Povorka ponosa, parada ponosa, marš ponosa, festival ponosa ili pride (engl. pride []: ponos) godišnja je proslava ponosa zajednice LGBT-a. Održava se u mnogim gradovima širom svijeta, često kao najvažniji dio većih događanja, obično u lipnju, u znak sjećanja na stonvolske nemire koji se smatraju početkom suvremenog LGBT pokreta u svijetu.An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Parades and Marches (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - povorke i marševi), Linda Rapp, glbtq.com, 6. travnja 2007., pristupljeno 3. siječnja 2014. Povorke ponosa proslavljaju lezbijsku, gejsku, biseksualnu i transrodnu (LGBT-ovsku) kulturu i ponos, a imaju i politički i aktivistički karakter jer služe kao platforme za izražavanje vidljivosti u javnom prostoru i za borbu za prava LGBT-a u društvu.Pojmovnik LGBT kulture , Čaušević Jasmina, Gavrić Saša (ur.), Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Heinrich Böll, Sarajevo, 2012., Marches and Parades, Nelson, Lisa, u: Haggerty, George E. (ur.), Gay Histories and Cultures, Garland, New York, 2000. str. 563-566.,
Ime Prve povorke održavale su se pod nazivom "dan slobode" (engl. Freedom Day) ili "dan oslobođenja homoseksualaca" (engl. Gay Liberation Day).Gay Pride, britannica.com, pristupljeno 5. siječnja 2014. Od 1980-ih sve se češće nazivaju gej povorka (engl. gay parade) i povorka ponosa (engl. Pride Parade).Pride Marches and Parades, u: Stein, Marc (ur.), Encyclopedia of Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender History in America, Charles Scribner's Sons, New York, 2004., Danas se ova manifestacija u svijetu najčešće naziva pride (npr. Tel Aviv Pride, London Pride, Zagreb Pride itd.). U nekim državama, posebno u Australiji, povorke se održavaju u vrijeme karnevalskih svečanosti i nazivaju se mardi gras.An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Sydney (Enciklopedija kulture GLBTQ-a - Sydney), Andrew Matzner, glbtq.com, 31. prosinca 2004., pristupljeno 3. siječnja 2014. U Njemačkoj i Švicarskoj povorke ponosa nazivaju se Christopher Street Day ili skraćeno CSD (hrv. Dan Christopherove ulice), po ulici u kojoj su izbili stonvolski nemiri,Paraden zum Christopher Street Day (povorke u povodu Dana Christopherove ulice), deutschland.de, pristupljeno 3. siječnja 2014. Christopher Street Day in Zürich (Dan Christopherove ulice u Zürichu), srf.ch, pristupljeno 3. siječnja 2014. dok se u Austriji zove Regenbogenparade (njem. Regenbodenparade: povorka duginih boja).150.000 Teilnehmer bei der 18. Regenbogenparade in Wien (150 000 sudionika na 18. povorci duginih boja u Beču), vienna.at, pristupljeno 3. siječnja 2014. U Nizozemskoj se nazivaju Roze Zaterdag (niz. Roze Zaterdag: ružičasta subota).Geschiedenis Roze Zaterdag (Povijest ružičaste subote), rozezaterdagen.nl, pristupljeno 3. siječnja 2014. U Španjolskoj i ostatku španjolskog govornog područja povorke se nazivaju orgullo (španj. orgullo: ponos), a u Portugalu i Brazilu orgulho (port. orgulho: ponos).Un Orgullo sin armarios (Ponos bez ormara), elpais.com, 6. lipnja 2013., pristupljeno 3. siječnja 2014. Marcha do Orgulho Gay volta hoje a Lisboa (Povorka gej ponosa ponovno u Lisabonu), sapo.pt, 18. lipnja 2011., pristupljeno 3. siječnja 2014.
Povijest
Povorke ponosa svoje ishodište imaju u događaju poznatom kao stonvolski nemiri. Bio je to niz spontanih, nasilnih demonstracija LGBT osoba protiv policijske racije koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 28. lipnja 1969. godine u baru Stonewall Innu u Greenwich Villageu u New Yorku. Ovaj se događaj često navodi kao prvi slučaj pobune pripadnika zajednice LGBT-a u američkoj povijesti protiv sustavnog progona seksualnih manjina od strane američke vlade. Stonvolski nemiri smatraju se početkom suvremenog LGBT pokreta u SAD-u i u svijetu.Movements and Memory: The Making of the Stonewall Myth (Pokreti i sjećanje: stvaranje stonvolskog mita), Armstrong, Elizabeth A., Crage, Suzanna M; American Sociological Review 2006(71), str. 724-751.
Zbog nezadovoljstva utjecajem i važnošću "Godišnjeg podsjetnika" u borbi za prava LGBT osoba, u jesen 1969. godine Ellen Broidy, Linda Rhodes, Craig Rodwell i Fred Sargeant predložili su na Istočnoj regionalnoj konferenciji homofilnih organizacija (engl. Eastern Regional Conference of Homophile Organizations, akronim ERCHO) rezoluciju o prvoj povorci ponosa.1970: A First-Person Account of the First Gay Pride March , (Osobni pogled na prvu povorku gej ponosa) Fred Sargeant, villagevoice.com, 22. lipnja 2010., pristupljeno 3. siječnja 2014. Rezolucija je između ostalog objašnjavala razloge organiziranja povorke, kada bi se ona trebala dogoditi i pod kojim imenom (engl. Christopher Street Liberation Day: Dan oslobođenja Christopherove ulice). Prihvaćanjem rezolucije osnovan je glavni odbor manifestacije (engl. Christopher Street Liberation Day Umbrella Committee), a organizacijski sastanci započeli su početkom 1970. godine. Odbor je za održavanje povorke odabrao 28. lipnja 1970. Osim što je taj dan bila godišnjica početka stonvolskih nemira, smatrali su da će više ljudi sudjelovati ako se povorka održi u nedjelju.Duberman, Martin, Stonewall, Penguin Books, New York, 1993.,
Prva povorka ponosa u povijesti počela je okupljanjem u Christopherovoj ulici, a prošla je kroz 51 gradski blok do Central Parka. Dopusnica za povorku izdana je samo dva sata prije početka, a sudionici povorke nisu naišli na veći otpor promatrača.Clendinen, Dudley; Nagourney, Adam, Out for Good, Simon & Schuster, New York, 1999., President Obama Proclaims June as LGBT Pride Month (Predsjednik Obama proglasio lipanj mjesecom ponosa LGBT-a), Katherine Dvorak, nwhm.org, pristupljeno 28. prosinca 2013. Važnu ulogu u organizaciji prve povorke imala je i Brenda Howard, poznata i kao "majka prideova". Ova poznata antiratna i feministička aktivistica bila je začetnik ideje održavanja različitih manifestacija u tjednu prije same povorke ponosa. Uz aktiviste Stephena Donaldsona i L. Craiga Schoonmakera zaslužna je za popularizaciju riječi pride s LGBT povorkama ponosa i festivalima.
Slične povorke održale su se te godine u San Franciscu, Los Angelesu i Chicagu. Sljedeće godine povorke su se održale u Bostonu, Dallasu, Milwaukeeju, San Joseu. Do 1972. povorke se održavaju i u Atlanti, Buffalu, Detroitu, Washingtonu, Miamiju i Philadelphiji."National Historic Landmark Nomination: Stonewall" (Nominacija za američku povijesnu znamenitost: Stonewall), LaFrank, Kathleen (ur.), U.S. Department of the Interior: National Park Service, 1999.
Ubrzo su se povorke ili različiti prosvjedi koji će se kasnije oblikovati u povorke počeli organizirati i u Europi. U Parizu je 1971. godine osnovan Homoseksualni front revolucionarne akcije (franc. Front Homosexuel d’Action Révolutionnaire) čiji su se članovi iste godine pridružili sindikalnom maršu.L’origine des Gay Pride , (Podrijetlo Gay Pridea), gaypride.fr , pristupljeno 4. siječnja 2014. U Londonu je 1970. godine osnovan britanski ogranak Gej oslobodilačkog pokreta (engl. Gay Liberation Front),History of lesbian, gay and bisexual equality , (Povijest lezbijske, gej i biseksualne jednakosti), stonewall.org.uk, pristupljeno 4. siječnja 2014. a prva povorka ponosa organizirana je 1972. godine.Forty years of LGBT Pride, 1972-2012 , (Četrdeset godina LGBT Pridea, 1972. - 2012.), petertatchell.net, pristupljeno 4. siječnja 2014. Uslijedile su povorke ponosa u Barceloni 1977.,30 años de orgullo gay en Barcelona (30 godina povorke ponosa u Barceloni), Nuria Bonet, 20minutos.es, 15. lipnja 2007., pristupljeno 4. siječnja 2014. Berlinu i Stockholmu 1979.Geschichte des Christopher-Street-Day (Povijest CSD-a), Daniel Schwitzer, bpb.de, 29. lipnja 2010., pristupljeno 4. siječnja 2014. Pridefirande i 41 år (41 godina Pridea), stockholmpride.org, pristupljeno 4. siječnja 2014. itd.
thumb|naslovnica knjige o povijesti povoraka ponosa u Južnoafričkoj Republici (Ponos - protest i slavlje) koja prikazuje dvije komponente svih povoraka ponosa
Značenje
Povorke ponosa zasnivaju se na konceptu ponosa LGBT-a po kojem neheteroseksualne osobe imaju pravo biti ponosne na svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet. Po ustaljenoj heteronormativnoj društvenoj normi heteroseksualnost je prirodna, pa se po toj logici homoseksualnost smatra manje vrijednom, odnosno promatra se kao biološka anomalija koje se treba sramiti. Kako je jedan od prvih koraka u emancipaciji manjinskog pokreta redefiniranje nametnutog negativnog kolektivnog identiteta u pozitivni, za zajednicu LGBT-a kao jedina moguća strategija pojavilo se ono što se podrazumijeva pod ponosom LGBT-a.Sullivan, Nikki, A critical introduction to queer theory (Kritički uvod u teoriju queera), Edinburgh University Press, 2003., Kollektive Identitäten: Falle oder Mittel zum Empowerment? (Kolektivni identiteti: zamka ili instrument osnaživanja?), Andreas Speck, wri-irg.org, 1. siječnja 2001., pristupljeno 5. siječnja 2014.
Razlozi održavanja odnosno ciljevi povoraka ponosa razvijali su se s vremenom, a ni danas nisu svugdje isti. Rane povorke ponosa bile su usredotočene na individualne slobode i na raznolikost zajednice LGBT-a. Tijekom 1980-ih središnje mjesto sve više zauzimaju politički i društveni aktivizam u vidu borbe protiv diskriminacije i homofobije, problem epidemije AIDS-a itd. Kako je rasla vidljivost i prihvaćenost zajednice LGBT-a, tako je sve više različitih organizacija, političara, religijskih skupina i tvrtki počelo sudjelovati u povorkama. Kao nekad tako i danas na povorkama do izražaja dolazi iskazivanje slobode izražavanja, samopoštovanje, raznolikosti i jedinstva zajednice. Dok u mnogim zemljama povorke ponosa imaju slavljenički karakter i privlače mnoštvo posjetitelja,Christopher Street Day (CSD) and ColognePride attracts millions of visitors to Germany (Dan Christopherove ulice i kelnski ponos privlače milijune posjetitelja u Njemačku), travelandtourworld.com, 18. svibnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. u nekim zemljama nailaze na jak otpor, napade i nasilje,Kaos u Budvi, bačena dimna bomba, ima i ozlijeđenih , net.hr, 24. srpnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014. a negdje se i zabranjuju.Gay parades banned in Moscow for 100 years (Povorke ponosa u Moskvi zabranjene na 100 godina), bbc.co.uk, 17. kolovoza 2012., pristupljeno 5. siječnja 2014. thumb|povorka ponosa u Istanbulu 2011. godine
Simboli
Jedan od najprepoznatljivijih simbola povoraka ponosa jest zastava duginih boja koju je dizajnirao Gilbert Baker za povorku ponosa u San Franciscu 1978. godine. Zastava se tradicionalno sastoji od 6 uzdužnih pruga, a svaka boja ima svoje značenje.An Encyclopedia of GLBTQ Culture - Symbols (Enciklopedija GLBTQ kulture - Simboli), Linda Rapp, glbtq.com, 24. svibnja 2008., pristupljeno 5. siječnja 2014. Back in the Day: rainbow flag becomes Gay Pride symbol (Jednom davno: zastava duginih boja postaje simbol povorke ponosa), euronews.com, 25. lipnja 2013., pristupljeno 5. siječnja 2014.
Na povorkama se često mogu vidjeti i različite varijacije ove zastave kao i ostali simboli zajednice LGBT-a kao što su ružičasti trokut, crni trokut, lambda, labris itd.Symbols of the Gay, Lesbian, Bisexual, and Transgender Movements (Simboli gej, lezbijskih, biseksualnih i transrodnih pokreta), lambda.org, pristupljeno 5. siječnja 2014.
Povorke ponosa u Hrvatskoj thumb|povorka ponosa u Zagrebu 2007. godine