Cvijeta Zuzorić (u izvorima na talijanskom Flora Zuzori, Floria Zuzzeri) (Dubrovnik, oko 1552. – Ancona, 1648.), hrvatska pjesnikinja. Mnogi glasoviti hrvatski i talijanski pjesnici su je slavili svojim pjesmama i posvećivali joj svoja djela, npr. Dinko Zlatarić, Nikola Gučetić, Torquato Tasso i drugi.
Životopis Cvijeta Zuzorić kći je Frana i Marije Radaljević.Zuzorić, Cvijeta, Autor: Milovan Tatarin., leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 14. srpnja 2021. Imala je petero braće: Vlaha (umro u djetinjstvu), Petra, Vlaha (drugog), Bernarda i Nikolu te pet sestara: Niku, Margaritu, Lukreciju, Elizabetu i Katarinu. Crvenokosa Dubrovkinja koja kao djevojčica odlazi s ocem trgovcem u Anconu gdje je stekla visoku naobrazbu i družila se s mnogim umjetnicima. Udala se 1570. godine,Josipa Klarić, Cvijeta Zuzorić kao inspiracija književnicima od Torquata Tassa do Luka Paljetka: diplomski rad , mentorica: izv. prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, 2020., str. 5., pristupljeno 14. srpnja 2021. za bogatog plemića Bartolomea Pescionija koji je imenovan firentinskim veleposlanikom u Dubrovačkoj Republici. Bartolomeo Pescioni bavio se također trgovinom i bankarstvom. Po povratku u rodni grad okuplja umjetnike na svom ladanjskom zdanju u Čibači gdje vode znanstvene rasprave i razgovore o umjetnosti.Bego-Urban, Melita, Škrinja uspomena: dubrovački jezični pabirci, 1. izd., Humanitarno društvo Župe dubrovačke, Zagreb, 2010., , str. 410–411. Mnogi su joj nakon njezina povratka u rodni grad zavidjeli i napadali je zbog zavisti ili slobodoumnosti. U obranu joj staje najbolja prijateljica i prva dubrovačka feministkinja Mara Gundulić Gučetić. U posveti napisanoj 1582. godine, objavljenoj 1584. godine u predgovoru filozofskog djela njezina supruga Nikole, stala je u obranu svih žena te se zatim žestoko okomila na zavidnike.Ahmetović, Suad, Dubrovački kurioziteti: iz dva minula tisućljeća, 3. dopunjeno izd., vlastita naklada, Dubrovnik, 2010., , str. 157–159. Bartolomeo Pescioni radno mjesto konzula predao je 1582. godine Firentincu Rafaelu Naldiniju.Josipa Klarić, Cvijeta Zuzorić kao inspiracija književnicima od Torquata Tassa do Luka Paljetka: diplomski rad , mentorica: izv. prof. dr. sc. Viktoria Franić Tomić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, 2020., str. 6., pristupljeno 14. srpnja 2021. Nakon odlaska iz Dubrovnika u Anconu Cvijeta se više nije vraćala u Dubrovnik, a muž joj je Bartolomeo umro 18. lipnja 1593. godine.
Umrla je u Anconi 1648. godine. Pokopana je 1. prosinca 1648. godine u istoj grobnici sa svojim ocem.
Do sad se za dvije slike iz sedamaestog stoljeća smatralo da predstavljaju Cvijetu, ali je danas poznato i znanstveno potvrđeno da niti jedna od te dvije slike ne prikazuju nju nego neke druge danas nepoznate osobe.Gjukić-Bender, V., Istina o navodnom portretu Cvijete Zuzorić iz Kneževa dvora, Zbornik dubrovačkih muzeja, I., Dubrovnik, 2004., str. 49–58.
O njenom životu objavio je dramu 1941. dubrovački književnik Ernest Katić.
Poznata je pjesma Cvijeta Zuzorić s albuma Veče je naš prijatelj, Buca i Srđana iz 1974. godine.
Izvori
Luko Paljetak, Slučaj Cvijete Zuzorić. Državni udar ljepotom, Vijenac, broj 195, 26. srpnja 2001. Mirko Tomasović, Još jedan cvijet u Cvijetinoj kosi , Vijenac, broj 409, 4. studenoga 2009.
Vanjske poveznice
Cvijeta Zuzorić Hrvatska enciklopedija
Kategorija:Dubrovački književnici