. Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1. 2003., str. 38 No, Himmlera je smetala i sama pomisao da bi osoba "mutnog" porijekla mogla voditi njegovu kontraobavještajnu službu. Godine 1942., Himmler je Felixu Kerstenu, svom osobnom maseru, rekao kako je prije 10 godina pričao s Hitlerom o toj stvari, u vremenu kada je još bio šef bavarske političke policije. Hitler je tada porazgovarao s Heydrichom i zaključio da se radi o "iznimno darovitom, ali i opasnom čovjeku, čije je talente pokret morao ugušiti". Himmler je Kerstenu rekao da je Hitler dodao kako je Heydrichovo "nearijevsko porijeklo bilo iznimno korisno; jer bi im bio toliko zahvalan što ga nisu izbacili da bi im bio bezuvjetno odan". Himmler je dodao i kako je Hitlerovo predviđanje bilo točno - Heydrich im je doista bio bezuvjetno odan. No, Kerstenov iskaz vezan uz ovaj događaj osporio je povjesničar Max Williams koji je naglasio kako se cijeli iskaz iz Kerstenove autobiografije ne smije uzimati kao apsolutno istinit.Williams, Max. Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1. 2003., str. 39
Gestapo i SD thumb|300px|Heydrich, Rudolf Hess, Fritz Todt i drugi nacistički časnici na Himmlerovoj izložbi "Izgradnja i planiranje na Istoku" u ožujku 1941. godine. Do srpnja 1932., Heydrichova je protuobavještajna služba postala moćan aparat straha i terora. Dok je Hitler zazivao apsolutnu kontrolu nad državom, Himmler i Heydrich su željeli potpunu kontrolu policijskih snaga u svih 17 saveznih država, a odlučili su početi s Bavarskom. Godine 1933., Heydrich je skupio nekolicinu ljudi iz SD-a i zajedno s njima uletio u sjedište minhenske policije, preuzevši kontrolu pomoću taktike zastrašivanja. Himmler je uskoro postao šef bavarske političke policije, a Heydrich je postavljen za njegovog zamjenika. Duo je tada iz Bavarske krenuo na osvajanje preostalih 16 država. Nakon što su bez većih proplema stekli kontrolu i njih 15, ostao je jedino Hermann Göring i njegova nedodirljiva Prusija, koje je čak i tada imala poseban status.
Göring je bio neosporivi vođa svih policijskih snaga u Prusiji, a Himmlera i Heydricha nije nimalo simpatizirao. Göringova ideja bila je od pruske policije napraviti neovisnu policijsku snagu, odvojenu od ostalih, koja ne bi morala podlijegati standardnim zakonima, već bi ih stvarala sama. Svoju je organizaciju nazvao Geheime Staatspolizei (Tajna državna policija). Organizacija je ubrzo postala poznatija po skraćenici, Gestapo, koju je skovao poštanski službenik kako bi naziv organizacije mogao uklopiti na poštansku marku. Göring je želio premjestiti Gestapovce iz policijskog središta i dati im vlastiti zapovjedni centar.
Iako je 30. siječnja 1933. Adolf Hitler potao Reichskanzler, još uvijek nije imao diktatorske ovlasti koje je želio. Kako bi to postigao, nagovorio je predsjednika Paula von Hindenburga da potpiše niz dekreta kojima je oslabljen politički utjecaj opozicijskih stranaka kao što su bili komunisti ili socijalisti. Uz pomoć ovih je dekreta policija dobila pravo na pretrese, konfiskaciju imovine i pritvaranje (i zatvaranje) bez prava saslušanja i suđenja. Heydrich je konzultirao svoj popis i SS-ovcima i smeđokošuljašima unutar SA-a predao imena "prijestupnika" koje je trebalo pozatvarati. Kako su Heydrichove kartice bile u tisućama, zatvori su ubrzo prešli granice popunjenosti, što je dovelo do uspostave prvih koncentracijskih logora.
Razbijanje SA-a thumb|300px|left|SS-Brigadeführer Heydrich, šef bavarske policije i SD-a, u minhenskom uredu 1934. godine. Dana 20. travnja 1934., Göring i Himmler su odlučili uspostaviti normalan odnos, ponajviše zbog zajedničke mržnje prema Sturmabteilungu. Göring je sve ovlasti u Gestapu prebacio na Himmlera, koji je postao i šef svih policijskih snaga izvan Prusije. Himmler je potom, već 22. travnja 1934., imenovao Heydricha šefom Gestapa.Williams, Max. Reinhard Heydrich: The Biography: Volumes 1. 2003., str. 61. Kada su se konačno domogli kontrole, njih su dvojica planirali kako će s Gestapom, uz pomoć SS-a, uništiti SA.
Heydrich je svojim ljudima ubrzo naredio da pronađu lažne "dokaze" kako Ernst Röhm, šef SA, planira svrgnuti Hitlera s vlasti. Himmler je, u međuvremenu, vršio pritisak na Hitlera da eliminira Röhma i ostatak vodstva SA-a. Popustivši, Hitler je Heydrichu, Himmleru, Göringu i Lutzeu dao za zadatak sastavljanje "liste za odsrtel" koja je započinjala sa sedam ključnih SA-ovaca, a završavala s mnogo drugih članova te organizacije. Dana 30. lipnja 1934., SS i Gestapo su počeli s masovnim uhićenjima koja su trajala cijeli taj vikend. Röhm je, bez suđenja, strijeljan kao i ostatak vrha SA-a. Ova nacistička čistka postat će poznata kao Noć dugih noževa.