Pokolj u Dugopolju dogodio se od 2. do 4. listopada 1942., nakon što su 30. rujna 1942. god. talijanski fašisti dovezli kamionima četnike, koji su potom pod zaštitom talijanskih oklopnih kola i pod nadzorom talijanskih časnika više dana pljačkali i palili po mjestu u neposrednoj blizini Splita, te ubijali one mještane koji nisu pred njima bili pobjegli.
Prema izvještaju koje je neposredno nakon pokolja sačinio svećenik don Mijo Marović, pobijeno je 35 Hrvata koje su četnici zatekli u mjestu – koje je bilo u blizini Splita, i odakle se znatan broj dragovoljaca odlučio pristupiti partizanskim postrojbama koje su se borile protiv talijanskog okupatora – na razne svirepe načine: bacanjem u vatru, kopanjem očiju na živo, razbijanjem lubanje, vađenjem srca i dr. Četnici su ubili dječaka od 5 godina i djevojčicu od 3 godine. Za vrijeme pokolja, četnici su pjevali pjesme o Velikoj Srbiji, svojoj mržnji prema Hrvatima i sl.
Opljačkana stoku i žito prevežena je iz mjesta talijanskim kamionima.
Don Mijo Marović popisao je žrtve pokolja poimenično, uz ogradu da su to oni čija su tijela bila pronađeni do njegovoga izvješća, sačinjenoga 19. listopada 1942. god.:
Blanka Matković i Josip Dukić u knjizi "Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948)" iz 2011. god. govore o 35 žrtava, od čega su njih 34 bili stanovnici Dugopolja, a 35. je bio Ivan Grubišić pok. Duje iz Solina. Popisu pobijenih Dugopoljaca kojega je bio sačinio don Mijo Marović dodaju Matković i Dukić još Jaku Prančić i Ivu Perišić.
Izvori
Kategorija: Hrvatska u Drugom svjetskom ratu Dugopolje